Crveni Beč

četvrtak, 03.01.2008.

Posljednji tjedan u Beču

Moj posljednji tjedan bio je također vrlo radno intoniran. Mislio sam raditi samo do srijede, no morao sam još i u četvrtak otići do Bundesdenkmalamta. Kombinirao sam nekoliko različitih institucija: Sveučilišnu knjižnicu, Nacionalnu knjižnicu, Knjižnicu grada Beča, Arhiv Bundesdenkmalamta, Državni arhiv. No sve je već bilo obilježeno završnim radovima i bliskim krajem. Shodno tome je i ritam bio malo blaži. Kombinirao vrijeme nakon posla s vremenom za obilazak štandova radi traženja božićnih poklončića.
U ponedjeljak sam zajedno sa Sinanom i Alessandrom bio na indijskoj večeri kod Kamakshi (što na hinduu znači lijepe oči, a ona ih uistinu ima). Trudila se kuhati sa što manje začina kako bi jelo prilagodila našim zapadnjačkim nepcima, nenaviklima na ljute indijske kombinacije. Bila je to pšenična osnova, nešto slično bulguru sa kikirikijem, lećom i ljutim začinima, uz to je prilog bila dinstana ljuta zelena paprika s gljivama. Crno talijansko vino uz to je bilo kao ulje na vatru. No jedno moram priznati: bilo je ukusno, a k tome još jedno opažanje: taj dan me hvatala neka prehlada, nakon takve večere, sljedeći dan, kao da je prehlada ljutom hranom kao rukom odnesena.
U utorak sam pozvao Ivana vani kao zahvalu na pomoći i informacijama, išli smo u poznatu kavanu Prückel i guštali u punču i kolačima. U srijedu sam pozvao Georga na večeru, kao zahvalu za pomoć vezano uz dobivanje stipendije. Htjeli smo u hrvatski restoran, no nije bilo mjesta pa smo završili u azijskom restoranu raspravljajući uz pekinsku patku i piletinu s rizom, mahunama i gljivama te zelenim cajem o umjetnosti, osobnim istraživanjima, glazbi. Pokazalo se da dijelimo fascinaciju za Worldmusic i za fado. (Sljedeći ćemo put u portugalski restoran). U četvrtak sam imao oproštajnu večeru s prijateljima s kata u studentskom domu. Bilo je tu tortille batate, talijanskoga vina, moje paste od crnih maslina, njemačkih Spätzla sa sirom, glavno jelo: rizi-bizi s junetinom, desert: cremecaramel iliti rozata koju je Alessandro pripravio i talijanski panetone.
Sinan i Ottavio su mi pripremili iznenadjenje. Napravili su mi zajedno sa svima plakat s fotografijama iz zadnja tri mjeseca u Beču s komentarima te kupili plakat s fasadama bečkih baroknih građevina. Dogovor je bio da ce taj plakat raditi noc orije nakon sto ja odem spavati, no ja sam te noci vrlo kasno zaspao. Nakon što sam otišao u krevet čuo sam da se oko pola sata nakon Sinan iskrada iz stana. I pomislio sam si: kamo li ide?
Razlog zbog čega sam ja bio tako uzbuđen noć prije je to da sam u četvrtak ujutro bio pozvan na kavicu s hrvatskim veleposlanikom u Austriji. Njegova supruga me prepoznala kao pjevača iz župnog zbora za vrijeme božićnog koncerta u Canisiuskirche. Zapravo je gospodin veleposlanik mislio da sam solist, odn. Glazbenik te je mislio ugovoriti neko gostovanje pri svečanostima veleposlanstva, no doznao je da sam iz potpuno druge branše i da pišem doktorat na austrijsku temu.
I tako se sve brže i brže bližio trenutak moga odlaska iz prijestolnice. U četvrtak nakon veleposlanstva sam otišao do Bundesdenkmalamta, no tamo je vladala božićna atmosfera i nitko nije radio, tako da spise koje sam tražio nitko nije bio pripremio. Što mi možda bude povod otići u Beč u siječnju ili veljači. Otišao sam u grad kupiti neke knjige te napokon i posjetiti carsku grobnicu u kripti kapucinske crkve. Bilo mi je sasvim u redu platiti ulaznicu za takav prostor jer se on mora održavati. Metalni sarkofazi članova austrijske dinastije izloženi su u nizu prostorija u kripti. Možda najimpozatniji i umjetnički najvredniji je onaj Marije Terezije i njenog supruga. Meni najbliži oni posljednjih Habsburgovaca, vremenom čije vladavine se odvijala djelatnost Središnjeg povjerenstva. No ono što me je prenerazilo je do koje mjere ide suvremena ekonomska eksploatacija. Pri ulasku u grobnice možete pratiti strelice koje usmjeravaju prema KAISERGRUFT (Carska grobnica) ali i one koje vode prema SHOP. Taj SHOP je više u vidu automata u kojeg se ubacuje kovanice i može uzeti razglednicu ili knjižicu. No svejedno mi je bilo vrlo neprimjereno da se uz takav prostor povezuje trgovina.
Zadnji dan sam obavio još nekoliko formalnosti kako bih se razdužio iz doma, odjavio u gradskom magistratu itd. U ispratnom špaliru bili su Raul, Sinan i Marie. Pomogli su mi čak odnijeti stvari do autobusa. UAgramu me je čekao moj prijatelj i kumče Ivan.

Uz izraz najizvrsnijeg štovanja,
Vaš c. kr. asistent Franz Corich.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv