Crveni Beč

srijeda, 19.12.2007.

Glazbeni vikend

Blagorodne moje prijateljice, blagorodni prijatelji,
tempus fugit, tempus fugit. Tko bi rekao da će mi nakon muka sa spavanjem biti žao otići iz Beča.
U subotu sam otišao pogledati Habsburšku riznicu. Uistinu fascinantna zbirka dragocjenosti i umjetnina. Uključujući gotovo mitske ahatnu pliticu i jednorogov rog, preko kraljevskih i carskih insignija, kruna i ornate, ruha herolda, dragocjenih sakralnih predmeta.


Carska kruna


Oprava za herolda zemalja krune sv. Stjepana (tu su spadali i naši krajevi).

Nakon riznice otiđoh do augustinske crkve pomoliti se za duše naših bivših vladara. Postoji i jedan vrlo bizaran podatak vezan uz tu crkvu. U 17. st. započinje običaj da se srca Habsburgovaca polažu uz oltar loretske kapelu u toj crkvi. Danas ih tamo ima 54. Dok su grobnice s tijelima u kapucinskoj crkvi. No nisu svi tu tradiciju poštivali. Kod nekih su srca u urnama uz grobnicu ili u grobnici. Htio sam posjetiti tu kapelu, no moglo se to učiniti samo nakon nedjeljne mise ili uz posebnu najavu. Pa sam odlučio u nedjelju otići na misu kod augustinaca. Tim više što augustinci njeguju crkvenu glazbu te se mise i glazbeno oblikuju. Ove je nedjelje bila Widorova misa u f-molu. Budući da nisam imao vremena otići na operu ili na filharmoničare, odlučio sam barem otići na svečanu, glazbeno osmišljenu misu. I bilo je vrlo fino.

Sve u svemu je boravak ovdje bio vrlo vrijedno iskustvo. Mnogo sam radio, pronašao neke važne stvari za svoj doktorat, upoznao neke ljude iz struke koji rade na bečkom sveučilištu ili u državnoj službi za zaštitu spomenika.
Shvativši da ne mogu dobro funkcionirati ukoliko samo radim, priključio sam se Hrvatskom akademskom zboru u Beču koji je pripremao adventski koncert. Glazba stvarno ima i terapeutsku funkciju.
Kako sam dvaput tjedno išao na probe, susjedi iz doma su postali znatiželjni čuti gdje, što i kako ja pjevam. Moj fan-club na koncertu je bio vrlo međunarodan (Turčin Sinan, Talijani Alessandro i Ottavio, Španjolac Raul, Nijemica Steffi, Indijke Sahiba i Kamakshi, Francuz Antoine, Čeh Ludek i Hrvat Krešo).
Pjevali smo Marcellova Nebesa silna, Schnabelov Transeamus, Scarlattijev Exultate Deo u prvom dijelu kao okvir za stavke iz Händlovog Mesije koje su pjevali solisti uz pratnju. U drugom dijelu Kad se Bog čovik učini (harm.Golčić, Veseli se Majko Božja ar. Tambača, Jezuš Kristuš harm. M. Martinjak, El Nacimento (divna indijanska argentinska stvar, obr. A. Ramirez), Tri kralja jahaju (Uhlik), O Holy Night (Adam), Dvorani neba, Rodio se Bog i čovjek, Čestit svijetu, Narodi nam se. Svim na zemlji, Stille Nacht.
Atmosfera je bila vrlo lijepa a glazba fina. Najzanimljivije svim strancima je bilo kada je čitava kripta zazvonila glasovima zbora i publike na himnični Narodi nam se.
Nakon koncerta mi se obratio veleposlanik RH u Austriji jer je njegova supruga prepoznala moje lice kao pjevača iz župnog zbora Kraljice svete krunice. Oni su naime moji župljani u Zagrebu. Pozvali su me na kavicu upoznavanja u četvrtak ujutro.

Uz izraz najizvrsnijeg poštovanja,
Vaš c. kr. Asistent Franz Corich

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv