...dosao je i taj svibanj...eh...bolje bi bilo da nije...
poceo je prekrasno...on i ja smo bili bolji prijatelji nego ikad...rekao mi je da me voli takvu kakva jesam i da me nikad ne bi mijenjao...
eh...ali naravno...voli kao prijateljicu...
tih dana svidila mu se jedna cura...i to poprilicno...a ja ne bi bila ja da ne bi tu uplela svoje prste...pokusala sam mu pomoci...htjela sam da on bude sretan, pa makar to znacilo da cu morati decka kojeg ja volim upoznati s drugom curom...
uspjela sam... njih dvoje su se upoznali i ona mu se jos vise svidila...
mnogi su mi govorili da sam luda jer radim takve stvari...da samo sebe mucim tako...ali to sam ja...i da sam postupila imalo drugacije, gadila bi se sama sebi...

ja sam se opet pocela povremeno "druziti" sa slavoncem i tu je nastala opet velika svadja...on to nije mogao podnositi...rekao mi je da bi trebala prekinuti s tim jer da me slavonac samo iskoristava...rekao je da ne bi smjela trpjeti da se itko tako ponasa prema meni...
...a kad sam mu to htjela objasniti da slavonac uopce nije tako los i da mi jednostavno imamo taj neki ludi odnos...nije htio slusati...

i tako je malo pomalo pocelo nase udaljavanje...prividno smo i dalje bili najbolji prijatelji...ali samo prividno... uskoro su i svi oko nas poceli kuziti da nesto nije u redu...
ja vise nisam mogla... nije mi dopustao da ga zagrlim, da ga dotaknem.... a i koristio je svaku priliku da plane na mene... unistavalo me je to...
sve bi napravila da on bude sretan... a on me je samo gurao od sebe...

i kad vise nisam mogla dalje rekla sam mu sve... pitala ga zasto se tako prema meni ponasa... ko da sam zadnje smece... on je rekao da to nije istina, naljutio se..... i rekao mi da sam upravo izgubila najboljeg prijatelja...

bio je to zadnji dan svibnja.... da, divno je zavrsio....ja u suzama...

je li lipanj bio ista bolji? vidjet cemo u slijedecem postu...

...mislim da je to bio najzanimljiviji mjesec ove godine....svasta se dogadjalo....interesantnih stvari ali i onih manje interesantnih...

...pocetkom mjeseca jos uvijek je slavonac bio u djiru.... druzili smo se jos uvijek prilicno cesto....ali to druzenje se svodilo samo na njegovu sobu, i okolis doma.... skoro svaki drugi dan prespavala bi kod njega.... vec su me svi u muskom paviljonu znali.... i to je sve izgledalo divno.... ali nije bilo tako.... nisam bila zaljubljena u njega... ali bila sam na dobrom putu.... bio je totalno drugaciji od mog princa...ali bilo je nesto u njemu....
svo to vrijeme smo se "druzili" ali to nije bila veza.... i meni je to pocelo smetati..... te je dosao red na THE TALK..... i tad mi je rekao.... da on ne moze biti vjeran jednoj curi.... te da me ne zeli povrijediti... i da on zeli da ostane na ovom.... da se "druzimo" kad nam padne na pamet.... (ili da ga ispravim...kad njemu padne na pamet)..... ja naravno na to nisam pristala.... i rekla sam mu zbogom... i krenila dalje...

...jedan dan smo se mi slavna cetvorka s faksa nasli kod mog najboljeg prijatelja....i ne znam kako je uopce to pocelo....ali on i ja smo se poljubili.... i ne jednom.... cak su se njih dvoje naljutili na nas.... i otisli doma.... a nama je to samo bila sala....ili ne?

eh...tad je meni nesto doslo do mozga....iznenada....kad sam se najmanje nadala....ko grom iz vedra neba me pogodilo ovo: JA SAM ZALJUBLJENA U SVOG NAJBOLJEG PRIJATELJA... to sam samo rekla jednoj prijateljici...nikom drugom...ali ona mi je rekla da se to vec odavno moglo skuziti....hmmm...svi su kuzili a ja nisam.... mi smo stalno bili skupa...nerazdvojni... ko lonac i poklopac, neki bi rekli....

