23.07.2006., nedjelja
Ponovni susret....
Komentari (8) -
Isprintaj -
#
19.07.2006., srijeda
Kad si sretan i kad želiš s drugim dijelit sreću svu!
Kad si sretan lupi dlanom ti o dlan…klap klap! Razlozi sreće (ne nužno tim redosljedom): 1. Upisala sam se na Filozofski i sada sam baš…ono……umišljena! 2. A i Ivana se upisala :) 3. Upoznala sam jednu super kul osobu…da, da… 4. Danas idem s Ivanom na kebab, još mi duguje jedan, od oklade. 5. Sutra idem na more, zaslužen odmor. 6. Kada se vratim, selimo se u novi stan :) 7. Zatim idem u Prag, o jes… 8. A onda fax, recite da sam luda, ali jedva čekam! 9. Non-stop gledam u indeks, oh kako je lijep… 10. Falila mi je još jedna sreća da dođem do deset. Sada još jednom pogledajte točku broj 5. Prvo idem na Pašman, pa u Pirovac, pa na Ist, ako se kome koordinate poklapaju s mojima, javite se! Ajd uživajte… Brucošica Kristina |
16.07.2006., nedjelja
beznaslovni post... =)
People are all the same And we only get judged by what we do Personality reflects name And if I'm ugly then So are you So are you There was a time when I felt like I cared That I was shorter than everyone there People made me feel like life was unfair And I did things that made me ashamed Cos I didn't know my body would change I grew taller than them in more ways But there will always be the one who will say Something bad to make them feel great "UGLY" Eto tako, usputno, riječi te pijesme su mi bas lijepe, pa... Nek se zna! P.S. Kristina i ja upisali smo se na željene fakultete i sad smo... hmmm, kao velike!! je možeš mislit, još uvijek djeca u duši!!! IVANA |
11.07.2006., utorak
Muke po prijemnom
Eto, čekamo rezultate. Baš mi se ne priča o tome kako su neka pitanja iz opće kulture bila ono..stvarno teška, i ne priča mi se o tome da ih se 600 prijavilo s posebnim statusom, i ne priča mi se kako se za jedno mjesto na psihologiji natječe 28 ljudi. Priča mi se o tome kako sam na prijemnom za Hrvatske studije sjedila dva reda iza….tadadadam…. IVICE KOSTELIĆA Aha, aha! I bilo je super kul… A dok smo vani čekali da nas prozovu… JA: (Volim te!) ON: „Psihologija naravno, jel?“ (I ja tebe!) JA: „Aha, ti?“ (Ah, Ivice!) ON: „Povijest.“ (Udaj se za me!) JA: „Sretno!“ (Naravno!) E da, e da, a dok smo izlazili iz onog ultrakul velikog FERovskog amfiteatra gdje smo polagali ispit, otvorila sam mu vrata i izašli smo u skoro pa isti trenutak, a fotoreporteri koji su me slikali su slučajno uhvatili i njega pa nas možete zajedno očekivati u nekim novinama…možda i na naslovnici Priča mi se i o mom super kul ultraoptimizmu koji sam naslijedila od neznam koga… Top 5 optimističnih izjava kojima sam se tješila (ili su me tješili) ovih dana: 1. Vjerujem da će završiti najbolje moguće. Samo što možda ne ćemo odmah prepoznati da je to najbolje. 2. Daj napiši molbu da si neishranjeno dijete, nek te tamo izvažu i dobit ćeš neke dodatne bodove, sigurno! (moj kum) 3. Ako se udaš za Ivicu Kostelića nije ni bitno hoćeš li se upisati. (moj muški roditelj) 4. Ma vidim ti u očima da si super pametna. (neki idiot ispred fer-a koji je došao „tješiti“ mlade cure) 5. Bolje da ne upišem tu psihologiju, jer ako upišem ego će mi porasti toliko da uopće ne će biti moguće više razgovarati samnom. KrisTINa |
05.07.2006., srijeda
Ipak Franz Ferdinand!!!!
Komentari (16) -
Isprintaj -
#
02.07.2006., nedjelja
Tragedija
UPOZORENJE: Ljudi sa slabijim srcem, hipersenzibilni ljudi, emocionalno nestabilni, depresivni, opsesivno kompulzivni, osobe s bipolarnim poremećajem, suicidalni i ini, ne čitajte ovu najtužniju dramu na svijetu! (rano je jutro, mami je rođendan, tata i ja obavljamo subotnjejutarnju placovsku kupovinu; pored placa na cesti kutija s natpisom POKLANJAM) TATA (kreće prema kutiji): Gle, netko nešto poklanja… JA: Ne diraj, možda je bomba! TATA (gleda me s nevjericom): Jesi dosadna… JA: Kaj? Pusti to, idemo, ne moraš sve dirati uvijek! KUTIJA: Cvilj, cvilj, cviiiiiiiiiiiilj…. JA (zastajem): Jesi čuo? TATA: Što? JA (trčim prema kutiji i otvaram je): Psiiiiiićiiiii TATA: Ne diraj, možda su bolesni! (prekasno, jer već ih sve grlim, komada šest) JA: neartikulirani zvukovi koji izražavaju veeeeeeeliku milinu i sreću TATA (vidno dirnut): A gle onoga… (pet psića su crni i živahni, a jedan je smeđi, najslađi je i spava u kutu) JA: Moramo ga uzeti! (sada slijedi jedno deset minuta nagovaranja, ali moj tata je tvrdoglav) JA (sjetim se još jednog argumenta): Stavit ćemo ga u neku kutiju, kupiti mašnu i pokloniti ga mami za rođendan! PSIĆ: Cviiilj TATA (puca mu srce): No dobro, ostavi ga ovdje i ajmo po kutiju. (idemo po kutiju do Konzuma i putem se dogovorimo da ćemo da nazvati Dublin; vraćamo se s kutijom) JA: Gdje su? TATA: Pa tu su bili… JA (suze u očima): Ne… TATA: Ma dobro, nema veze… JA (mislim da ću umrijeti od tuge): Kako nema veze? Pa već smo mu dali ime… a bio je tako sladak… (itd, itd…plač) TATA: Nismo ga smjeli ostaviti! JA: ne govorim ništa jer sam pretužna (tata malo ispituje prodavače krumpira jesu li vidjeli tko ih je uzeo, ali nitko ništa i vraćamo se doma) MAMA (nakon što smo joj sve ispričali): Ma dobro, ionako smo se dogovorili da ćemo kupiti psa nakon ljeta, ne budi tužna, sigurno ih je uzeo netko dobar tko će ih čuvati… JA (još malo jecam): Nadam se… TATA: A možda su ih uzeli oni s Veterinarskog pa će im lomiti noge. MAMA: mrki pogled upućen tati JA: histerični plač tužna KrisTiNA |