Eto Bože.
oprosti na smetnji,
ali ako je moguće,
ja bih samo jednu malu želju,
ako je moguće
da mi ispuniš.

Želim biti bezosjećajna,
samoživa,
nezainteresirana,
manipulativna,
prijetvorna,
dvolična i
hladna.

Ma ne bih ja Bože
nikome zlo takva.
Meni je to potrebno
samo da se zaštitim,
da lakše podnesem
upravo takve.

Unaprijed hvala!

Želim potrčati zelenom livadom
u šarenoj haljini
nasmijana.


Želim si cvijeće splesti u kosu
i zamrljati lice kupinama
nasmijana.

Želim raširiti ruke
i poletjeti
nasmijana.

Hoću i mogu.

Draga učiteljice.
krivo ste nas učili,
jer danas su uspješniji
oni što se nisu baš mučili.

Draga učiteljice,
gledam sebe i prijateljice
ili ste nas pogrešno učili
ili smo krivo shvatile
jer sve smo iskreno voljele
i sve smo skupo to platile.

Draga učiteljice
negdje je sigurno greška
jer umjesto obećane svijetle budućnosti
naša je sadašnjost teška

I život nije fer kako ste nas učili
i dobro se dobrim ne vraća
život je prljava igra i
strada tko to ne shvaća

Draga učiteljice,
znam da ste u mirovini,
ali morate ponoviti
tu svoju školu za učiteljice.

Nekad mi se čini da baš nigdje ne pripadam
Nema mog grada, mog doma
Baš nigdje i nikome ne pripadam
je li to sloboda?

Nekad mi se čini da letim
Izvan sam vlastitog tijela
Pa mi se onda čini
Da ni tom tijelu ne pripadam

Nekad mi se čini da sanjam
dok koračam ulicama
Jer nisam tu dok sam tu
Niti sam ikada postojala

Poštovani gospodine
zar mislite da me poznajete?
Ne, ne poznajete me
jer ni sama sebe ne poznajem

Gledam svoj odraz u zrcalu
Gledam lice neznanca
kako da ikome i igdje pripadam
kad ni sebi ne pripadam?

Je li to sloboda?