...i tad je dosao taj slavni tulum....o kojem se jos mjesecima nakon njega pricalo.... svi smo se prilicno napili....pa tako i on i ja.... i kako je vecer tekla... on i ja smo zavrsili u wc-u... i poceli se ljubiti.... tad je on rekao nesto sto je mene brzo spustilo na zemlju.... no strings attached.... i paf.... samo sam rekla "nisam ja takva cura" i otisla van....
eh...da je vecer barem na tome zavrsila.... bio je na tulumu i jedan nepoznati decko... cak je bio i jako sladak.... meni pijanoj i razocaranoj to nije bilo ni vazno...samo sam se tila na neki nacin osvetiti najboljem prijatelju.....te sam zavrsila s ovim....
bio je to sok za sve....a pogotovo za njega....on me tu vecer vise nije mogao ni pogledati...
ujutro smo se cak i posvadjali.... do te granice da sam se ja rasplakala u dnevnom boravku dok je on razgovarao s frendicom u sobi...
htjela sam otici doma jer nisam vise mogla biti tamo.... al smo nekim ludim slucajem poceli razgovarati...i uspjeli smo to rijesiti...
slijedeci dan nasli smo se u maksimiru....sjedili smo i pricali...smijali se...jeli cokoladu.... prekrasno mi je bilo...taj dan slavonac me zvao da dodjem kod njega...pristala sam....al sam mu javila da necu doci...jer mi je s ovim bilo prekrasno...

..i proslo je par dana...do jednog kljucnog trenutka...vozili smo se u tramvaju i poceli pricati o tulumu....kad sam mu ja rekla da mi je rekao no strings attached...nije mogao vjerovati....nije se toga sjecao...
tad sam ja izasla iz tramvaja...ali smo se nastavili dopisivati preko mobitela.... i malo pomalo....rekla sam mu da mi se svidja.....on je rekao da cemo sutra pricati...

slijedeci dan....hmmm...ja sam sjedila u kantini...dosao je on....zacrvenila sam se i pravila da ga ne primjecujem....ali on je dovukao stolicu pokraj mene....te mi nije dao prostora za skrivanje....
kad smo napokon ostali sami...poceli smo razgovarati...ja sam mu sve rekla...i on je meni sve rekao... i kad smo od trga napokon dosli do kvatrica...poljubio me je...
bila sam najsretnija cura na svijetu.... napokon s nekim koga zbilja volim...
mogla sam i misliti da je predobro da bi bilo istinito...
vec slijedecu vecer sve je puklo....zvao me da se nadjemo u maksimiru...cekao me kad sam dosla...vidila sam da je tuzan...rekao je da je to zbog mene....da nikog nije nikad volio ko mene....al samo ko prijateljicu... plakala sam ja.... plakao je i on....
htjela sam da mu kazem zbogom....ali nisam mu mogla uzeti najbolju prijateljicu....bila sam mu potrebna....i ostala sam...mada mi je bilo tesko ko nikad u zivotu....

za nekoliko dana bio je moj rodjendan...donio mi je crvenu ruzu....htio je da mi rodjendan bude najljepsi do sada....a nije shvacao koliko je tesko....te se i naljutio kad nisam htjela s njim plesati....
ujutro je i ljut otisao.....nisam ga pustila...otrcala sam za njim....sve mu objasnila...te smo ipak sredili to....
vec slijedeci dan smo opet bili skupa...ali samo zabrijali....toliko mi je bio vazan da mi je bilo dovoljno cak i to...uzimala sam sve sto mi da...pa cak i te mrvice...

