nakon tolikih godina pitanja "tko sam ja?"
saznajem i vidim da besmisleno je
jer postavljajući to pitanje, koristeći baš te riječi,
sve tri,
pitam um, u kojem jesam, tko jesam!
i kako da onaj u kojem jesam, meni, koja jesam,
kaže tko jesam!
tko je um
a tko sam ja
taj um, koji posuđen, koji nametnut, njegova je forma
varljiva i kruta, nametljiva
mrtva
a na površini grubi oblici mišljenja koji me vode
iz dana u dan, kroz dan
kroz vrijeme
događaje
ljude
kroz grad
susrećem ih
sebe
druge krute forme koje pozdravljam i koje
odzdravljaju
i gledamo se međusobno jedni u drugima
jedni kroz druge
ne videći ništa
toliko sam puta ostajala prazna uslijed nečega što me trebalo ispuniti
radošću
zadovoljstvom
entuzijazmom
smislom
ostajala prazna u praznini
i nije neko čudo
jer punina koju tražim nije izvan
nije tamo nego tu
nije onda nego sada
pa onda je i traži
OVDJE I SADA
i ne, ne negiram vrijednost ni ljepotu tih drugih krutih formi ili oblika
ne
tek vidim da izvor ljepote nije u njima
tek vidim da izvor smisla nije u njima
tek vidim da izvor punine nije u njima
nego u meni
i u SADA
samo to.
Post je objavljen 13.01.2013. u 20:34 sati.