Komentari

frulamira.blog.hr

Dodaj komentar (32)

Marketing

  • svenadamewin

    lijepo, tečno, smisleno i nadasve - drago.
    mnogo begenišem, frulice.
    hvala ti lijepa.
    sven

    avatar

    06.01.2013. (17:02)    -   -   -   -  

  • frulica

    uf! a već sam se pobojala da ću ti se ovime zamjeriti.

    avatar

    06.01.2013. (17:33)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    ono sve što znamo o njemu
    to je stvarno tako malo
    to je stvarno tako puno
    ono sve što ne zna ni sam

    avatar

    07.01.2013. (21:12)    -   -   -   -  

  • svenadamewin

    frulice, peri je bio pao remen s remenice pa je bio izvan stroja jedno vrijeme. netko mu je nabacio ponovo remen i sad opet radi ko urica.
    pozdrav!

    avatar

    08.01.2013. (00:10)    -   -   -   -  

  • frulica

    da, perice moj dragi (ili perce moje drago), to je to.
    da, svene, ako ti tako kažeš, onda je tako, a evo, i očito je. ne može se ništa sakriti od tvog trećeg oka, od tvoje prekognicije, viđenja na daljinu, telepatije, vidovnjaštva. sve si nas prozreo. pozdrav!

    avatar

    08.01.2013. (10:17)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    prvi haiku:
    ma daj!
    pa ne vidi taj
    ni prst u oku

    drugi haiku:
    ćoravo oko!
    nema tu sreće
    pa bilo i treće

    treći haiku:
    ma dobro,
    samo obožavam
    da ga zajebavam

    avatar

    08.01.2013. (18:13)    -   -   -   -  

  • svenadamewin

    return-haiku:

    prvi haiku:
    ha-ha-ha-ha-ha (5)
    ha-ha-ha-ha-ha-ha-ha (7)
    ha-ha-ha-ha-ha (7)

    drugi haiku:
    perturbiraj prvi

    drugi haiku:
    perturbiraj drugi

    tako.

    avatar

    09.01.2013. (09:06)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    prvi haiku:
    5A (X)
    7A (X)
    7B (X)

    drugi haiku:
    5C (X)
    7D (X)
    7D (X)

    treći haiku:
    5E (-X)
    7F (-X)
    7F (-X)

    Ako baš hoćeš formulu i perturbacije pretumbacijama, e onda - tako.

    avatar

    09.01.2013. (09:15)    -   -   -   -  

  • blogdogg

    a tako znači? zabrijavat čemo na kvantnu haiku poeziju a Fruličino remek djelo ko jebe? Frulice...ovakav poetski monolog-jezgrovit i autokton-krajnje filozofski, a tečan...bez robovanja normama i formama-slobodan svih njegvi-me iskreno zaprepastio...onoga dana kada budeš saznala sve o sebi...probaj razmislit i o sljedećemu-jedina mana u tvom poetskom diskursu koju ja smjelo pronalazim jest skromnost prilikom samovrednovanja.

    avatar

    10.01.2013. (04:07)    -   -   -   -  

  • svenadamewin

    perčec, perčec, navuko sam te na klizavicu 5-7-7, a nije nego 5-7-5.
    pa ni dogg nije zapazio ta dva simpa kvarka viška.
    dečki, ponovit ćete mi haiku godinu.

    drugo sam mislio reći: gdje god stignem - vas dva tu i uvijek se jedan upucava mojoj odabranici.
    da, dogg, malecka je skromna, ali tek je položila prijemni, tek je dva put bila na predavanju profesora iz uvoda u egomaniju, dok padne jedno tri puta ( ne znam koliko se danas puta može pasti prije komisije) pa dok prođe egomaniju dva, tri četir, diplomira superegomaniju i doktorira supra ego, ufurat će se i ona u sintaksu, ne brini.
    tim više što sad ima još jednog vrsnog profesora emeritusa iz istre mile naše ja u srcu nosim svom, samo ne znam kako mi se nije javila ispod Pana.
    čudno. veri čudno!

