...mislim da je to bio najzanimljiviji mjesec ove godine....svasta se dogadjalo....interesantnih stvari ali i onih manje interesantnih...
...pocetkom mjeseca jos uvijek je slavonac bio u djiru.... druzili smo se jos uvijek prilicno cesto....ali to druzenje se svodilo samo na njegovu sobu, i okolis doma.... skoro svaki drugi dan prespavala bi kod njega.... vec su me svi u muskom paviljonu znali.... i to je sve izgledalo divno.... ali nije bilo tako.... nisam bila zaljubljena u njega... ali bila sam na dobrom putu.... bio je totalno drugaciji od mog princa...ali bilo je nesto u njemu....
svo to vrijeme smo se "druzili" ali to nije bila veza.... i meni je to pocelo smetati..... te je dosao red na THE TALK..... i tad mi je rekao.... da on ne moze biti vjeran jednoj curi.... te da me ne zeli povrijediti... i da on zeli da ostane na ovom.... da se "druzimo" kad nam padne na pamet.... (ili da ga ispravim...kad njemu padne na pamet)..... ja naravno na to nisam pristala.... i rekla sam mu zbogom... i krenila dalje...
...jedan dan smo se mi slavna cetvorka s faksa nasli kod mog najboljeg prijatelja....i ne znam kako je uopce to pocelo....ali on i ja smo se poljubili.... i ne jednom.... cak su se njih dvoje naljutili na nas.... i otisli doma.... a nama je to samo bila sala....ili ne?
eh...tad je meni nesto doslo do mozga....iznenada....kad sam se najmanje nadala....ko grom iz vedra neba me pogodilo ovo: JA SAM ZALJUBLJENA U SVOG NAJBOLJEG PRIJATELJA... to sam samo rekla jednoj prijateljici...nikom drugom...ali ona mi je rekla da se to vec odavno moglo skuziti....hmmm...svi su kuzili a ja nisam.... mi smo stalno bili skupa...nerazdvojni... ko lonac i poklopac, neki bi rekli....
...i tad je dosao taj slavni tulum....o kojem se jos mjesecima nakon njega pricalo.... svi smo se prilicno napili....pa tako i on i ja.... i kako je vecer tekla... on i ja smo zavrsili u wc-u... i poceli se ljubiti.... tad je on rekao nesto sto je mene brzo spustilo na zemlju.... no strings attached.... i paf.... samo sam rekla "nisam ja takva cura" i otisla van....
eh...da je vecer barem na tome zavrsila.... bio je na tulumu i jedan nepoznati decko... cak je bio i jako sladak.... meni pijanoj i razocaranoj to nije bilo ni vazno...samo sam se tila na neki nacin osvetiti najboljem prijatelju.....te sam zavrsila s ovim....
bio je to sok za sve....a pogotovo za njega....on me tu vecer vise nije mogao ni pogledati...
ujutro smo se cak i posvadjali.... do te granice da sam se ja rasplakala u dnevnom boravku dok je on razgovarao s frendicom u sobi...
htjela sam otici doma jer nisam vise mogla biti tamo.... al smo nekim ludim slucajem poceli razgovarati...i uspjeli smo to rijesiti...
slijedeci dan nasli smo se u maksimiru....sjedili smo i pricali...smijali se...jeli cokoladu.... prekrasno mi je bilo...taj dan slavonac me zvao da dodjem kod njega...pristala sam....al sam mu javila da necu doci...jer mi je s ovim bilo prekrasno...
..i proslo je par dana...do jednog kljucnog trenutka...vozili smo se u tramvaju i poceli pricati o tulumu....kad sam mu ja rekla da mi je rekao no strings attached...nije mogao vjerovati....nije se toga sjecao...
tad sam ja izasla iz tramvaja...ali smo se nastavili dopisivati preko mobitela.... i malo pomalo....rekla sam mu da mi se svidja.....on je rekao da cemo sutra pricati...
slijedeci dan....hmmm...ja sam sjedila u kantini...dosao je on....zacrvenila sam se i pravila da ga ne primjecujem....ali on je dovukao stolicu pokraj mene....te mi nije dao prostora za skrivanje....
kad smo napokon ostali sami...poceli smo razgovarati...ja sam mu sve rekla...i on je meni sve rekao... i kad smo od trga napokon dosli do kvatrica...poljubio me je...
bila sam najsretnija cura na svijetu.... napokon s nekim koga zbilja volim...
mogla sam i misliti da je predobro da bi bilo istinito...
vec slijedecu vecer sve je puklo....zvao me da se nadjemo u maksimiru...cekao me kad sam dosla...vidila sam da je tuzan...rekao je da je to zbog mene....da nikog nije nikad volio ko mene....al samo ko prijateljicu... plakala sam ja.... plakao je i on....
htjela sam da mu kazem zbogom....ali nisam mu mogla uzeti najbolju prijateljicu....bila sam mu potrebna....i ostala sam...mada mi je bilo tesko ko nikad u zivotu....
za nekoliko dana bio je moj rodjendan...donio mi je crvenu ruzu....htio je da mi rodjendan bude najljepsi do sada....a nije shvacao koliko je tesko....te se i naljutio kad nisam htjela s njim plesati....
ujutro je i ljut otisao.....nisam ga pustila...otrcala sam za njim....sve mu objasnila...te smo ipak sredili to....
vec slijedeci dan smo opet bili skupa...ali samo zabrijali....toliko mi je bio vazan da mi je bilo dovoljno cak i to...uzimala sam sve sto mi da...pa cak i te mrvice...
...naravno...tad je pocelo i moje psihicko samozlostavljanje....vise mi nije bilo do nicega....odmah slijedeci opet sam zavrsila sa slavoncem.... posto slavonac voli grickati...obiljezio me... te je ovaj to odmah shvatio.... i naravno....naljutio se...
rekao mi je da me ne zeli s nikim dijeliti....da sam ja njega vukla za nos....da on mene voli ali nije spreman za ozbiljnu vezu.....bla bla bla....
rijesili smo i to nekako....
imala sam osjecaj da je nase prijateljstvo sad i cvrsce nego prije....
eh....jedan dan sam isla prespavati kod njega....i tad sam mu rekla da zelim da od sad budemo SAMO prijatelji....da meni ne odgovara nista drugo...
i on se slozio....
cinilo se da ce sad sve biti u redu....hmmm...ali nije bilo...
no...o tome slijedeci mjesec....
Post je objavljen 27.12.2005. u 01:18 sati.