..dugo me nije bilo..zašto? ne znam....nisam osjećala potrebu za pisanjem...a dogodilo se toliko toga..da bi mogla pisati danima..zaljubila sam se..i napokon onako pravo..posebno..u prijatelja..i priznala mu to..i bili skupa..i prekinili..
jesam li tuzna? ne znam više ni sama.. trudim se ne razmisljati o tome.. trudim se biti sretna jer ga nisam izgubila, jer ga imam kao prijatelja.. nije lako, ali razumijem ga.. svaku rijec koju mi je uputio shvacam ga.. kao da pričam sa svojom srodnom dušom.. je li on moja srodna duša? hoće li naši snovi jednom ponovo postati isti? hoće li se još jednom naše ruke ispreplesti? ko zna..