    avatar

    10.01.2013. (16:26)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    Navuko na klizavicu? Ha ha. Ne misliš valjda da sam ćorav? Ili nedovoljno temeljit? Svenoslave - ja?! Halo, druže! Ja?! Ja - pa da mi nešto promakne? Malo ozbiljnosti, molio bih. Toliko me ipak znaš.
    Naravno da sam od prve opazio diskrepanciju između broja ha-ha kvarkova i broja u zagradi. Pripisao sam to tvojoj nesmotrenosti (pojačanom ovime što si imao dva druga haikua, umjesto drugog pa trećeg). Ali važnije: nije me se previše ticalo. Sjeti se da se dogodilo nemoguće: naišao si na jednoga s egom većim čak i od tvog! Drugim riječima: nije mi bilo pretjerano stalo do tvojih perturbacija, niti sam njima razbijao glavu; važnije mi bile moje rođene. (Ah, ego, ego!)
    Elem, očitao sam - nije bilo teško - da se tvoja aritmetička razlika od 5 do 7 (kvarkova) očituje i vizualnom razlikom u duljini stiha. Istovremeno - siguran sam da si primijetio - sva tri moja haikua obilježava razlika u duljini stihova: prvi uvijek biva kratak (u oku i u ustima), a drugi i treći dulji. Odlučih baš primijeniti tvoju nomenklaturu 5/7, s peticom kao simbolom kratkog stiha, a sedmicom duljeg.
    Prvi stupac u mojoj formuli odnosi se, dakle, na duljinu stiha - i nikakve greške tu nema.
    Drugi stupac odnosi se, dakako, na rimu - pri čemu varira kroz haikue: u prvome se rimuju prvi i drugi stih, dok u drugom i trećem - drugi i treći.
    Treći stupac, u zagradi, izlazi s formalnih terena na polje semantike (zato se i nalazi u zagradi). Semantički, prvi i drugi haiku stoje skupa, jer te oba poriču, niječu, negiraju ti vidovitost, dok u trećem dolazi do obrata, gdje priznajem da te to samo zajebavam, te ne mislim doista da si ćorava kokoš. (I jasno da nije slučajnost što tu, u trećem stupcu, skupa stoje prvi i drugi haiku, dok u drugom - drugi i treći. To je tako radi ravnoteže i više simetrije.)
    Nikakva klizavica, dakle, nikakva navlakuša - ta valjda ja bolje od tebe znam što sam pisao u vlastitoj poeziji! Najviše što možeš reći je da se nimalo ne kužim u poeziju. Dobro jutro. Pa samo o tome i pričam već dva dana. Čestitam, Svenoslave, otkrio si toplu vodu.

    avatar

    10.01.2013. (17:53)    -   -   -   -  

  • svenadamewin

    oooooooo, itekako sam te, dragi ego manijače, svjetski prvače sa zlatnim odličjem, prvi do velikog nositelja srebrnog odličja koji upravo ispisuje ove antologijske redove, o itekako sam te navukao na drugu koru banane na koju se aleksandar veliki egomanijaštva - poskliznuo: upravo je to i bila namjera tvoga velikog učitelja koji će vječno učiti od svoga najboljeg učenika, pera u šaci, slovom i brojkama!

    opet sam imao jedinstvenu i neponovljivu priliku uživati u briljantnoj logičko-matematičko-metričko-versifikatorsko-teorijskoj eskapadi najvećeg kiriruga anatoma-forenzičara svakog pisanog teksta koji pretendira da bude od formata pa makar secirao i sami tekst njegovog velikog učitelja koji vječno uči od svoga učenika da bi mogao poučiti svoga učenika kako da pouči svoga učitelja da pouči svoga učenika da....
    howgh!

