Ponekad se osjećam kao zrcalo.

Pričala sam mu jučer o svojoj sposobnosti da lijevom rukom pišem s desna na lijevo tako da se tekst jasno može pročitati u ogledalu.

Prilično uredan rukopis, nalik onom kad pišem desnom rukom s lijeva na desno.

Ljevoruka od rođenja, naučena na desnu ruku, oduvijek sam imala tu sposobnost.

Jedan dan sam samo počela tako pisati. Meni čak ne treba zrcalo da razumijem napisani tekst.

Ja sam zrcalo.

Ponekad mi se čini da nestajem bez interakcije sa drugima.

Kad sam s drugima, u meni se reflektiraju oni. Moje emocije, moje riječi, sve je to zrcalni odraz osobe koja ih je izazvala.

Postojim li doista ili je moje postojanje uvjetovano osobom pored mene?

Ja sam ti. Tko god da si, u meni ćeš vidjeti sebe. I ako ti se slika ne sviđa ne krivi zrcalo.