Djevojčica sa imenom iz pjesme
Imala je lijepo, neobično ime iz jedne pjesme. Nikada prije ni poslije nisam čula da se još netko tako zove.
To je bilo u vrijeme dok sam još čitala bajke. Nekad sam voljela bajke. Prije nego sam pobjegla od kuće. Prije nego me knjižničarka kritizirala da je vrijeme da čitam nešto drugo osim bajki i tako, u dobroj namjeri, posramljenu, ubacila u priče koje ne završavaju sa "živjeli su sretno do kraja života". Prije odrastanja.
Živjela je po sredini moje ulice, drvoreda kestena. Nije se previše družila s drugom djecom. Uvijek lijepo obučena, čista. Jednom me pozvala na svoj rođendan. Ponekad bih otišla na njena vrata i pozvala je da zajedno sjedimo na ljuljačkama iza njene zgrade. Nikad me nije odbila. Sjedile bi tako, nismo puno pričale, ali bilo je nešto smirujuće u toj tišini. Ponekad se nasmijala bez osobitog razloga. ni tiho ni glasno, sretno kako se smiju djeca koja se raduju životu.
Jednoga dana mama je dojurila s posla, uzrujana. Pozvala me, zgrabila za ramena, s izrazom lica "nemojmilagatijerjasveznam" i pitala jesam li ikad, ali ikad, ušla u zgradu na početku naše ulice. Nisam, koliko se sjećam nisam, tamo nije bilo nikoga koga poznajem. Mama je puhala, uzdisala i počela sa pričom kako ne smijem razgovarati s ljudima koje ne poznajem. Ja sam je pitala kako ću onda ikoga upoznati. Mamu je to jako uzrujalo i zviznula mi je šamarčinu. Rekla je da ja, balavica, ne trebam nikoga upoznavati. Tu je bio kraj našeg razgovora.
Dalje sam saznala prisluškujući odrasle. Odrasli puno pričaju.
Neki su rekli su da je sama kriva jer se preslobodno oblačila. Ne znam što znači preslobodno oblačenje ni danas. Ona se oblačila lijepo, ako mene pitate.
Moja mama je u tim razgovorima obično samo uzdisala i ponavljala "Bože sačuvaj! Bože sačuvaj!"
Neki su rekli da su krivi njeni roditelji jer nisu pazili gdje im se dijete kreće. Mama bi ponavljala "Bože sačuvaj! Bože sačuvaj!".
U vrijeme mog odrastanja nitko nije pazio na djecu. Djeca su bila mala smetala koju se slalo vani dok odrasli piju kave i puše. Nekad bi nas poslali da im kupimo cigarete. Nije bilo zabrana kao danas.
Njeni roditelji nisu pili kave i pušili sa drugim odraslima iz naše ulice.
Drugi odrasli su nekad jedni drugima javljali gdje je i što je napravilo nečije dijete. Ako si dijete i drugi odrasli te spomenu na tim kavama znaš da ćeš ići po šibu. Šiba je bila odgojno sredstvo. Mogao si birati šibu kojom ćeš dobiti po guz'ci. To je u mom životu bila prva mogućnost izbora sa kojom sam se susrela.
Svašta su rekli za djevojčicu sa imenom iz pjesme jer je ušla u stan čovjeka koji je živio na početku naše ulice. On ju je pozvao da vidi mačiće. Rekli su da je tog čovjeka odvela policija.
Od tog dana meni je zgrada na početku naše ulice postala strašno mjesto u kojem žive strašna bića.
Nju više nikada nisam vidjela. Nedugo nakon što me je mama tako izdrmusala otišla sam do njenog stana. Nedostajalo mi je društvo na ljuljačkama. Njen tata mi je kratko, neljubazno rekao da ona ne može vani i zatvorio vrata.
Nakon toga sam čula da su se odselili.
Ponekad čujem tu pjesmu.
Tada razmišljam o noj.
Nadam se da je živa i sretna, da je zaboravila našu ulicu i da se smije baš onako kako se smijala dok smo sjedile na ljuljačkama. Kao dijete koje se raduje životu.