    avatar

    10.01.2013. (19:31)    -   -   -   -  

  • frulica

    bložedože - bože, bože... godio mi je tvoj komentar, i došao je kao okidač, stvorivši priliku da kažem neke stvari koje mi leže na duši, u nadi da će i neki od spomenutih naići ovdje i pročitati ovo što slijedi. i ako ti se čini da ti zaobilaznim putem želim reći hvala na lijepom komentaru, kojim odaješ priznanje mojim nastojanjima, nisi uopće u krivu. kad je moje samovrednovanje u pitanju, teško je reći radi li se o skromnosti. naime, sve što stoji na ovom blogu u velikoj je mjeri rezultat spontanosti. sjednem, nešto izađe iz mene kroz prste u editor i ja to pošaljem na ovaj prostor, i sve više-manje u 5 do 10 minuta. nema tu muke, truda prevelikog, aktivnog, nema snatrenja, promišljanja, mozganja, nema gradnje. ja za to nemam strpljenja, to je vrlo jednostavno. jednog ću dana možda imati strpljenja, ali to više neće biti isti tekstovi. e, i u toj brzini, nekad iz mene izađe i štošta što kasnije ne mogu ni sama razumjeti. sama sebi postavljam zagonetke. samu sebe uplićem u sebe. kompliciram sebe sebi. a nekad se pojašnjavam, rasplićem. nekad nešto objavim u afektu pa odjavim (mogla bih jednom objaviti sve odjavljene tekstove, na što bi to ličilo, hah? pfff). poanta je ta da ja sebe kroz takve procese ne mogu shvatiti ozbiljno, kao autora. jer nisam to!!! jer premalo je tu truda uloženo. nekad prije, godinama prije, nešto se mojeg sitno i objavilo po časopisima, jednom u zarezu, drugi put u quorumu. vrlo sitno nešto (a meni tada činilo se ogromnim). to je bio neki put prema pronalaženju sebe u tom svijetu, koji mi se iznenada otvorio, koji su mi neki jako dragi i sposobni ljudi otvorili, jer prepoznali nešto u meni (meni tada iskreno nije bilo jasno što to), trebalo se smjestiti u te kontekste, a imala sam i podršku, razne poticaje, od kojih neke manje neke više ozbiljne. međutim, vrlo nezrela tada u tom smislu (a i u drugim smislovima) nisam se snašla i previše uplašena pobjegla sam od tih svjetova koji su mi se polako počeli otvarati. zamisli, imati 17 ili 18, a biti hiperosjetljiv i jako splašen, a odjednom se naći kako ogoljen do kože izlažeš sebe kritič(n)koj masi drugih. bilo je tu i čitanja na kojima sam pogibala, kao srna pred reflektorima, bježi natrag u šumu, što brže i što dalje! došlo je sve to u krivo vrijeme jednostavno. a možda je i svako vrijeme krivo za to, za mene. možda je to sveukupno nepotrebno. i nemam aktualnih aspiracija tome...

    avatar

    10.01.2013. (21:24)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    Učitelju koji vječno učiš od svoga učenika da bi mogao poučiti svoga učenika kako da pouči svoga učitelja da pouči svoga učenika da.... i tako dalje, sa znacima iterativa, mogla bi ova rečenica ekvator triput opasati, slušaj vamo, učitelju itd. - što se tiče ''tvoje'' odabranice... no, da, izvjesno je da si ju ti odabrao. I zahvalan sam ti, Đelo, do neba što si to blago otkrio i odabrao. Samo ne za sebe, Đelo, pobogu, ne za sebe odabrao! Nisi li ti ionako mator već previše za upucavanja, i uostalom, druga vrsta humanoida, ako ne i razred i podrazred? Ajde, džada sad!
    Ma dobro, znam da znaš da se šegačim samo, ostani još malo... nego, slušaj ipak vamo - što se tiče ovoga čemu se čudiš... pa čuj, ja se i ne čudim toliko. :D Ako ti je išta trebalo dosad biti jasno, onda to da je u pitanju dražesno, no i plaho stvorenje. A ti, umjesto nastavljanja s finim seksepilom od prethodno, o nekim tamo zmijama počeo, o smrti koja da bi dolazila iz njene frulice, i tako dalje, i sve takve neke divljarije... nije ni čudo da se prepala, pobjegla. Kaj ne?
    (Znam ja da ti znaš da ja znam da nije stari Sven ništa mislio zbog čega bi se trebalo prepadati, no ne bih se usudio imputirati što to točno onda jest mislio - nisam ovlašteni sudski tumač! (Povlačim sad starog Svena za jezik, entre nous soit dit.))

    avatar

    10.01.2013. (22:51)    -   -   -   -  

  • svenadamewin

    kladio bih se u zbirku vlastitih pjesama (zbog koje ću dobiti Nobela), da sam ti ovdje odgovorio podužim komentarom.

    da l' zbog bloga, da li zbog žaketa,
    al' komentar nestade sa neta.