...naravno...tad je pocelo i moje psihicko samozlostavljanje....vise mi nije bilo do nicega....odmah slijedeci opet sam zavrsila sa slavoncem.... posto slavonac voli grickati...obiljezio me... te je ovaj to odmah shvatio.... i naravno....naljutio se...

rekao mi je da me ne zeli s nikim dijeliti....da sam ja njega vukla za nos....da on mene voli ali nije spreman za ozbiljnu vezu.....bla bla bla....
rijesili smo i to nekako....
imala sam osjecaj da je nase prijateljstvo sad i cvrsce nego prije....

eh....jedan dan sam isla prespavati kod njega....i tad sam mu rekla da zelim da od sad budemo SAMO prijatelji....da meni ne odgovara nista drugo...
i on se slozio....

cinilo se da ce sad sve biti u redu....hmmm...ali nije bilo...
no...o tome slijedeci mjesec....

eh...pocelo je s pogledima u menzi u domu.....eh....opet zelene oci...naravno...i taj vragolasti smijesak na koji uvijek padnem...
...ostalo bi na tome, da nekim slucajem nije ispalo da on ide na faks s mojom prijateljicom, koja je nekoliko dana poslije slavila rodjendan....te se pojavio i on....

naravno...nije odmah sve bilo divno i krasno....pojavile su se nekakve eticke dileme.... naime...on je osvojio srce jos jedne mlade dame.... i to moje prijateljice....
...nisam znala sto bi...ona s njim nista nije namjeravala....a i on je rekao da ona nije njegov tip....al opet....dovoljno je bilo to sto joj se on svidja..... bila sam jako zbunjena.... srecom, moje cure iz doma su bile uz mene.... i sve do jedne su mi rekla neka pokusam.... mada se skoro ni jednoj on nije svidjao... mislile su da je on jedan obicni umisljeni slavonac..... (nije da su bile daleko)

i tako je pocelo moje i njegovo druzenje.... najprije je dolazio kod mene da gledamo tv.... i tad se upoznao blentom i blesom.... mojim plisanim zecom i psom :)
...svidjela mu se blesa....te je slijedeci dan poslao poruku moze li je on dobiti jer ga je strah samog spavati....eh, meni je to bilo preslatko.....
osvojio me potpuno....svojom jednostavnoscu i iskrenoscu....zivotnim stavovima i razmisljanjima toliko drugacijima od mojih....bilo je to jedno posebno stvorenje....toliko blesavo....morala sam ga obozavati....

i tako je sve pocelo.....
nekoliko dana poslije.....hmmm....zamolio me da prespava kod mene....jer je njemu dosao prijatelj a meni nije bilo cimerice....i ja sam mu dopustila....ravno sa svirke dosao je k meni.... trebao je spavati u cimericinom krevetu....al nekako...zavrsio u mom....ne, vi s prljavim mislima... nismo nista nedolicno radili za prvi put..... malo smo se ljubili, pipali....skakljali, pricali.... bilo nam je lipo.... (osim sto sa mnom nije lako spavati jer ja svakog izguram iz kreveta, hehe)...
...nakon tog dana smo se poceli malo intenzivnije druziti.... ja sam cesto bilo kod njega.... s njegovim cimerima sam bila super.... dosla bi kod njega gledati tv kad god bi mi palo na pamet...pa cak i kad bi mi samo bilo dosadno..... ali sam mu zauzvrat jednom sredila sobu :)

eh.... bilo bi sve to prekrasno....da on nije obicni umisljeni slavonac :)
ali o tom u slijedecem postu...eh...taj travanj.. bilo je tu svega i svacega.... ljubavni trokut... veza od dva dana...moj rodjendan... suze u maksimiru.... eh....svasta svasta....no, o tom sutra....

...napokon je dosla i dugoocekivana veljaca...posto nisam imala ispitne rokove,kao vecina studenata... mogla sam ici doma...cijeli mjesec...
trebalo mi je to... malo se odmoriti od zagreba...poslagati malo neke kockice u svojoj blesavoj glavi....
naravno....nije prosao ni tjedan dana a zagreb mi je vec poceo nedostajati.... nitko od mojih prijatelja nije bio doma jer su oni svi imali ispite, tako da mi je ubrzo postalo dosadno..... falili su mi moji prijatelji, falili su mi izlasci... falile su mi moje cure iz doma... ma sve mi je falilo....
jedva sam cekala vratiti se u zagreb....

razmisljala sam da bi mozda bilo dobro taj mjesec iskoristiti da se opet spetljam sa bivsim....sad kad smo bili blizu....ali sam shvatila da to nema smisla... mjesec dana bi proslo... a sto onda? opet daljina.... a i voljela sam nekog drugog.... mada je on volio drugu....

falio mi je jako moj najbolji prijatelj.... i jedva sam cekala povratak u zagreb da njega vidim.... pogotovo jer sam znala da i ja njemu jako nedostajem....

sve u svemu, veljaca nije donijela nista novo.... prolazila je sporo.... ali je bila priprema na ono sto je slijedilo u ozujku...jedna nova ljubav...

al o tom cemo sutra...

hmm....novu sam docekala doma...ali mislima s nekim do kog mi je tad bilo jako stalo...i on je ostao doma...te smo novu docekali brbljajuci na icq-u ko dvoje najvecih ludjaka....hmmm...pa kad bolje pogledam....mi i jesmo ludjaci...

