u kafiću Hanibal
Sjedila sam u društvu svojih četrdeset i pet
u kafiću znakovita imena - Hanibal
i lakirala nokte u sivo
kako bih imala nebo na rukama
Razmišljala sam o onoj koje više nema
koja me svemu naučila što treba znati dama
ali me nije uspjela u damu pretvoriti
ona bi sigurno imala dobar savjet
I htjedoh posjetiti njen grob
ali nije ostalo vremena
jer moja djevojčica reče
trebaju nas živi, grobovi neće pobjeći
Sjedila sam u društvu svojih četrdeset i pet
u kafiću Hanibal
sa nebom na rukama
i tamnim kišnim oblacima u kostima.
Kiša je padala,
a ja sam lakirala nokte u boju neba,
dok se život borio protiv smrti
ja sam se osjećala kao ovca koja ne zna blejati.
....
Od blogera s ovog bloga, u Zagrebu sam srela Creativu i Twirla. Svaki od njih je jedna priča. Knjiga koju vrijedi pročitati.
Htjela sam vam pričati o svom braci Twirlu kojeg već dugo nema na ovom blogu. Kad sredim dojmove....
Ma eto, imam biološkog brata koji me voli i kojeg volim, ali nekako smo previše različiti i tužna sam zbog toga.
Pozvao me kod sebe. Mogla sam otići kod njega, ali sam se ugodnije osjećala u jeftinom apartmanu tamo blizu Hanibala. Jer kad odem kod njega, uhvati me klaustrofobila njegovih stopedestet kvadrata savršeno sređenog stana. Uvijek mi se nekako čini da sam previše neuredna za taj prostor.
I tako sam pobjegla.
Onda sam pozvala brata kojeg sam izabrala za brata u virtualnom svijetu, da dođe sa svojim kombijem i sakrije me od ljudi.
Sjedili smo tako Twirl i ja u njegovom čuvenom starom kombiju iz kojeg izlaze najčudnije priče, negdje na rubu maksimirske šume, kao dva šišmiša oko ponoći. Pili smo pivo i pušili dok je oko nas padala kiša.
On se brinuo je li mi hladno i izvukao je dekicu kojom me pokrio i to je bilo najljepše što je netko za moj rođendan učinio za mene.
Pokrivena dekicom, pila sam pivo i pričala sa bracom Twirilom. Oboje smo pričali istovremeno, upadajući jedno drugome u riječ, baš onako kako nije pristojno, ali nije bilo vremena da mislimo na bon-ton.
U tom žamoru naših priča, kiša se nije činila toliko strašnom i depresivnom. Život je pod dekicom u starom kombiju izgledao savršeno jednostavan.
obećanje
Kristalna figurica stajala je na rubu najviše police mameći znatiželjni pogled dječaka svjetlošću koja se razlagala kroz njenu nutrinu.
Dječak se propinjao na prste da otkrije tajnu strukture koja stvara te optičke čarolije.
Figurica je promatrala dječaka blagim pogledom. Svidjela joj se nevinost njegove radoznalosti, pa se primakla bliže rubu, toliko blizu da je balansirala na toj visini, nadajući se da će je dječak uhvatiti ako padne.
Dječje ruke, zaprljane igrom, pružale su prste prema figurici.
Figurica je cijeli život bila usamljena u svojoj ljepoti. Na toj visini. Odložena i ostavljena da mami poglede.
Željela je osjetiti tople ruke oko sebe. Željela je zadobiti ljubav tih zainteresiranih dječjih očiju.
Pogledaj me. Propni se. Priđi bliže.
U čaroliji trenutka figurica se primicala dječaku, a dječak se uzdizao do figurice. Skok u prazno je bio neizbježan.
Male šake, uhvatile su figuricu u padu i figurica je osjetila toplinu dječakovih ruku. U tim rukama kristal se topio, a fluid od kojeg je nastao rasuo se po podu kraj dječakovih nogu.
Dječje oči postadoše krupne, okrugle, iznenađene i razočarane. Čarolija razložene svjetlosti u krutoj tvari za dječaka je nestala, a bio je premalen da shvati kako se prava čarolija zapravo odigrala u njegovim rukama, pod toplinom koju je isijavalo njegovo srce.
Dijete je otreslo ostatke fluida sa sebe, napuštajući svoju kristalnu figuricu, ostavljajući je prosutu po hladnom podu na kojem se, iza njegovih leđa, fluid ponovo kamenio u kristalnu strukturu.
