..dugo me nije bilo..zašto? ne znam....nisam osjećala potrebu za pisanjem...a dogodilo se toliko toga..da bi mogla pisati danima..zaljubila sam se..i napokon onako pravo..posebno..u prijatelja..i priznala mu to..i bili skupa..i prekinili..
jesam li tuzna? ne znam više ni sama.. trudim se ne razmisljati o tome.. trudim se biti sretna jer ga nisam izgubila, jer ga imam kao prijatelja.. nije lako, ali razumijem ga.. svaku rijec koju mi je uputio shvacam ga.. kao da pričam sa svojom srodnom dušom.. je li on moja srodna duša? hoće li naši snovi jednom ponovo postati isti? hoće li se još jednom naše ruke ispreplesti? ko zna..
"..ako nekog voliš pusti ga da ode..
ako ti se vrati zauvijek je tvoj..
ako se ne vrati, nije ti nikad ni pripadao.."
ja se nadam da će se on jednom vratiti.. kad bude pravo vrijeme za nas.. sad nije bilo.. voli me, to znam, ali je li to samo kao prijateljicu ili je tu ipak nešto više..to nitko ne zna.. pa čak ni on sam..
|