...vratila sam se u zagreb koji tjedan posli...sama u domu bila...svi su jos ostali doma....te odlucila napraviti party....hmmm....bio je to jako zanimljiv party koji se poslije mjesecima prepricavao....
na partyu se pojavio i on....s njom.... i to me je skroz dotuklo...cijelu vecer nisam sebi dolazila....ali svi su razumijeli....ja sam se pravila ko da me to nista ne dira... ali tu vecer svi su bili uz mene....i to im nikad necu zaboraviti....
....nakon nekoliko dana saznala sam da su se njih dvoje pomirili.....bio je to tezak tjedan....puno suza sam isplakala....ali znala sam....i ona je plakala radi mene, a to nije zasluzila.....a i on ce s njom biti sretniji....

...zivot je krenio dalje...u zagreb je pred kraj mjeseca dosao moj bivsi....(onaj d bivsi koji se sad zeni)....javio mi je da je u zagrebu i ja sam mu iz zafrkancije rekla da bi mogao i do mene svratiti....i sto mislite sto je napravio?
...cimerica i ja smo vec odavno spavale....bila su oko tri sata ujutro....kad je netko pokucao na nasa vrata....ja, pospana, rascupana, u boksericama i majici na spaline, otvorila sam vrata....i ugledala poznate zelene oci i neodoljiv smjesak.....i bocu viskija u njegovoj ruci....
probudili smo cimericu....i poceli piti.....ona ga je cijelo vrijeme podbadala spominjuci nasu vezu i sitnice koje sam joj o njemu pricala....a ja sam se na krevetu crvenila i pijuckala viski....
rano ujutro napokon je krenuo doma...otisla sam ga otpratiti do stanice.... da si fer pristala bi kad te pitam oces se udati za mene.....rekao je i mene ostavio sokiranu....promucala sam samo da me ne zafrkava, i otisla...
slijedeci dan smo se opet culi...sad je on mene zvao da dodjem k njemu....i dosla sam....smijali smo se, razgovarali....gledali film....a na kraju i zavrsili skupa....
bila je to jedna od nastrastvenijih noci u mom zivotu...
tada...dok smo zagrljeni lezali u njegovom krevetu pitao me je zasto mu ne bi dala jos jednu sansu.....zasto ne bi pokusali s vezom na daljinu jos jednom.....ali ja sam rekla da to ne mogu...
....sutra se pravio kao da se nista nije dogodilo.....
eh, a da me je samo jos jednom pitao....ili poljubio....pristala bi na sve sto kaze....
...taj dan je imao utakmicu....i onda se vratio nazad....
i to je bio nas kraj...

a kraj sijecnja....hmm...jedva sam docekala drugi mjesec....da se mogu vratiti doma....jer u drugom mjesecu nisam imala ispitne rokove....ali....o veljaci cemo pricati sutra....

...vec dugo nisam pricala o deckima, zar ne? hehe... pa eto... da napisem par rijeci...
...ovaj put mi na pamet padaju D BIVSI... ne znate sto su d bivsi... e pa to su vam oni decki koji ce uvik biti i ostati vasi fatalni...oni decki za koje ste bile spremne sve dati...
...neke cure imaju samo jednog takvog...i s njim budu cijeli zivot....dok one poput mene imaju nekoliko takvih...i puno onih beznacajnih...