Komadići rasutog kristala stvoriše puno malih optičkih čarolija koje su lomile svjetlo u dugine boje. Pod posta zvjezdano nebo koje dječak ne vidje.
On je otišao tražeći novu zabavu...
...
Kad sam pomislila da ne može biti lošije, onaj gore koji crta pogrešne nastavke pobrinu se da me uvjeri u suprotno - uvijek može biti gore. Ok, shvatila sam, Vrijeme je da mrtva točka postane točka. Kraj.
Čuj ti, što god da napraviš, nas dvi ćemo biti dobro. Mi smo ratnice. Prilagodit ćemo Svijet sebi. Bit ćemo nas dvi dobro. Iz inata.
Frida, 17.08.2016. 23:53 iz dišpeta
Frida, 18.08.2016. 04:33 bemu,,,4i 29... opet jeziva noćna mora, a legla sam tek u 2... tek, tamo neki šoferi i neki napuhani balavac koji glumi neposrednog šefa tim šoferima, tamo neke lijeve firme, optužiše me da sam ih pokrala, osudiše me na licu mjesta, bez suđenja i bez prava da se branim...i počeše se nabacivati psokvkama i uvredam prema meni... a samo sam htjela pomoći prijateljici preuzevši njen posao tog dana...i zvala sam je da objasni situaciju, a ona se nije javljala na telefon... i onda se pojavila Kraljica majka, koje mi reče da budem pristojna da je ne sramotim pred ljudima sa kojima ona mora biti dobra jer joj trebaju
Frida, 18.08.2016. 04:54 i svi su jedni drugima povlađivali, gurajući me i udarajući me... a ja sam tražila bilo kakav dokument kojim bih dokazala tko sam i objasnila da nemam potrebu krasti... nisam imala ništa osim vlastite riječi... i što sam se više trudila, sve više su mi se rugali... a Kraljica je šutila gledajući me ljutito, kako sam joj mogla takvu neugodnost priuštiti
Frida, 18.08.2016. 04:56 bile su i neke djevojke, kojima je dok se mene tako pljuvalo firma poklonila reklamne haljine i one su se oblačile i šepurile u tim reklamnim haljinama sa logom firme za koju rade, nezainteresirane za moju sudbinu
Frida, 18.08.2016. 04:58 fak... to je samo glupa noćna mora... ne može mi ništa, ne bojim se snova... idem nazad u krevet
Kunigunda, 18.08.2016.
07:29
Bajkovit je tekst , ali dodatak uz tvoje pojašnjenje komentarima je na granici graničnog.
Motivom o snazi se jačaš, nadglasavaš sve te krikove noći i rekla sam ti......pronadji način da odspavaš noć. Preumorna si i slomljena ( ti tvoji "rasuti kristalići" ) i jednostavno, trebaš sebe integrirati snom bez noćnih mora....
Ono "tamo" što mora, bit' će. Na neke stvari ne možeš utjecati, na sudbine takodjer a tako šarmantna, SNAŽNA i pametna imaš svoje mjesto koje je samo tvoje i samo tebe čeka. Dobro ti jutro
SarahB., 18.08.2016. 07:50 Odlična poanta priče. Neke dječake jednostavno moramo pustiti da odu. Inače nam nema sna.
Frida, 18.08.2016. 09:30 Tako nekako je nastradala i Mala sirena, ali ja nisam Mala sirena...ovo je moja privatna bajka i sama ću izabrati nastavak i kraj sa "živjeli su sretno do kraja života"
Ana Maria, 18.08.2016.
09:31
ali ipak? zar to nije samo dječak? zar mu ne treba ostaviti ''prostora'' za spoznaje?
ne znam, ne poznajem te, vidim da se lomiš, da se boliš. i da na kraju krajeva, imaš inat u sebi. ako je dobar, pozitivan - izronit ćeš. odnosno, izronit ćete vas dvije, ratnice. samo naprijed:)
p.s. hvala na posjeti:)
lady rugalica, 18.08.2016. 12:47 Meni je priča odlična!
Voyager-nova generacija, 19.08.2016.
00:37
Uvijek može biti gore, ali može biti i bolje. Pokušaj u glavi staviti na svoje mjesto i odlučiti da se život sastoji od mnogih elemenata i fragmenata, a teret koji nosi život, brige, nepravde, razočaranja podijeli sa nekim rastereti sebe. Ja ti preporučam Isusa Krista koji jedini može to uzeti na sebe i odnijeti, On te zove, On te čeka, On te voli i zna što je najbolje za tebe, to zna čak bolje i od tebe.
