svijet po funnylittlefrogu

3. DIO U KOJEM ČEMO NAPOKON SAZNATI I LUIZINU PRIČU

Dugo u noć Luiz je sjedila pored otvorenog prozora svoje bijedne sobice.
Slušala je P.J.Harvey i pokušavala sabrati misli.
Ali nemirna duša je otvorena duhovima prošlosti.
I Luizi su ubrzo počeli posiječivati.

A sada, vratimo se i mi s njome malo u prošlost, kad je Luiz još bila u svome malom, malom mistu, smještenom u dolini Neretve.Nazovimo ga ,recimo, Opuzen.
Njena obitelj i nije bila nešto posebno:Otac, težak i nagao čovjek, koji je s lakočom mogao u svojim napadima bijesa ubiti čovjeka.Srečom, Luizin otac još nije ubio čovjeka, ali više puta je bio tome vraški blizu.U slobodno vrijeme bio je alkoholičar, a sada je imao jako puno slobodnog vremena, jer je zaradio prijevremenu mirovinu.Majka, obična frustrirana i neurotična domačica, koja je već odavno odustala od bilo kakve borbe, ako je ikada uopće i vjerovala da ima pravo na borbu, i kojoj su tek kavica sa susjedom Marom i podnevna sapunica još pretstavljali neko malo zadovoljstvo.A što reći o Luizina dva starija brata?Osim što su bili bezidejni i uglavnom potpuno beskorisni, imali su samo dva zadovoljstva u životu-svakodneve odlaske u kladionicu(da, čak se ni Luizina brača nisu uspijela oduprijeti tom primamljivom i sve popularnijem obliku zabave) i maltretiranje Luiz.U ovome drugom nisu baš pokazivali puno duha(da mi je samo znati zašto?), ali su bili talentirano okrutni i pri tome ne mislim tu na njihovo redovito naguravanje, pljeskanja po svim dijelovima tijela i izrugivanja (moram li opet napomenuti,bez puno duha), nego na "slučajna" uništavanja Luizinih knjiga, ploča i drugih sitnica, do kojih je njoj bilo zaista stalo.Borges je napisao-"Budučnost je neizbježiva, točna, ali se može ne dogoditi.Bog čeka u međutrenucima".Luiz je bila sigurna za svoju braču da ukoliko im se budučnost dogodi, to če biti ista ona, koja se dogodila njihovom ocu.I nipošto nije željela tada biti u blizini.

Luiz je imala svoju nebeskoplavu tekicu u koju je povremeno nešto zapisivala.
Želite li malo zaviriti u Luizinu tekicu?
Izvolite, zadovoljite svoju znatiželju.
Odmah na prvoj stranici, bili su stihovi Lou Reeda:

When you`re growing up in a small town
You know you`ll grow down in a small town
There is only one good use for a small town
You hate it and you`ll know you have to leave

Na drugoj stranici Luizine tekice, pisalo je velikim štampanim slovima
CILJ-IZGUBITI NEVINOST PRIJE OSAMNAESTOG ROĐENDANA

Nečemo sada nastaviti sa isčitavanjem Luizinih zapisa, jer vas, siguran sam, jako zanima kako je Luiz pokušavala ostvariti svoj CILJ.
Momke iz njenog malog, malog mista, glatko je eliminirala.
Svi su joj izgledali neupotrebljivi, a i bojala se da bi njen otac i njena brača brzo saznali.
A o tome, kako bi oni reagirali, nije imala nikakvih nedoumica.

U Pločama, gdje je pohađala srednju školu, ukazale su joj se tri prilike.
Prvi momak je bio djevica, u horoskopu i u životu.
Luiz se sviđala ideja zajedničkog novog iskustva.
Djevici se nešto manje sviđala ta ideja.
Preplašio se i pobjegao.

Drugi momak je bio hrabriji.
Na velikom odmoru su imali sastanak.
Odveo ju je iza zgrade, otkopčao šlic i rekao
-Ukroti moju aždaju,Luiz!
I Luiz se odvalila od smijeha.
I jadnik je ostao bez hrabrosti.

Treći nije ništa uradio.
Jednostavno nije stigao.
Čim ga je dotakla, bio je gotov.

I osamnaesti je rođendan stigao i ništa se nije promijnilo.
Srečom, Luiz je bila dobra učenica i zaradila je stipendiju za studiranje.
I sve je svoje nade ulagala u odlazak u Split.
I evo je sada tu.

A sad joj je vrijeme za spavanje.
Tako da čemo prekinuti ovu priću, do neke nove zgode...