otišao je....
mon ami, mon Ami
nakon 14 godina
nakon više od pola mog života
nadam se da s njim nije
otišao i dobar komad djeteta u meni
da osim za Amijem
ne plačem ovoliko i za njim
potajno...
a najradije bih hodala okolo po kućama
plakala susjedima po tepisima
po kaučima po krevetima
plakala i plakala i plakala
kroz suze, suzama govorila: otišao je otišla sam gotovo je
nikad više...
teško je prihvatiti gubitak
teško je kad iznenada ode onaj koji vas je
samom prisutnošću mogao utješiti
samo tako
koji vas je prihvaćao
samo tako
volio vas
razumio
slušao
čekao
trčao
bio... najbolji na svijetu.

jutra poput ovih, hladna, tmurna,
kad sunce kasno izlazi,
a u sobi je zima, jer grijanje još ne radi,
kad svijet vani oživljava pojedinačno i prisilno,
nevoljko,
takva jutra najbolje započinju
ranojutarnjim predivnostima,
kao što su istezanje,
prozračivanje sobe svježim zrakom i još svježijom
vanjskom tišinom,
pa eterično ulje mandarine i hop-hop-hop na ratatat.
s takvim početkom, dan ne može biti loš
može li?
može li?
može li?
probaj pa mi reci

radilo se o tome da sam ušla u tu trgovinu na kolodvoru
kupiti vodu
u euforiji od prethodnih događaja
ispunjena predivnostima duše
ušla sam bez dobar dan
uhvatila jednu bocu jane
stavila je na blagajnu
sve bez riječi
a striček me milo pogleda i kaže: 5 kuna
i dok ja tražim po džepovima kaputa tu jednu pripremljenu novčanicu, on pita
jeste dobro
(s ozarenim smiješkom čovjekoljupca): jesam, hvala, a vi
striček: to je najvažnije!
hvala vam najljepša...
narcisa ja, ne znam što mi je odgovorio
samo znam da je to bilo ovo:
u jednom trenutku rodi se iznimna naklonost između dviju duša
iznenadna
sveprožimajuća
rodi se kao biser
a biseri su vječni
tako i naklonost, jednom rođena, nastavlja postojati u našim srcima,
iako je trenutak njenog međusobnog materijaliziranog očitovanja u očima, na usnama, tijelu,
odigranog u samo te dvije minute,
nestao s mojim izlaskom iz trgovine,
s povećim smiješkom na usnama
i sjajem u očima.

ja sam A. i idem prema B. prije godinu i pol činilo se da je B vrlo blizu,
onda nakon pola godine činio se odjednom jako daleko. tek sada, nakon
eto, otprilike toliko koliko rekoh prvotno, čini se da je vrlo, vrlo blizu, bliže no ikada.
A pa B, i onda valjda C? tako bi i bilo, kad bi se znalo što jest to što dolazi iza, jer
za ono što možda sada mislim da je C, može biti da je zapravo Č ili Ć ili uf... možda
čak i V. nadam se da ono što smatram C nije zaista V nego da je baš kako i želim, C.
i to što B se opasno približava, ali dovoljno polako da nema velike panike, čini i C bližim.
a što ako ja prije C poželim još nešto, koje je to međuslovo?

Nema me.
I neko me vrijeme neće biti.
S dobrim razlogom.

U oslobađanju od patnje oslobodila se patnja
I sada divlja u tebi.
Kad se kroti divlje od divljega se i strada.
Kad se ogluši nema se više ni riječi.
Tko zakasni na jutro, jutro mu taj dan više ne dođe.
Kad se više ne može e onda se baš mora.
Odustajanje je pola pobjede.
Od velike tuge strada sve ono koštano u tebi.

