Nepravda je učinjena. Pročitala sam u zadnje vrijeme puno lijepih postova o puno lijepih naških i stranjskih gradova, ali još niti jedan o Zagrebu.
Nepravda mora biti ispravljena.
Eto vam zato mojih top 5 mjesta u Zagrebu, koja ako ikada posjetite (iako, za neka čisto sumnjam) i sretnete tamo neku malu klinku i pročitate joj nostalgiju u očima, to sam vam ja!
1. Domić
Kada ti je dosadno, kada ponestane ideja, kada pada kiša, kada ne znaš što bi sam sa sobom, uvijek ima jedno mjesto. „Ajmo do Domića!“ „Ajmo!“
Ima trg. Ima fontana. U fontani se često kupaju psi i utapljaju bubamare, i onda te psi špricaju dok spašavaš bubamare u nevolji. Ima plivalište, i tribine gdje uvijek možeš ući pa ti ne bude hladno, i gledaš zgodne dečke kako igraju vaterpolo, ili jednostavno kupiš vruću čokoladu na automatu. Zimi ima klizalište. I najfiniji slanci, poslije klizanja, kada si umoran. Ima zidić za dokazivanje hrabrosti. I ako prohodaš čitav zidić, vjerojatno ću se zaljubiti u tebe, kao u Karla ono ljeto. Ima kosina, savršena za spuštanje na rolama ili skateboardu. Ima stepenice, na kojima sjediš kada si tužan.
Kada malo narasteš, ima klupica, na kojoj me Silvio prvi puta poljubio. Ima dvorana u kojoj su svirali R.E.M.. Ima kafić u kojem se gleda svjetsko prvenstvo u nogometu. Ima trafika i simpatični dečko iz trafike.
E, to vam je Dom sportova. Ne sjećam se tko je izmislio naziv Domić, ali meni je fenomenalan!
2. Zrinjevac
Zima: Fontane ne rade. Stabla su hladna i šute. Nema ljudi, samo mali Snjegović, koji je ponekad i najbolje društvo, u ona hladna kasna popodneva kada ti dah lebdi od zime i ima još samo malo sunca, ali dovoljno da snijeg blista.
Proljeće: Zeleno i zlatno. Klupice su zauzete, u paviljonu neki muzičari, instrumenti se sjaje na suncu, djeca trčkaraju, šarene slike. I klinac na trokolici koji trči za nama i grize me za nogu, i pas lutalica i puno ljudi.
Ljeto: Trava na kojoj možeš sjediti i svirati gitaru ili pjevati. Drveće s rupama u koje se možeš zavlačiti (i naglavačke, ako si dovoljno hrabar). Paviljon u koji se možeš skloniti za vrijeme pljuska.
Jesen: Sjedimo na klupici, Ivana i ja, i to je naša klupica jer se na njoj posebno dobro smijemo i jedemo posebno fine kestene i crni su nam prsti kojima dragamo pse koji prolaze i sjaje nam se oči kojima gledamo prolaznike.
3. Most
Most na kojem smo se smijali zadnji dan drugoga razreda, kada je bilo vruće i nismo imali nikakvih briga.
Most s kojeg je tako slatko pljuckati. Posebno se cijeni ako se lijepo rasprsne na pola puta, kao vatromet. Ili ako udari u stup i od njega se odbije u rijeku, to su dodatni bodovi.
Most ispod kojeg smo se Hrabren i ja sakrili od pljuska ono ljeto kada smo išli trčati po nasipu.
Most koji vodi do Kajzerice gdje se slavi Nova godina i gdje se jedu žilave palačinke.
Most koji nema imena, ali možeš reći Most Za Pješake i svi će znati na koji misliš, upravo na onaj gdje smo vozili bicikl po kiši, i nismo žurili, jer nam je bilo lijepo!
4. Gornji grad
Put uspinjačom do Gornjega grada je bezveze. Kratak, i svodi se na čekanje da već jednom krene. Ako možete birati, izaberite stepenice iz Ilice kroz Lovački rog, ili još bolje, Kapucinske stube iz Mesićeve.
Ako ste došli mračnim Kapucinskim stubama, sigurno ste trčali jer vas je bilo strah, pa zaslužujete odmor u Tolkien's pub na uglu. Osvježite se jabukovačom. Ok, možemo dalje!
Krenite prema Katarini (crkvi, jel…) i skrenite desno do uspinjače. Malo gledajte Zagreb, možda će biti siv, možda narančast, ovisno o raspoloženju. Možete ubaciti 5 kn u dalekozor pa špijunirati ljude dolje na Ilici.
Prošećite po Štrosu i sjednite u Matoševo hladno metalno krilo. Na povratku ubacite koju kunu stričeku s gitarom, možete malo i zaplesati.
Zatim do Markove crkve, pa još dalje po Opatičkoj, sve do zvjezdarnice. I još dalje, još još, sve do crkvice i groblja gdje je super praviti se da te strah, pa te on zagrli, i još dalje, do parka gdje nikada nikoga nema, osim tebe, osim sjena, osim tisuću blistavih zvijezda dolje u gradu.
5. Velika livada
Na kraju ulice je velika livada koju smo onda nazvali Velika livada.
a) Kada je trava visoka, nepokošena
I pecka po nogama dok trčim, ali ipak trčim, brže čak i od Filipa iz ulice. Ili se skrivamo u travi, ležimo i šapćemo, a mama se ljuti kada dođem doma jer sam opet zaprljala hlače.
b) Friško pokošena trava
U kosi, u gaćama, ispod majice, na glavi, u tenisicama… Od pokošene trave mogu napraviti hupser za bicikl, mogu je baciti na dečka koji mi se sviđa, mogu napraviti kućicu za ježa kojeg sam našla u vrtu, mogu se zaprljati, i u kosu mi mogu ući sve odvratne livadske buhe, baš me briga! Ležala sam na toj travi to proljeće, kada je bilo vruće kao da je ljeto.
c) Trava taman za nogomet
Koje je to veselje, kada naraste trava taman za nogomet. Osim kada smo jedno ljeto igrali s teniskom lopticom, i neki je pas pojurio za njom i ugrizao Nenada za nogu, onda smo bili malo tužni, ali opet sretni kada je Nenad dobio super bicikl od vlasnika psa.
d) Trava na koju napada snijeg
Pa se cijeli dan grudamo, i potpuno sam mokra, i hladno mi je, ali ne želim doma jer je tako lijepo graditi skloništa u snijegu, i sjediti na sanjkama i jesti naranču koja se cijedi i ostavlja žute mrlje na snijegu, na skafanderu i na bradi.
e) Trava mokra od kiše
Na Velikoj livadi ima puno breza, ali samo ispod jedne možeš mirno sjediti za vrijeme pljuska, znajući da ne ćeš pokisnuti, koliko god kiša bila jaka. Na tu istu brezu veliki dečki su pribili improvizirani obruč za košarku, pa je ispod nje često gužva. A kada prestane kiša, i livada je još prazna, izjuriš iz svog skrovišta na travu koja svjetluca i tako si najsretniji na svijetu, i tako voliš tu livadu, čak i onda kada staneš u psećju kakicu.
KristinA
|