    što mogu?
    uživaj u prizivanju izgubljenog stilskog vatrometa velikog tvoga učitelja vječno žednog znanja svoga učenika, što tebi i neće tako teško pasti, a s obzirom na dvije činjenice:

    a) što imaš kolosalnu imaginaciju i
    b) što ti za to i nije potrebna kolosalna imaginacija

    avatar

    12.01.2013. (10:36)    -   -   -   -  

  • frulica

    uf....
    svom Učitelju vjerujem na riječ, bespogovorno.
    no ne mogu bespogovorno složiti se s ovim dijelom da "neće tako teško pasti" - ne znam za Peru, ali MENI prvoj jako teško pada!

    naime, kakva god imaginacija bila, pa makar i kolosalna, nedostatna je za prizivanje u svijest nečega čemu svijest nije izložena ni bila!!! to je nemoguće. neki nemaju siddhije kao što ih imaš ti, o veliki naš, voljeni Učitelju...

    žalosna sam sada.
    razočarana.
    tužit ću bloghaer zbog ovog gubitka i duševne patnje! :-(
    (OZBILJNO)

    avatar

    12.01.2013. (11:20)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    Učitelju!
    Čuješ li ti ovo, učitelju, crni učitelju?!
    Dobro ajde, učenik, lako ćemo za njega (mada i on, nota bene, priznaje da mu je također krivo što nije imao priliku pročitati nešto što bi ga zanimalo čuti, i da također nije čarobnjak merlin, ne priziva mu se u svijest nešto čemu svijest nije izložena ni bila). Nemoj misliti da ne znam koliko nisi sklon tumačiti svoje pjesme mimo njima samima, ali - o, učitelju - pa zar imaš duše i srca ovako ucviljeti učenicu svoju, koja je sva duša mala?!
    Ne misliš da bi na ovom mjestu trebao učiti od učenice? Pa ovaj njen zadnji pasus bi i kamen natjerao da si da truda ponoviti što je govorio!

    avatar

    12.01.2013. (11:56)    -   -   -   -  

  • svenadamewin

    "... ali učini Bog te otvrdnu srce u faraona i ne pusti narod Izraela..."

    ali tada dođe učenik te zamoli učitelja i omekša srce njegovo...

    avatar

    12.01.2013. (13:30)    -   -   -   -  

  • frulica

    tebi bi zapravo trebalo biti i teže nego njemu, jer ti znaš što si mu htio reći, a samim time što si htio reći, htio si i da on to čuje (?).
    a budući da on nije čuo, a nije ni mogao čuti, jer

    da l' zbog bloga, da li zbog žaketa,
    al' komentar nestade sa neta.

    na gubitku ste i ti i on (a, napokon, i ja), samo što se ti možeš naslađivati time, jer znaš što je, no ne želiš se ponavljati, a on može samo ostati frustriran u znatiželji (kao, napokon, i ja), jer ne zna! on nije kriv što poruka nije došla do njega, stvar je očito tehničke naravi, i sada ćeš ga kazniti (a, napokon, i mene) zbog toga, mireći se s time, prepuštajući faličnom mediju da utječe na (ne)komunikaciju.

    čemu nas to učiš, ha, svene?

    a opet, možda si i ti sam napisao komentar pa ga izbrisao,
    iz tko zna kojih razloga...

    avatar

    12.01.2013. (15:17)    -   -   -   -  

  • svenadamewin

    frulice, miljenice moja i perina (taj se trpa svugdje, samo da mi dokaže da se može trpati svugdje!), za mojim virtualnim komentarom, izgubljenim u vakuumskim prostranstima Nigdine, ne očajavaj, kao što ne očajavaš za neodslušanom improvizacijom velikog C. Parkera u predgrađima Chicaga.
    Kao što ni "Birdu" nije bilo žao što tu improvizaciju nije mogao doslovno ponoviti, u čemu i leži njegova (i moja snaga): svaka slijedeća improvizacija je neponovljiva!

    to je odlika velikih kreativaca. (oh, da mi je smoći snage pa da se mogu prestati diviti sam sebi. ovako sve više sličim na kasnog Štulića negdje u amsterdamima!)

