(svenuadamu e.)

tog četvrtka, kad budem saznala sve ono što sam oduvijek željela znati o tebi,
neće se promijeniti baš ništa
ništa se dogoditi
zašto
jer jedna vjetropirka poput mene...
u gruboj stvarnosti njena forma previše je opuštena
nestalna
neuporna
nehajna
da bi svjesno i aktivno dražila atlantidske dubine
na svojim leđima ponijela težinu odgovornosti
nestajanja Svijeta
brzinom svjetlosti

s druge strane:
na suptilnom planu iste ove (ne)stvarnosti
operiramo mnogim osjetljivostima
koje u astralu neće pogriješiti
vođene onim što u svojoj biti sažima
sve biti
kako kriviti snove
kako tumačiti snoviđenja
kako ih uhvatiti golim okom ili rukom
kako izvući ekstrakt snovite materije
i zarobiti ga u staklo od riječi
jer riječi onda staklom postaju kad neke suptilnosti mogu samo zarobiti u sebi
prozirno
nikad izreći do kraja
i izricanjem osloboditi

s obzirom na to:
da jednom zaista i saznam sve ono što sam oduvijek željela znati o tebi
bilo bi to ujedno i otkrivanje sebe u tebi
tebe u sebi
i ništa više (ni manje) od toga

zato, kad kažem da "jednog ću dana saznati sve o sebi"
ne kažem to iz egove znatiželje za egom tvojim
niti iz tijela koje tvoje želi znati
oči ući u oči tvoje
izraditi tvoju natalnu kartu (dobro, možda to da)
nego iz nedokučivosti koja je neizreciva
jer postoje samo staklene riječi
a ja ne znam bolje, za razliku od tebe,
Pjesniče.