On spaja raspadnute slagalice na nevjerojatne načine, još ljepše i bolje nego je nekad bilo.
LP i BB
u očekivanju dobrih vijesti
...
Vikne: "Pomoz', ma i tko si!
Baš da vrag mi pomoć nosi."
Tek si majstor riječi reče,
Iznenada kuc! na vrata.
Eto vraga: "Dobro veče!
Kakvo dobro od zanata?"
"Nije dobro", na to stari,
"Slab užitak staro šilo,
A u kući loše stvari;
Bi l' pomoći, vraže, bilo?"
Vrag će na to: "Pomoć laka;
Svega blaga preko mjere,
Al to znaš da ruka svaka
Drugu ruku opet pere:
Zato poslije sedam ljeta
Sa mnom ćeš put moga svijeta."
...
(A. Šenoa, "Postolar i vrag")
Čekajući dobre vijesti, izgubila sam se... Potpuno... A nisam se pomakla s mrtve točke na koju se popeh uz ogromne napore.... I pokušavam iskopati neku molitvu, a u glavi odzvanja praznina... Čini mi se da je lakše izgubiti se u pustinji nego u šumi...Kako zvuči poziv u pomoć kad si u pustinji? Čuje li se jeka?
Vrag jaše na svojoj dvogrboj devi i slijedi moje tragove, omotan šarenim maramama od grubog platna... Slike postaju fatamorgana obećanog okrepljenja.... Pijesak mi zatvara oči i uši, da ne vidim i ne čujem... Gdje sam sad?
Bilo kakve vijesti sada se čine dobrima. Nema vijesti. Ništa novo.
Frida, 16.08.2016.
15:54
Ide vrijeme, dođe rok,
Eto vraga skok na skok!
Kunigunda, 16.08.2016. 16:06 Kažu, da su najbolje vijesti one kojih nema.......Misli se naravno na ružne vijesti, a znam, očekuješ nekakav pomak............Pomaka će očito biti jer živi, ali sve drugo što slijedi bit će teško onome, koji je preživio......
Lastavica, 16.08.2016. 16:22 A što kažeš na ovu vijest?
U zvijezdama piše, 16.08.2016. 16:49 Sve će biti dobro vjeruj mi
teuta, 16.08.2016. 16:51 Na žalost, nekad smo slijepi pri zdravih očiju. Trebaš dobro pogledati oko sebe a tad ćeš možda ugledati ono što tražiš. Pusek.
Živa, 17.08.2016. 08:47 Nekad je dobro kad nema vijesti. Često čujem, dok nema ništa novo, dobro je... Možda je i sada tako...
nije da ne znam slikati
Šugo je naprosto ružan. Siroče. Ne krivite umjetnika.
Btw. htjela sam večeras opet dramiti i analizirati sve okrutnosti ovog života, ali me nepredviđeni tijek događaja odveo u drugom pravcu... pa eto, ugalj je svuda po meni, ni Pepeljuga mi nije ravna, a rezultat je....
Frida, 14.08.2016. 01:04 eh, Šugo, Šugo... što da radim s tobom?
Kunigunda, 14.08.2016. 03:38 samo tren sam tu..................papa
Razmišljanja jedne žene, 14.08.2016.
07:56
lijepo....slike su impresija duše. Slikaj sve ono što vidiš i osjećaš.
Imam jednu sliku peseka koju je za mene naslikala prijateljica kad joj je bilo teško. Svaki dan je pogledam i sretna sam.
Naslikaj i ti svaki dan jednu sliku. Razveseli nas.
Frida, 14.08.2016. 08:04 @RJŽ - hvala ti, pokušavam vratiti dar koji sam imala i zapustila, čini mi se izgubila... s druge strane, nikada mi pisanje nije bilo pretjerano "jako", a sad mi bolje ide od slikanja... sve je ovo eksperiment u traženju sebe sa skoro četrdeset i pet... pa vidjet ćemo gdje će završiti. Nemam baš puno za izgubiti, a možda pronađem sebe :)
shadow-of-soul, 14.08.2016. 09:08 supeeeeer
., 14.08.2016.
09:18
Nisi izgubila dar. On se ne moze izgubiti. Čučao je u tebi cijelo vrijeme, zanemaren. Ali tu je, čekao je da ga opet upotrijebiš. Razvijat će se kao i sve vježbanjem. Samo opušteno s njim.
Pisanje, slikanje...što god duša traži da se izrazi dobro je.
