u kafiću Hanibal

22.08.2016.

Sjedila sam u društvu svojih četrdeset i pet
u kafiću znakovita imena - Hanibal
i lakirala nokte u sivo
kako bih imala nebo na rukama

Razmišljala sam o onoj koje više nema
koja me svemu naučila što treba znati dama
ali me nije uspjela u damu pretvoriti
ona bi sigurno imala dobar savjet

I htjedoh posjetiti njen grob
ali nije ostalo vremena
jer moja djevojčica reče
trebaju nas živi, grobovi neće pobjeći

Sjedila sam u društvu svojih četrdeset i pet
u kafiću Hanibal
sa nebom na rukama
i tamnim kišnim oblacima u kostima.

Kiša je padala,
a ja sam lakirala nokte u boju neba,
dok se život borio protiv smrti
ja sam se osjećala kao ovca koja ne zna blejati.


....


Od blogera s ovog bloga, u Zagrebu sam srela Creativu i Twirla. Svaki od njih je jedna priča. Knjiga koju vrijedi pročitati.
Htjela sam vam pričati o svom braci Twirlu kojeg već dugo nema na ovom blogu. Kad sredim dojmove....

Ma eto, imam biološkog brata koji me voli i kojeg volim, ali nekako smo previše različiti i tužna sam zbog toga.

Pozvao me kod sebe. Mogla sam otići kod njega, ali sam se ugodnije osjećala u jeftinom apartmanu tamo blizu Hanibala. Jer kad odem kod njega, uhvati me klaustrofobila njegovih stopedestet kvadrata savršeno sređenog stana. Uvijek mi se nekako čini da sam previše neuredna za taj prostor.

I tako sam pobjegla.

Onda sam pozvala brata kojeg sam izabrala za brata u virtualnom svijetu, da dođe sa svojim kombijem i sakrije me od ljudi.

Sjedili smo tako Twirl i ja u njegovom čuvenom starom kombiju iz kojeg izlaze najčudnije priče, negdje na rubu maksimirske šume, kao dva šišmiša oko ponoći. Pili smo pivo i pušili dok je oko nas padala kiša.

On se brinuo je li mi hladno i izvukao je dekicu kojom me pokrio i to je bilo najljepše što je netko za moj rođendan učinio za mene.

Pokrivena dekicom, pila sam pivo i pričala sa bracom Twirilom. Oboje smo pričali istovremeno, upadajući jedno drugome u riječ, baš onako kako nije pristojno, ali nije bilo vremena da mislimo na bon-ton.

U tom žamoru naših priča, kiša se nije činila toliko strašnom i depresivnom. Život je pod dekicom u starom kombiju izgledao savršeno jednostavan.


<< Arhiva >>