gledaj ju samo. uvijek radosna, nasmiješena kad ju vidim, zrači.
volim ju vidjeti. uljepša mi dan. onda se i ja cijeli dan smiješim.
i onda joj to i kažem: "lijepo te vidjeti, uvijek nasmiješenu, vedru. pogledaj se samo" - i odmjerim ju,
uvijek od glave do pete, dok se pod mojim pogledom crveni i spušta glavu ili gleda u stranu i neugodno
joj je, ne zna što bi rekla. skriva lice pod rubom kapuljače, ni sama ne znajući u kojem trenutku bi bilo pristojno
pozdraviti i otići, jer nema mi što reći, naizgled, dok ja stojim i šutke ju gledam tih nekoliko trenutaka, da vidim
koliko će izdržati ovaj put. nije od onih koje mnogo govore. ali je od onih čije oči govore više od tisuću riječi.
i uvijek mi nekako promakne činjenica da i ja, kad ju vidim, smiješim se i ozari se lice. i da ona zapravo reagira
na mene svojom vedrinom i svojim osmijehom, zrcalimo se jedno u drugome, ona u meni, ja u njoj, uzvraćamo
sobom na drugoga i drugi na nas sobom. i vjerojatno one oči, kad im kažem to što im kažem, uzvraćaju: "to je
zato što... uvijek kad Vi mene vidite, vidim i ja Vas".

Ja sam krotitelj tigrova
Predivne životinje, iako
Od sisavaca jedini ljudožderi
Po prirodi
Zato mi ne treba kaput ni džepovi
Jer ostadoh bez tijela
Ni rukavica nemam
Jer ni ruku.

nakon tolikih godina pitanja "tko sam ja?"
saznajem i vidim da besmisleno je
jer postavljajući to pitanje, koristeći baš te riječi,
sve tri,
pitam um, u kojem jesam, tko jesam!
i kako da onaj u kojem jesam, meni, koja jesam,
kaže tko jesam!
tko je um
a tko sam ja
taj um, koji posuđen, koji nametnut, njegova je forma
varljiva i kruta, nametljiva
mrtva
a na površini grubi oblici mišljenja koji me vode
iz dana u dan, kroz dan
kroz vrijeme
događaje
ljude
kroz grad
susrećem ih
sebe
druge krute forme koje pozdravljam i koje
odzdravljaju
i gledamo se međusobno jedni u drugima
jedni kroz druge
ne videći ništa
toliko sam puta ostajala prazna uslijed nečega što me trebalo ispuniti
radošću
zadovoljstvom
entuzijazmom
smislom
ostajala prazna u praznini
i nije neko čudo
jer punina koju tražim nije izvan
nije tamo nego tu
nije onda nego sada
pa onda je i traži
OVDJE I SADA
i ne, ne negiram vrijednost ni ljepotu tih drugih krutih formi ili oblika
ne
tek vidim da izvor ljepote nije u njima
tek vidim da izvor smisla nije u njima
tek vidim da izvor punine nije u njima
nego u meni
i u SADA

samo to.

..........

(svenuadamu e.)

tog četvrtka, kad budem saznala sve ono što sam oduvijek željela znati o tebi,
neće se promijeniti baš ništa
ništa se dogoditi
zašto
jer jedna vjetropirka poput mene...
u gruboj stvarnosti njena forma previše je opuštena
nestalna
neuporna
nehajna
da bi svjesno i aktivno dražila atlantidske dubine
na svojim leđima ponijela težinu odgovornosti
nestajanja Svijeta
brzinom svjetlosti

s druge strane:
na suptilnom planu iste ove (ne)stvarnosti
operiramo mnogim osjetljivostima
koje u astralu neće pogriješiti
vođene onim što u svojoj biti sažima
sve biti
kako kriviti snove
kako tumačiti snoviđenja
kako ih uhvatiti golim okom ili rukom
kako izvući ekstrakt snovite materije
i zarobiti ga u staklo od riječi
jer riječi onda staklom postaju kad neke suptilnosti mogu samo zarobiti u sebi
prozirno
nikad izreći do kraja
i izricanjem osloboditi

s obzirom na to:
da jednom zaista i saznam sve ono što sam oduvijek željela znati o tebi
bilo bi to ujedno i otkrivanje sebe u tebi
tebe u sebi
i ništa više (ni manje) od toga

zato, kad kažem da "jednog ću dana saznati sve o sebi"
ne kažem to iz egove znatiželje za egom tvojim
niti iz tijela koje tvoje želi znati
oči ući u oči tvoje
izraditi tvoju natalnu kartu (dobro, možda to da)
nego iz nedokučivosti koja je neizreciva
jer postoje samo staklene riječi
a ja ne znam bolje, za razliku od tebe,
Pjesniče.

............

Biti slobodan je biti radostan
Biti radostan je biti slobodan
Slobodan od svih uvjetovanosti,
neovisno o okolnostima
Slobodan bilo kada, bilo gdje, uslijed bilo čega
Slobodan
Svoj
Svevišnji