...napokon je dosla i dugoocekivana veljaca...posto nisam imala ispitne rokove,kao vecina studenata... mogla sam ici doma...cijeli mjesec...
trebalo mi je to... malo se odmoriti od zagreba...poslagati malo neke kockice u svojoj blesavoj glavi....
naravno....nije prosao ni tjedan dana a zagreb mi je vec poceo nedostajati.... nitko od mojih prijatelja nije bio doma jer su oni svi imali ispite, tako da mi je ubrzo postalo dosadno..... falili su mi moji prijatelji, falili su mi izlasci... falile su mi moje cure iz doma... ma sve mi je falilo....
jedva sam cekala vratiti se u zagreb....
razmisljala sam da bi mozda bilo dobro taj mjesec iskoristiti da se opet spetljam sa bivsim....sad kad smo bili blizu....ali sam shvatila da to nema smisla... mjesec dana bi proslo... a sto onda? opet daljina.... a i voljela sam nekog drugog.... mada je on volio drugu....
falio mi je jako moj najbolji prijatelj.... i jedva sam cekala povratak u zagreb da njega vidim.... pogotovo jer sam znala da i ja njemu jako nedostajem....
sve u svemu, veljaca nije donijela nista novo.... prolazila je sporo.... ali je bila priprema na ono sto je slijedilo u ozujku...jedna nova ljubav...
al o tom cemo sutra...
Post je objavljen 24.12.2005. u 23:48 sati.