...uglavnom, zasto mi je palo na pamet o tome pisati.... jer sam saznala da se jedan moj d bivsi zeni.... da da...dobro ste procitale.... nisam se s njim cula jaaako dugo...a vidila ga nisam.... hmmm... otkako smo zadnji put skupa bili...a ima tome skoro godina dana.... ovih dana, kad sam se vratila doma, setajuci gradom samo se nadam da cu ga sresti... da cu u necijim ocima prepoznati te zelene oci... koje vec dugo nisu moje nego pripadaju nekoj drugoj...

...nisam tuzna zbog toga... zasluzio je on neku koja ce ga voljeti koliko i on to zasluzuje.... a ne neku ko ja... koja je svoj ego hranila njegovom ljubavlju.... bio je to prvi decko koji mi je rekao da me voli... i cak mislim da je govorio istinu.... zbilja me je volio.... svasta je radi mene bio spreman napraviti.... a ja sam to sve odbacila... neka, nismo si bili sudjeni....

...zasto onda setam gradom trazeci njegove oci? hmmm... ko zna... nije mi stalo do njega vise na taj nacin, to sam sigurna.... ali... voljela bih ga vidjeti... voljela bi viditi kako mu smijesak zaigra oko usana kad mene ugleda.... voljela bi da mi kaze neku salu koja je uvijek bila smao moja i njegova.... voljela bi da mi je u zivotu.... kao prijatelj.... ali on je odlucio meni reci zbogom... zauvijek... i izbacio me iz svog zivota.... eh, ko bi ga krivio? vukla sam ga za nos.... a on je mene volio.... eh.... sto drugo da kazem nego : NEKA MU JE SA SRECOM.... zasluzio je.... eh....ti D BIVSI.....

...eto, sad kad svi znate u kog sam zaljubljena, sad mogu kreniti dalje :)
sutra vaša leptirica putuje doma....sa sobom nosi dvi torbe, jednu punu božićnih poklona...(nemojte nikom reći, ali ja sam pomoćnica djeda božićnjaka...ako imate božićne želje, možete pisati na moj mail...potrudit ću se da to proslijedim djedici...) :)

zadnjih nekoliko tjedana mog života bilo je prepuno uspona i padova...sve u svemu-zanimljivo...sad se napokon sve primirilo...ja sam se primirila...našla sam mnoge stvari koje mi ispunjavaju vrijeme i koje me čine sretnijom...

ovim putem se ispričavam svima onima kojima sam obećala kavu ili nešto...pa se nisam javila...jednostavno mi je zadnji tjedan bio preispunjen...morala sam biti na sve strane...raditi, pisati seminarske radove, pisati članke, ići na predavanja.....a uz sve to i naći malo vremena za sebe...
ljudi, sve ću vam to nadoknaditi slijedeće godine...kad se vratim u zagreb...

do tad...sve vas pozdravljam...

(moj mail sandučić je zadnjih dana jako prazan...šmrc...nadam se da će me bar netko od vas usrećiti...)

ja sam se zaljubila u njega...

ko mi sredi da ga upoznam, platim mu :)


cijeli moj život on je negdi tu i ja tek sad skužim da je baš on taj :) eh eh

eh...isollea is back...
bilo je i vrime, rekli bi neki...
danas je dan bio super...ne samo sto sam nakon dugo vremena doruckovala, nego me je cijeli dan pratilo lipo vrime...
naravno, pametna isollea je ostavila pedeset kuna u kladionici, nadajući se da će dobiti 230 pa da će si kupiti lipu torbu....al mislim da ništa od toga...
e moja isollea, pamet u glavu, a novce u džep...
svašta lipog se meni događa...
ne znam uopće otkud bi počela....
imam tajnog obožavatelja :) hehe....slatko, zar ne?
bio je sad prije neki dan sveti nikola....e, taj dan su i meni moji slali torbu...i braća su mi poslala: najmlađi pola svoje čokolade, a onaj malo stariji pola svojih bombona :) a jesu slatki.... jedva čekam da ih vidim....tek za božić....al tad ću ih iznenaditi sa masom poklona....
na faksu je sve ok...još uvik ništa ne učim...po običaju.....al računam da ću se izvući na istu foru ko i prošle godine....taj nekakav šarm :)

evo, ljudi, samo sam tila napisat par riječi da ne pomislite da sam nestala negdi.... pusa...isollea

..ponekad je dovoljan samo jedan trenutak, jedna sitnica, jedna riječ, jedan pogled..... i sve se promijeni..
Gledati u prošlost? ....ne...
U budućnost? ....ne...

