Crveni Beč

ponedjeljak, 22.10.2007.

Fini mini vikend

Blagorodne moje prijateljice, moj naklon, blagorodni prijatelji, najsrdačniji pozdrav!

Ovaj vikend mi je bio vrlo zanimljiv. Započeo je književnom večeri u Cetru gradišćanskih Hrvata gdje je gostovao Miro Gavran, naš najproduktivniji i najprevođeniji pisac. Od njegove biblijske trilogije pročitao sam dva romana: Juditu i Ivana Krstitelja. I moram priznati da me način pisanja i fina psihologizacija likova u romanima zadivljuje. I upravo tu u Beču sam imao priliku doživjeti ga uživo i čak se fotografirati s njim.
Čuo sam da je treći dio biblijske trilogije Poncije Pilat. Sam po sebi vrlo intrigantan lik. Ako je od Judite, tako teške teme koja označava početak hrvatske književnosti, uspio napraviti roman s tako neočekivanim krajem i jakom emocijom, mogu misliti što se tek dogodilo kod Pilata koji je sam po sebi već dovoljno intrigantan, a ima i jedan ženski lik koji u čitavoj priči ima važnu ulogu: Pilatovu ženu. U Evanđelju po Mateju se spominje kako je ona noć prije nego je Krist došao do Pilata mnogo propatila u snu zbog toga Pravednika. Inače i Judita u Juditi i Saloma u Krstitelju jaki su i neočekivano zanimljivo psihologizirani likovi. Već su izdana dva njemačka prijevoda Gavranove proze: Der Engel von Omorina i Judit. U pripremi je prijevod Krstitelja.
Fascinirala me Gavranova spontanost, lakoća baratanja književnim formama, načitanost, osoba je koja zrači kompetentnošću ali i kreativnim nabojem. Na književnoj sam večeri susreo i gospođu Mariju Miličević, kod koje sam bio gost za vrijeme gostovanja ansambla Glas u Beču, u gostima kod hrvatskog akademskog zbora u Beču.



Dan nakon bila je izvedba njegove Nore danas, no nisam mogao ići jer sam htio otići na koncert našega Maria Perestegija, za kojeg je stara Talijanka mislila da je Talijan pa je lijepo sviranje nagradila najljepšim superlativima. Nahvalila ga je i nakon što je doznala da je mađarskog porijekla i da živi u Hrvatskoj, u Zagrebu. Mario mi je na pivici poslije koncerta rekao da razmišlja o tome da možda ode pogledati gdje je taj Pereszteg u Mađarskoj. Inače svidila mi se Odakova Passacaglia i norveška suita koju je svirao.
Pred koji dan sam dobio od Dr. Mirnika poziv da dođem na misu u sv. Katarini u čast Blaženog Karla Austrijskog, što mi je pred koji dan bila popuna nepoznanica, nisam znao ni o kojem se Karlu radi niti išta podrobnije. Na izlasku iz crkve sv. Petra u kojoj je Mario imao koncert bio je portret zadnjeg austrijskog cara Karla, koji je naslijedio Franju Josipa I. 1916. Isprva sam pomislio, što slika jednog cara ima raditi u crkvi, no nisam znao da je on u međuvremenu proglašen blaženim! Prije svake odluke se molio. I vodio navodno uzoran kršćanski život. Njegova obitelj je protjerana, izgubila svo imanje. Protjeran i zaboravljen. Vrlo kristoliko. U molitvi njemu se kao obrazloženje navodi da je tešku dužnost i teške izazove shvatio kao Zadatak koji mu je Bog dao, molitvom se moli za zagovor da u ljudski bezizlaznim situacijama ne bismo postali malodušni, već s povjerenjem kročili Kristovim putem.
Danas sam se kasnije ustao, kuhao ručak i ručao u društvu svoga cimera Sinana. Nisam još danas bio na misi pa eto idem sada na večernju u hrvatsku katoličku misiju. Pomolit će se i bl. Karlu da se pobrine za moj doktorat koji ima veze i s njegovom obitelji. A nakon mise do Ivana Gojmerca. I vikend je već gotov. A bio je fin.

Uz izraz najizvrsnijeg, ali razdraganog strahopoštovanja, moj naklon,
c. kr. asistent Franz Corich

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv