Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/fulfilment

Marketing

Tragedija

UPOZORENJE:
Ljudi sa slabijim srcem, hipersenzibilni ljudi, emocionalno nestabilni, depresivni, opsesivno kompulzivni, osobe s bipolarnim poremećajem, suicidalni i ini, ne čitajte ovu najtužniju dramu na svijetu!

(rano je jutro, mami je rođendan, tata i ja obavljamo subotnjejutarnju placovsku kupovinu; pored placa na cesti kutija s natpisom POKLANJAM)

TATA (kreće prema kutiji): Gle, netko nešto poklanja…
JA: Ne diraj, možda je bomba!
TATA (gleda me s nevjericom): Jesi dosadna…
JA: Kaj? Pusti to, idemo, ne moraš sve dirati uvijek!
KUTIJA: Cvilj, cvilj, cviiiiiiiiiiiilj….
JA (zastajem): Jesi čuo?
TATA: Što?
JA (trčim prema kutiji i otvaram je): Psiiiiiićiiiiismijehsmijeh
TATA: Ne diraj, možda su bolesni!
(prekasno, jer već ih sve grlim, komada šest)
JA: neartikulirani zvukovi koji izražavaju veeeeeeeliku milinu i sreću
TATA (vidno dirnut): A gle onoga…
(pet psića su crni i živahni, a jedan je smeđi, najslađi je i spava u kutu)
JA: Moramo ga uzeti!
(sada slijedi jedno deset minuta nagovaranja, ali moj tata je tvrdoglav)
JA (sjetim se još jednog argumenta): Stavit ćemo ga u neku kutiju, kupiti mašnu i pokloniti ga mami za rođendan!
PSIĆ: Cviiilj
TATA (puca mu srce): No dobro, ostavi ga ovdje i ajmo po kutiju.

(idemo po kutiju do Konzuma i putem se dogovorimo da ćemo da nazvati Dublin; vraćamo se s kutijom)

JA: Gdje su?
TATA: Pa tu su bili…
JA (suze u očima): Ne…
TATA: Ma dobro, nema veze…
JA (mislim da ću umrijeti od tuge): Kako nema veze? Pa već smo mu dali ime… a bio je tako sladak… (itd, itd…plač)
TATA: Nismo ga smjeli ostaviti!
JA: ne govorim ništa jer sam pretužna

(tata malo ispituje prodavače krumpira jesu li vidjeli tko ih je uzeo, ali nitko ništa i vraćamo se doma)

MAMA (nakon što smo joj sve ispričali): Ma dobro, ionako smo se dogovorili da ćemo kupiti psa nakon ljeta, ne budi tužna, sigurno ih je uzeo netko dobar tko će ih čuvati…
JA (još malo jecam): Nadam se…
TATA: A možda su ih uzeli oni s Veterinarskog pa će im lomiti noge.
MAMA: mrki pogled upućen tati
JA: histerični plač


tužna KrisTiNA

Post je objavljen 02.07.2006. u 09:45 sati.