Kad mi je sin bio na brodu već pet mjeseci, na njegov rođendan bilo mi je baš teško. Napisala sam mu pjesmu. Pisala i plakala. A onda sam ju otpjevala u dahu. Melodija je sama došla. Jurila sam na posao i nisam imala vremena pjevati je više puta, pa sam snimila odmah tu prvu izvedbu. Poslat ću ti je.
Kad sam to uradila bol je popustila svoj stisak.
samo za vranju, 14.08.2016.
10:04
Čovječe povećan sliku da je bolje vidin kad mi Blog.hr kaže:"Ne kopirati!"
Eto sad san jadna šta ni mačku ne smin pogledat.
U zvijezdama piše, 14.08.2016. 10:07 crtaj, pišim jer imaš talenta, a sa druge strane tvoj talent koji imaš odmara dušu
O-da životu!, 14.08.2016. 10:12 lijepa ti je nova košuljica i vidim da si super, slušaš dušu konačno. Taj divan talent je njen glas. Samo nastavi, to je ono što liječi.
crna svjetlost, 14.08.2016. 10:58 Predivna je slika...
viviana, 14.08.2016. 16:21 Ma prekrasno ti je ovo, na prvi pogled već! Imaš dara, imaš puno dara.
Recept za preživljavanje
Udahni. Udahni!
Udahni, izdahni.
Diši!
Otvori oči!
Udahni, izdahni!
Ne zatvaraj oči!
Diši!
Probudi se!
Ustani! Diši!
'Ajde polako.
Udahni, izdahni...
Diši!
Doručkuj. Radi. Misli.
Misli!
Ne o tome glupačo!
Radi, misli, radi, misli, radi....
Možeš ti to!
Udahni! Udahni!
Otvori oči!
Udahni, izdahni.....
Ručaj!
Pojedi voće.
Diši!
Polako, diši...
Prošetaj!
Udahni, izdahni....
Diši!
Kvragu, diši!
Hodaj!
Lijeva, desna, hajde...
Lijeva, desna, lijeva....
Ne gledaj tamo!
Gore glavu.
Tko si ti?
Sjeti se tko si!
Tko si ti?
Hodaj!
Gore glavu!
Diši! Diši! Diši!
Udahni, izdahni....
Preskoči večeru...
Diši!
Ne razmišljaj više!
Udahni, izdahni...
Bravo! Dišeš....
Diši!
Možeš!
Moraš!
Zaboravi!
Oprosti!
Ne razmišljaj!
Diši!
Vrijeme je za spavanje.
Operi zube.
Zatvori oči!
Diši!
Spavaj!
Nemoj sanjati!
Samo spavaj!
Odmori, diši...
Diši!
Frida, 13.08.2016. 10:37 Molim vas ne ljutite se što ne odgovaram na svaki prelijepi komentar. Nekad mi je i disanje problem. Volim vas!
shadow-of-soul, 13.08.2016.
10:40
tehnika disanja čuda radi, ljudi zaborave disati i onda se nakupi neki pritisak u duši, a tehnikom disanja možemo puno toga učiniti za tijelo
Evo, ovdje možeš pročitati više o tome, samo klikni ovo crveno:
PRAVILNO DISANJE
Frida, 13.08.2016. 10:47 @Shadow - hvala ti! Bez disanja nema ni preživljavanja... dakle disati, disati, disati....
samo za vranju, 13.08.2016.
11:31
TKo ti kaže da moraš odgovarati na komentare. To je pitanje inspiracije, tvog izbora i vremena...
Na blogu ništa ne moraš. Imaš potpunu slobodu.
Samo ti nama diši !!!
Frida, 13.08.2016. 11:36 @Mela, postoje predivni komentari, neki su čak bolji od samog posta koji objavim i čine ono što objavim kvalitetnijim... sastavni su dio mog bloga, a ja ni hvala da kažem... znače mi a nemam snagu na nešto tako lijepo nadovezati nešto ljepše
Kunigunda, 13.08.2016.
11:58
Udahni ( brojeć do 4 ) zadrži dah ( broji do 4 ) izdahni duboko do kraja ( broji do 6 )
I, MISLI NA DISANJE...........savršena samokontrola i opuštanje........
Frida, 13.08.2016.
12:10
@Annabony - brojim :
Brojim,
od deset do jedan,
svaki broj je jedna molitva
10 za mene
9 za tebe
8 za njega
7 za nju
6 za nas
5 za njih
4 za ljubav
3 za mir
2 za sreću
1 za san
i tako opet, dišući, polako
10, 9, 8, 7, 6, 5, 4, 3, 2, 1... san
Frida, 13.08.2016.