    E.

    avatar

    12.01.2013. (16:11)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    Evo rekorda, Svennče! :D
    Još, naime, nije bilo ovolikog očitovanja neizmjernosti tvoga ega kao ideja da bih se ja negdje trpao - samo tebe radi!
    Čestitam, nadmašio si i Đonija ovaj put (uz to što si se ugledao na njega poetskom hiperprodukcijom)! Sad više nije on, nego si ti moj najveći uzor. (Prije nego i pomisliš: ne učitavaj u tu izjavu nikakve ironijske slojeve - jer ih nema. Po Vuku: kako piše, tako čitaj.)

    avatar

    12.01.2013. (16:38)    -   -   -   -  

  • svenadamewin

    pero moj, stari moj ratni druže,
    upravo tako i čitam. šta čitam, odam!
    koji Đoni, koji bakrači! on je krupni otpad poezije. njega može ukloniti samo hidraulički grajfer "CIOS-a" i sprešati ko starog stojadina u kocku pola sa pola metra.

    gle, prevodi homera, bogte. u heksametru!!!

    stvarno je zabrijao gadno. zapravo, on je i bio moguć samo u jednoj bivšoj jugi, mekom obliku jedne amaterske strahovlade, izigravajući heroja koji je dobro došao i vlasti i onima mimo. samo on toga nije bio svjestan ni koliko je crno pod noktom i u tome je njegova veličina. kao što nije toga nisu bili svjesni ni svi drugi koji su obožavali njegovu tadašnju otkačenost.
    hajde neka danas i ovdje pokuša furati neke slične teme! je, malo ibermorgen!
    pa danas moš srat ko himalaja, jebe se svima, a pogotovo institucijama i vlastodršcima, sve dok ne potegneš eksploziv. e, tad si jebeni Đoni, tad si Đoni.

    onakav kakvog ga znamo, bio bi danas ridikul ridikulinog ridikula.

    u ljubavnim temama, e to begenišem. ali danas, sa ovakvom sinekurom amsterdamske udavače, nema Đoni muda.
    muda nema. a i zašto bi. ako je ostalo imalo velikog od nekadašnjeg Štulića to je da mu se živo jebe za ovo sve! kapa dolje.

    novi prevratnici još uvijek su podijeljeni fifti-fifti u nekim novim klincima i klincezama u pijesku u kojemu se još igraju. pola u malim nježnim testisima, a pola u malim nježnim ovarijima.

    to ja mislim dakle postojim.

    avatar

    12.01.2013. (17:03)    -   -   -   -  

  • frulica

    svene. činjenicom nisam zadovoljna, jer to će me nastaviti kopkati. a zapravo nisam ni tvojim odgovorom (iako sam u šetnji mislila da jesam, ali sad mi je sinulo nešto na što sam propustila tada pomisliti).

    pazi... lakše se čovjeku pomiriti s time da je propustio čuti improvizaciju nečega čega je čuo original, improvizaciju nečega - što mu je poznato. ali kad ne čuješ NIŠTA, kad propustiš baš SVE (i to nemajući ni izbora - propustiti ili ne nego, eto, na silu propustiti). e, s tim se malo teže pomiriti. ali neka! ne zadirimo u velikih kreativaca moći. u tajne i snage neponovljivo neponovljivih neponovljivosti!

    (e, sad sam nadrljala u tvrdoglavosti, ali oprostit će sven svojoj učenici miljenici, znam ja)

    avatar

    12.01.2013. (18:12)    -   -   -   -  

  • svenadamewin

    ... hoće, hoće miljenice, kao i što moj veliki učenik oprašta učitelju svojemu dugove njegove u sve vijeke vjekova,
    amen.

    avatar

    12.01.2013. (18:29)    -   -   -   -  

  • blogdogg

    A ja frulice od cijele spike biram da ti pjesmu čitam once more. ponešto mi još od tonova zazvučalo...mislim čak da sam u srednjemu dijelu čuo napokon tu fis povisilicu, ali ti i dalje, vidim, blagoglagoljivo svome maestru bugariš i zauzimaš obrambeni stav....ufff frulice ,mora da si stvarno gacala močvarama u živome blatu i taman kad si bila na drugome kraju di te swele čekao sa sajlom...tebi je draže bilo prepustit se opojnom gušenju...prejaka si...frulice ti si šampion (avan)turizma!

    avatar

    13.01.2013. (00:29)    -   -   -   -  

učitavam...