Frida, 26.09.2015. 09:23 U jesen bi moja ulica, drvored kestena, postala bajkovito mjesto. Ali u svakoj bajci se nađe neka strašna kuća u kojoj žive zla stvorenja. Samo bajke uvijek završavaju sretno.
Frida, 26.09.2015. 09:33 .... osim Male sirene.... ali tu bajku i nisam baš voljela... jer prinčevi trebaju spašavati princeze, makar one bile i poluribe
FreshCaYg, 26.09.2015. 10:09 Pogotovo ako su poluribe
marionetta, 26.09.2015. 10:40 ne vjerujem da je zaboravila tu ulicu ali se nadam da se ponekad i smije...
Frida, 26.09.2015. 14:22 @FreshCaYg - poluribe su poluprinceze, pa se prinčevima pola prašta :)
Frida, 26.09.2015. 14:23 @marionetta - ne znam, mozak je čudesan organ, nekad nas spasi zaboravom
FreshCaYg, 26.09.2015. 14:44 Poluribe su jedinstvene drugačije, osim toga ne moraš im kupovati cipele
Frida, 26.09.2015. 16:17 @FreshCaYg- hm, daaaa.... i nije politički korektno prozivati ih zbog njihove različitosti.... ok, neću ih diskriminirati, ali zašto bi one imale veća prava od običnih princeza, pogotovo onih sa stopalom broj 42... bemu muške koji se pale na mala stopala... ja mislim da je Njemu smetalo što ja imam velika stopala :(
Marekojajesretna, 26.09.2015. 16:51 Uh :(
Užas.
A princ iz male sirene je papak. Nije mi drag iako je visok i crn.
Frida, 26.09.2015. 17:04 @Marekojajaesretna - napokon netko tko me razumije potpuno.... fakat je papak, na kvadrat, taj princ.... a ona.... pala na vanjsku ljepotu
SarahB., 26.09.2015. 18:20 Priča je tužna dozlaboga, kao i sve životne koje znam.
A ja sam ti od onih koja je voljela" Malu sirenu", koliko god okrutnosti i nepravde bilo u toj bajci. Zamisli, ne moći govoriti, dobiti noge čiji svaki korak do krvi boli...i to spašavanje nekoga tko to na prvi pogled, pa ni na drugi ili treći, ne zaslužuje...
No, bajka ti ta ne završava tužno, o ne...ona ti se po Andersenovoj zamisli pretvara u anđela...pa leti s njima visoko...i ne umire nikada.
Čista metafora bezuvjetne i nesebične ljubavi, u biti....
Frida, 26.09.2015. 20:39 @SarahBernardht - priča jest tužna... mene prati kroz život kao uspomena na jedno vrijeme i jedno odrastanje i.... tamo neku djecu koja su danas ljudi.... djecu koja nisu učila Deklaraciju o pravima djeteta, nisu imala Plavi telefon, internet i informacije mimo onih do kojih sud dolazili prisluškujući odrasle... toliko o priči... trebala sam je izbaciti iz glave.
A Mala sirena... čitala sam verziju u kojoj postaje anđeo, verziju u kojoj postaje zvijezda na nebu i verziju u kojoj se pretvara u morsku pjenu... ali nema verzije u kojoj je princ shvatio zabludu... meni je to tužno, jer on nikada neće znati koliku je žrtvu ona podnijela radi njega... ne samo ona... i njene sestre radi nje.... taj tip je izazvao same nevolje, da bi na kraju živio svoj jadni, isprazni, prosječni prinčevski život uz ženu koja nije ni sjena one koja se odrekla svog života princeze redi njega....ne, definitivno ne volim Malu sirenu i lakše mi je reći da je glupa nego si dopustiti priznanje da bih zbog ljubavi bila spremna učiniti isto.
twirl-dječak sa šibicama, 27.09.2015. 18:34 sposobni smo potisnuti ružna sjećanja ..
ali nas defdinitivno obilježuju, barm poput ožiljaka iznutra, ako rane i zarastu.
Frida, 27.09.2015. 19:48 @twirl - da, nažalost :(