Crveni Beč

srijeda, 19.12.2007.

Glazbeni vikend

Blagorodne moje prijateljice, blagorodni prijatelji,
tempus fugit, tempus fugit. Tko bi rekao da će mi nakon muka sa spavanjem biti žao otići iz Beča.
U subotu sam otišao pogledati Habsburšku riznicu. Uistinu fascinantna zbirka dragocjenosti i umjetnina. Uključujući gotovo mitske ahatnu pliticu i jednorogov rog, preko kraljevskih i carskih insignija, kruna i ornate, ruha herolda, dragocjenih sakralnih predmeta.


Carska kruna


Oprava za herolda zemalja krune sv. Stjepana (tu su spadali i naši krajevi).

Nakon riznice otiđoh do augustinske crkve pomoliti se za duše naših bivših vladara. Postoji i jedan vrlo bizaran podatak vezan uz tu crkvu. U 17. st. započinje običaj da se srca Habsburgovaca polažu uz oltar loretske kapelu u toj crkvi. Danas ih tamo ima 54. Dok su grobnice s tijelima u kapucinskoj crkvi. No nisu svi tu tradiciju poštivali. Kod nekih su srca u urnama uz grobnicu ili u grobnici. Htio sam posjetiti tu kapelu, no moglo se to učiniti samo nakon nedjeljne mise ili uz posebnu najavu. Pa sam odlučio u nedjelju otići na misu kod augustinaca. Tim više što augustinci njeguju crkvenu glazbu te se mise i glazbeno oblikuju. Ove je nedjelje bila Widorova misa u f-molu. Budući da nisam imao vremena otići na operu ili na filharmoničare, odlučio sam barem otići na svečanu, glazbeno osmišljenu misu. I bilo je vrlo fino.

Sve u svemu je boravak ovdje bio vrlo vrijedno iskustvo. Mnogo sam radio, pronašao neke važne stvari za svoj doktorat, upoznao neke ljude iz struke koji rade na bečkom sveučilištu ili u državnoj službi za zaštitu spomenika.
Shvativši da ne mogu dobro funkcionirati ukoliko samo radim, priključio sam se Hrvatskom akademskom zboru u Beču koji je pripremao adventski koncert. Glazba stvarno ima i terapeutsku funkciju.
Kako sam dvaput tjedno išao na probe, susjedi iz doma su postali znatiželjni čuti gdje, što i kako ja pjevam. Moj fan-club na koncertu je bio vrlo međunarodan (Turčin Sinan, Talijani Alessandro i Ottavio, Španjolac Raul, Nijemica Steffi, Indijke Sahiba i Kamakshi, Francuz Antoine, Čeh Ludek i Hrvat Krešo).
Pjevali smo Marcellova Nebesa silna, Schnabelov Transeamus, Scarlattijev Exultate Deo u prvom dijelu kao okvir za stavke iz Händlovog Mesije koje su pjevali solisti uz pratnju. U drugom dijelu Kad se Bog čovik učini (harm.Golčić, Veseli se Majko Božja ar. Tambača, Jezuš Kristuš harm. M. Martinjak, El Nacimento (divna indijanska argentinska stvar, obr. A. Ramirez), Tri kralja jahaju (Uhlik), O Holy Night (Adam), Dvorani neba, Rodio se Bog i čovjek, Čestit svijetu, Narodi nam se. Svim na zemlji, Stille Nacht.
Atmosfera je bila vrlo lijepa a glazba fina. Najzanimljivije svim strancima je bilo kada je čitava kripta zazvonila glasovima zbora i publike na himnični Narodi nam se.
Nakon koncerta mi se obratio veleposlanik RH u Austriji jer je njegova supruga prepoznala moje lice kao pjevača iz župnog zbora Kraljice svete krunice. Oni su naime moji župljani u Zagrebu. Pozvali su me na kavicu upoznavanja u četvrtak ujutro.

Uz izraz najizvrsnijeg poštovanja,
Vaš c. kr. Asistent Franz Corich

subota, 15.12.2007.

Taizé u srcu Beča

Blagorodne moje prijateljice, blagorodni prijatelji,

Usprkos svim teškoćama i naporima, na kraju će mi se čak teško biti rastati od Beča. Štimung grada je sličan Zagrebu (bolje rečeno obrnuto), s tim da je Beč mnogo veći, a kulturna ponuda mnogostruko veća i kvalitetnija. Moram priznati da mi nedostaje obitelj, prijatelji i udobnost moga zagrebačkog stana. No Beč mi se polako uvukao pod kožu i mislim da bih se brzo mogao prilagoditi na život tu. Jedno veliko iskustvo je i upoznavanje ljudi iz raznih krajeva Europe i svijeta. Imat ću možda i povoda otići posjetiti Raúla u Madrid ili Sinana u Istanbul. Kao što mislim da će i mnogi iskoristiti to što su me upoznali da dođu u posjet u Zagreb, pogotovo nakon što sam svojim likom i djelom bio i veleposlanikom svoje zemlje.
Mnogo sam radio i bio samo na dvije izložbe: kasnom Tizianu i austrijskom slikarstvu između dva svjetska rata. Nisam bio u operi niti na filharmoničarima, što mi je žao. Možda još stignem nešto pogledati/poslušati. Svakako bih u Riznicu i u muzej Liechtenstein. No shvatio sam da ne mogu samo raditi, pa sam redovito išao na Taize molitve u sv. Ruprechtu. A od prije dva tjedna sam se odlučio priključiti Hrvatskom akademskom zboru radi koncerta koji će biti u nedjelju.
Jučer je bila Taize molitva u katedrali sv. Stjepana. Dašak atmosfere se može vidjeti i na slici.