A sadašnjost? DA!

..to je ono što imamo, samo taj jedan trenutak u kojem živimo.. onaj slijedeći još uvijek ne pripada nama...

..napokon shvaćam što znači živjeti za trenutak..

Don't leave me in all this pain
Don't leave me out in the rain
Come back and bring back my smile
Come and take these tears away
I need your arms to hold me now
The nights are so unkind
Bring back those nights when I held you beside me

Un-break my heart
Say you'll love me again
Undo this hurt you caused
When you walked out the door
And walked outta my life
Un-cry these tears
I cried so many nights
Un-break my heart
My heart

Take back that sad word good-bye
Bring back the joy to my life
Don't leave me here with these tears
Come and kiss this pain away
I can't forget the day you left
Time is so unkind
And life is so cruel without you here beside me

Don't leave me in all this pain
Don't leave me out in the rain
Bring back the nights when I held you beside me

Un-break my heart
Come back and say you love me
Un-break my heart
Sweet darlin'
Without you I just can't go on
Can't go on



....svirala je ta pjesma....i ja sam odlutala negdje....
pitao si me:"Što ti je?"
"ništa, ništa"-brzo sam odgovorila...
"ti se nečeg bojiš..."-rekao si i čvrsto me zagrlio....

da, bojala sam se, bojala sam se da ćeš otići, da te neću imati pored sebe, da ćeš uskoro shvatiti kako ja nisam dovoljno dobra za tebe, kako možeš imati curu i milijun puta ljepšu i bolju....
bojala sam se jako....a sebi sam govorila: "Prestani, uživaj u trenutku"...

na kraju je ispalo da sam se s razlogom bojala....

nema te više u mom životu...

Kiša je polako padala….ona je sjedila sama na klupi i čekala…čekala nekog tko nije dolazio…čekala nekog tko je ljubav pronašao u zagrljaju druge….odlutala je mislima negdje daleko….sjetila se svih lijepih dana….svih lijepih trenutaka…..njegovog pogleda, njegovog smješka…..njegovih poljubaca….njegovog tijela pripijenog uz njeno….
Suza je opet pala, pomiješala se s kišom…..
Sve je prolazilo…..al ona je još uvijek ostala ista…još uvijek je voljela njega….
Bio joj je prvi…i jedini….
Sve mu je dala…i srce i dušu i tijelo….a što je on napravio?? Slomio joj srce, ukrao dušu, iskoristio tijelo…..i otišao dalje….otišao drugoj, otišao nekoj koja ga neće ni upola voljeti kao što ga je voljela ona….a zašto?? Što se dogodilo? Kako se sve slomilo? Ni ona ne zna….. samo jedan trenutak….i cijela njena sreća bila je uništena….sudbina ju nije voljela, znala je to…..uvijek mu je govorila «Nisam ja te sreće»…i imala je pravo…ona nije bila te sreće….nikad nije mogla zadržati onog kojeg je voljela…..mogla je imati kojeg hoće….osim onog kojeg voli…..to je bilo njeno prokletstvo….
Cijeli svoj život voljeti nekog koji nikad opet neće biti njen….zar će joj se to dogoditi??
Hoće li uspjeti pronaći komadiće svog srca…..hoće li ih uspjeti opet spojiti…..hoće li moći pokloniti svoje srce nekom drugom, nekom boljem…..nekom kom će moći vjerovati….
Tužna je…..al skriva to….lažni smiješak prekriva njeno umorno lice uvijek kad je među ljudima….
A kad je sama? Suza krene…..vrate se sve uspomene….
Uspomene bole….koliko god lijepe bile, bole….
Sve boli…
Ljubav boli….
Sve prave ljubavi su tužne, zar ne? Je li to bila prava ljubav? Da li ju je ikad volio?
Koliko pitanja…..a odgovori će uvijek ostati skriveni…..
Ustala je….krenula je tihim korakom……nekim novim putem…pronaći sreću negdje drugdje….možda…tko zna….
A možda ga negdje nekad opet sretne…..
Ljubav je tako tajanstvena….tko zna…..