12:16
baš se mislim - nedostaj mi naredba - zadrži dah!
Zadrži dah!
Broji!
Izdahni!
Ispljuni!
Nasmij se!
Glumi, glumi...Glumi!
Nabaci osmjeh!
Laži!
Udahni, zadrži dah, izdahni...
Ponovi!
Broji!
:)))
Kunigunda, 13.08.2016.
13:13
Iza 10.......naredba : KRENI, GIBAJ, RADI..........poslušaj me. Bez tjelesnog gibanja ni um ne funkcionira jer je um naredbodavni organ kojega ruke moraju slušati..........
Kapito?
Frida, 13.08.2016. 13:49 @Annaboni - yes, yes... jesam, već sam jedno 30% aktivnija nego prije tri dana... izgleda da ovaj moj stan može biti i uredan, ponekad... samo, moja mala zvijezda vodilja mi putuje danas, na tri dana...znam da nije puno, ali...kad je poljubim i ode, idem trčati, negdje...
., 13.08.2016.
14:30
Pises, crtas, cistis, druzis se, meni to izgleda odlican napredak.
Samo danas i samo naprijed - i udisi ljepotu zivota koja je posvuda oko nas.
Da, ima i strahota i kad im se covjek prepusti cini se sa osim strahota niceg nema...ali nije tako.
Na nama je sto cemo odabirati. Ako zelimo svoj zivot poboljsati trebako ciniti ono sto je do nas.
Uz humor koji takodjer imas i koji je cesto samoironija, mislim da mozes zivjet zaista bez ikakve pomisli da imas depresiju.
Frida, 13.08.2016. 15:43 @Tišina - hvala ti! ... to su ti komentari na koje ne znam odgovoriti, kao tvoj sada, samo...hvala!
U zvijezdama piše, 13.08.2016. 16:39 samo polako diši
Razmišljanja jedne žene, 13.08.2016.
20:22
samo tako nastavi....diši . hodaj misli i nemoj preskakati večeru. Jedi kad si gladna. Ti samo piši što radiš. Radi što voliš. Drago mi je za svaki tvoj uspjeh. Napravila si puno. Znam iz iskustva.
Ostavljam ti zagrljaj
viviana, 13.08.2016. 21:08 Dobar program. :)
hodala sam nevidljiva
kao duh, hodala sam gradom,
nevidljiva, kroz drvored kestena,
tamo gdje smo se igrali,
a prelijepe fasade zgrada
preko noći su oronule
išarane gelerima
i nisam znala gdje su nestale adrese,
jer ulice mi postadoše nepoznate,
kao i ljudi
koji su sjedili na balkonu nekad moga stana
HEJ!!
vi sjedite na balkonu moga stana
a ja tu stojim i gledam
vama je čudno
možda neprijatno,
a kako je tek meni
oprostite mi na smetnji
ja tu više ne pripadam
kao ni ostali duhovi
koji su se igrali
nekad
u drvoredu kestena
Frida, 10.08.2016. 23:13 Skužajte, zalutala sam
shadow-of-soul, 11.08.2016. 11:01 o, kako bolno
Frida, 22.08.2016. 22:05 život je zapravo vrlo jednostavan ako se naučite uživati u pivu pod dekicom na kiši
samo za vranju, 22.08.2016. 22:13 Meni ovo zvuči savršeno.
dnevnikJR, 22.08.2016. 22:31 Upravo te neke "male" stvari život bojaju toplijim bojama :-)))
Kunigunda, 22.08.2016. 22:44 Jedna etapa je gotova. Vrata su ti otvorena i svijet je tvoj......
međiko, 22.08.2016. 23:21 život je vrlo jednostavan kada pronađemo sami sebe u sebi,odbacimo sve loše navike ,prigrlimo dobre i i sve će štimati
., 23.08.2016. 00:29 Twirl mi je bio zanimljiv. Iako smo dva svijeta.
Frida, 23.08.2016. 01:05 @Tišina - Twirl je svijet za sebe, čak ni ja nisam u tom svijetu, ali mi je "bratski" :)))
Regina, 23.08.2016. 22:08 Vidiš, ovako posloženo, uvidiš da imaš sve što ti treba, zar ne.
twirlo, 24.08.2016. 21:59 seko, bilo je baš...baš.. :*
Frida, 25.08.2016. 01:59 bracooooo.... jednostavno? :)))) :*