Pjevao sam i u zboru na molitvi u katedrali. Probe su bile svake srijede nakom molitve u sv. Ruprechtu, najstarijoj bečkoj crkvi. Molitvu u katedrali sam posvetio generacijama konzervatora koji su se trudili da ta crkva tako izgleda, među inima i mnogi članovi C. kr. Središnjeg povjerenstva, preteče današnjeg Bundesdenkmalamta, čijim se djelovanjem bavim u svome doktoratu.
Fascinantno mi je kako Austrijanci znaju iskoristiti prostore. U Hofburgu još uvijek postoji stambeni dio. Ssim što su u njoj smještene mnoge institucije, ljudi uistinu žive u nekadašnjoj carskoj palači. Danas sam radio u gradskoj vijećnici arhitekta Friedricha von Schmidta. Svaki dio te zgrade se koristi. Knjižnica je u istočnom dijelu i vrlo je ugodna, s drvenim neogotičkim stropom. U čitaonici starih rukopisa, u koju stane samo šest korisnika, čitao sam pisma građevnog savjetnika Hausera.

Uz izraz najizvrsnijeg štovanja,
Vaš c. kr. asistent Franz Corich

Više fotki iz katedrale vidi ovdje.

ponedjeljak, 03.12.2007.

Puno mrav, malo cvrčak

Blagorodne moje prijatljice, blagorodni prijatelji,

nadam se da ste dobro preživjeli hrvatske izbore i vrijeme u kojem nisam pisao nekima drage, nekima mrske okružnice.

Svoje vrijeme u Beču provodim uglavnom u Državnom arhivu, Nacionalnoj knjižnici i Bundesdenkmalamtu. Vikendom sam uglavnom izmožden, pa kad se tome jos pridoda kronična neispavanost i neželjeno, ali ipak držanje dijete- možda me nećete ni prepoznati kada se vratim. Sigurno mislite kako mi je super tamo gore, a zapravo radim ko mrav i tu i tamo si priustim neko malo zadovoljstvo. Probao sam Kaiserschmarrn, štrudle, razne panirane odreske, no najviče sendviče i peciva. Kao i Almdudler (bezalkoholni napitak od alpskih trava).

Radio sam dosta. Možda sam si i previše toga zadao za kratko vrijeme. Sada ću malo smanjiti gas, priuštiti si odlaske u muzeje, božićne sajmove i barem jedan koncert filharmonije, mozda i novi kaput ili sako, koji CD (našao sam trgovinu Deutsche Gramophona) ili štogod drugo. Ovu subotu idem u posjet benediktinskoj opatiji u Melk.

Jedna od rijetkih privilegija je to da sam mogao doživjeti Hofburg iznutra. Naime Bundesdenkmalamt se nalazi na drugom katu trakta izmedju švicarskog dvorista i kupole na trgu sv. Mihovila. Od tamo sam mogao pratiti čak i svecano postrojenje garde u čast švedskog kraljevskog para. Imao sam priliku vec tri puta boraviti u Sali predaka, sobi u kojoj se nalaze portreti svih Habsburgovaca. Neki više, neki manje poznati, neki mrki i markantni, neki ljupki i decentni.

Vrlo otmjena je bila i zabava za sve studente na razmjeni u Schmidtovoj gradskoj vijećnici. Tamo sam upoznao Mađara Gabora koji se također bavi Monarhijom. Na zabavu sam išao s drustvom iz doma koje postaje sve internacionalnije i čak interkontinentalnije (dvije Indijke). U posjeti su proteklih tjedana bili i Raulovi i Ottavijevi roditelji, pa smo više puta zajedno jeli.

Vrijeme stipendije se blizi kraju, došašće napreduje. Veselim se povratku domovini, ali sam i svjestan da ću se zasigurno jos vraćati u Beč zbog doktorata. Svakako mi je drago da sam upoznao nove, zanimljive ljude.

Marie sljedeću subotu slavi rođendan, pa će to biti povod za druženje s novim prijateljima i lagana priprema za rastanak.

Moj najizvrsniji naklon, c. kr. Asistent Franz Corich

<	prosinac, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Studeni 2011 (1)
Listopad 2011 (6)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (9)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv