obećanje
Kristalna figurica stajala je na rubu najviše police mameći znatiželjni pogled dječaka svjetlošću koja se razlagala kroz njenu nutrinu.
Dječak se propinjao na prste da otkrije tajnu strukture koja stvara te optičke čarolije.
Figurica je promatrala dječaka blagim pogledom. Svidjela joj se nevinost njegove radoznalosti, pa se primakla bliže rubu, toliko blizu da je balansirala na toj visini, nadajući se da će je dječak uhvatiti ako padne.
Dječje ruke, zaprljane igrom, pružale su prste prema figurici.
Figurica je cijeli život bila usamljena u svojoj ljepoti. Na toj visini. Odložena i ostavljena da mami poglede.
Željela je osjetiti tople ruke oko sebe. Željela je zadobiti ljubav tih zainteresiranih dječjih očiju.
Pogledaj me. Propni se. Priđi bliže.
U čaroliji trenutka figurica se primicala dječaku, a dječak se uzdizao do figurice. Skok u prazno je bio neizbježan.
Male šake, uhvatile su figuricu u padu i figurica je osjetila toplinu dječakovih ruku. U tim rukama kristal se topio, a fluid od kojeg je nastao rasuo se po podu kraj dječakovih nogu.
Dječje oči postadoše krupne, okrugle, iznenađene i razočarane. Čarolija razložene svjetlosti u krutoj tvari za dječaka je nestala, a bio je premalen da shvati kako se prava čarolija zapravo odigrala u njegovim rukama, pod toplinom koju je isijavalo njegovo srce.
Dijete je otreslo ostatke fluida sa sebe, napuštajući svoju kristalnu figuricu, ostavljajući je prosutu po hladnom podu na kojem se, iza njegovih leđa, fluid ponovo kamenio u kristalnu strukturu.
Komadići rasutog kristala stvoriše puno malih optičkih čarolija koje su lomile svjetlo u dugine boje. Pod posta zvjezdano nebo koje dječak ne vidje.
On je otišao tražeći novu zabavu...
...
Kad sam pomislila da ne može biti lošije, onaj gore koji crta pogrešne nastavke pobrinu se da me uvjeri u suprotno - uvijek može biti gore. Ok, shvatila sam, Vrijeme je da mrtva točka postane točka. Kraj.
Čuj ti, što god da napraviš, nas dvi ćemo biti dobro. Mi smo ratnice. Prilagodit ćemo Svijet sebi. Bit ćemo nas dvi dobro. Iz inata.
Frida, 17.08.2016. 23:53 iz dišpeta
Frida, 18.08.2016. 04:33 bemu,,,4i 29... opet jeziva noćna mora, a legla sam tek u 2... tek, tamo neki šoferi i neki napuhani balavac koji glumi neposrednog šefa tim šoferima, tamo neke lijeve firme, optužiše me da sam ih pokrala, osudiše me na licu mjesta, bez suđenja i bez prava da se branim...i počeše se nabacivati psokvkama i uvredam prema meni... a samo sam htjela pomoći prijateljici preuzevši njen posao tog dana...i zvala sam je da objasni situaciju, a ona se nije javljala na telefon... i onda se pojavila Kraljica majka, koje mi reče da budem pristojna da je ne sramotim pred ljudima sa kojima ona mora biti dobra jer joj trebaju
Frida, 18.08.2016. 04:54 i svi su jedni drugima povlađivali, gurajući me i udarajući me... a ja sam tražila bilo kakav dokument kojim bih dokazala tko sam i objasnila da nemam potrebu krasti... nisam imala ništa osim vlastite riječi... i što sam se više trudila, sve više su mi se rugali... a Kraljica je šutila gledajući me ljutito, kako sam joj mogla takvu neugodnost priuštiti
Frida, 18.08.2016. 04:56 bile su i neke djevojke, kojima je dok se mene tako pljuvalo firma poklonila reklamne haljine i one su se oblačile i šepurile u tim reklamnim haljinama sa logom firme za koju rade, nezainteresirane za moju sudbinu
Frida, 18.08.2016. 04:58 fak... to je samo glupa noćna mora... ne može mi ništa, ne bojim se snova... idem nazad u krevet
Kunigunda, 18.08.2016. 07:29 Bajkovit je tekst , ali dodatak uz tvoje pojašnjenje komentarima je na granici graničnog.
Motivom o snazi se jačaš, nadglasavaš sve te krikove noći i rekla sam ti......pronadji način da odspavaš noć. Preumorna si i slomljena ( ti tvoji "rasuti kristalići" ) i jednostavno, trebaš sebe integrirati snom bez noćnih mora....
Ono "tamo" što mora, bit' će. Na neke stvari ne možeš utjecati, na sudbine takodjer a tako šarmantna, SNAŽNA i pametna imaš svoje mjesto koje je samo tvoje i samo tebe čeka. Dobro ti jutro
SarahB., 18.08.2016. 07:50 Odlična poanta priče. Neke dječake jednostavno moramo pustiti da odu. Inače nam nema sna.
Frida, 18.08.2016. 09:30 Tako nekako je nastradala i Mala sirena, ali ja nisam Mala sirena...ovo je moja privatna bajka i sama ću izabrati nastavak i kraj sa "živjeli su sretno do kraja života"
Ana Maria, 18.08.2016. 09:31 ali ipak? zar to nije samo dječak? zar mu ne treba ostaviti ''prostora'' za spoznaje?
ne znam, ne poznajem te, vidim da se lomiš, da se boliš. i da na kraju krajeva, imaš inat u sebi. ako je dobar, pozitivan - izronit ćeš. odnosno, izronit ćete vas dvije, ratnice. samo naprijed:)
p.s. hvala na posjeti:)
lady rugalica, 18.08.2016. 12:47 Meni je priča odlična!
Voyager-nova generacija, 19.08.2016. 00:37 Uvijek može biti gore, ali može biti i bolje. Pokušaj u glavi staviti na svoje mjesto i odlučiti da se život sastoji od mnogih elemenata i fragmenata, a teret koji nosi život, brige, nepravde, razočaranja podijeli sa nekim rastereti sebe. Ja ti preporučam Isusa Krista koji jedini može to uzeti na sebe i odnijeti, On te zove, On te čeka, On te voli i zna što je najbolje za tebe, to zna čak bolje i od tebe.
On spaja raspadnute slagalice na nevjerojatne načine, još ljepše i bolje nego je nekad bilo.
LP i BB