svijet po funnylittlefrogu

Mariju Gostri sam prvi put ugledao na hladnom,popločenom stubištu Vile Mimoze, kad se useljavala.
Pridržavao sam se trošne,drvene ograde, penjući se prema njoj.
Ali osijetio sam njeno prisustvo i trenutak prije toga.
Njen pogled je već bio fokusiran na mene, penetrirao je duboko u moju intimu.
Nervozno sam joj se nasmiješio, a ona je uzvratila osmijehom koji je mogao odlediti glečer.
Iz njene pojave je zračila samosvijest, odlučnost i neka sveobuhvatna mirnoća.
I tada sam znao da je to Ona.

Marija Gostri je bila pisac.
Napisala je roman.
Nije bila zadovoljna s njime, te ga je spalila.
Napisala je i mnoge priče s kojima nije bila zadovoljna i koje je spalila.
Neke ipak nije spalila.
Njih mi je pokazala.
Ja nisam bio pisac, ali sam strastveni čitač.
I ona je bila stastveni čitač, tako da smo imali o čemu razgovarati.
Ona je voljela Bulgakova i Borgesa.Bila je fascinirana vražjom pravednošču Volanda i snagom Margaritine ljubavi, koja je iznad poimanja dobra i zla, iznad svih moralnih okvira.Voljela je Borgesovu lucidnost i pronicljivost, njegovu potrebu da uvjek propituje značenja mitova i legendi i istinitost vječnih istina.Ja sam volio Durasovu,njene tišine bremenite značenjima, njene likove nošene žudnjom u stihiju, u ludilo.Volio sam "tu ljubav" između Durasove i Yanna Andrea.

Marija Gostri je došla iz Slavonije i bila je zadivljena brdima Dalmacije i brodovima jedrenjacima.
Mogla ih je satima promatrati i meditirati.
Sjedili smo na balkonu, upijali zvukove valova i promatrali brda i brodove.
Obožavala je čokoladu.
Donosio sam čokoladu Fantasy iz Grada.
Podijelili bi je uz kavu.

Marija Gostri je voljela rijeći.
Ona je znala sa riječima.
Ja sam uživao u njenim riječima.
Svi su uživali u njenim riječima.
Hipnotizirala je riječima ljude oko sebe.

Ispričao sam joj moj san.
San o našem poljupcu.
O savršenom poljupcu u kojem se kondezirala sva toplina,sva nježnost,sva ljubav ovog svjeta.
I potpuno me je preplavio osječaj blaženstva.
I to je bilo sve.

Marija Gostri me je voljela.
Rekla mi je to.
Rekla mi je i da voli žene.
I sve je bilo jasno.
I zbog toga smo se voljeli još više.

Marija Gostri je voljela moju nježnost.
-Nježnost je tvoja esencija, rekla je.
-Možda je to ta žena u meni i možda me zato voliš?
-Žena u tebi!Muškarci nemaju pojma, što znaći biti žena!Trebao bi dobiti menstruaciju i tek tada bi se probudila žena u tebi.Muškarci to nikada neće do kraja razumjeti.
-Sve žene se uvijek služe menstuacijom kao izlikom, čak i žene što vole žene.
-Dala bi ja vama muškarcima da doživite tu "izliku" barem jednom.Ali muškarci su slabi i to ne bi mogli podnijeti, rekla je pomirujućim tonom.
-Zapravo, nemaš pojma koliko mi je žao što ne možeš biti žena, nasmješila se.
-Ali ni ti nikad nečeš biti ta žena, žena za mene!, uskliknuo sam.
Zastali smo na trenutak i onda je opet krenilo.
-Uostalom, svi muškarci su homoseksualci, rekla je tvoja ljubljena Durasova.
-Da, samo ja još nisam naišao na Pravoga.
-Znaš, rekla je tiho, gotovo šapčući, ako ja i ti ostanemo sami, mislim, ako nitko od nas ne nađe Prave, uvijek imamo jedno drugo.
-To i nije najužasnija mogučnost!, odgovorio sam glasno se smijući.
-I`ll be a consolation prize, zapjevao sam...
Tada smo ušutjeli i ispratili utapanje sunca u potpuno smireno more.

EPILOG
Životni put me je rastavio od Marije Gostri, ali se redovito dopisujemo i posve je izvjesno da će nam se karme u dogledno vrijeme ponovo poklopiti.

DODATAK
Henry James je napisao o Mariji Gostri-"...iako u njenom životu nije bilo trenutka u kojem ona nije negdje "morala" da bude...svuda gdje bi je slučaj doveo nailazila je na neki ispušteni konac koji treba podići, neki odrpani krajičak, koji treba zakrpati, neku dobro poznatu pohlepu u zasjedi, koja bi iskočila kad bi ona prišla, ali bi se umirila privremeno kojim biskvitom."

REAKCIJA MARIE GOSTRI SMS-OM NAKON ČITANJA OVOG TEKSTA
-Pa ti si lud.Divan.Nas dvoje uvijek dobro zvučimo.U priči uživo bilo kako.Bog koji nas je sanjao zajedno mislio je na lakoću voljenja.