...kako su nam ovo bili lipi dani...
petak, 26.03.2010.
Isus čita novine
Znam, dobri moj Isuse, kad jedne kiše duge
donesem ti za večeru hljeb skriven pod skut,
ulazeći u sobu, vidjet ću pun tuge
tvoj sveti lik nad novine nagnut.
I nezapažen kraj tebe ću sjesti,
gledajući mračenje na tvome licu čistom.
Dok pogledom prelijećeš od vijesti do vijesti.
Dok uzbuđeno prevrćeš list za listom.
Čime ću moći da te tješim u tom času,
stojeći pred tobom, sav stidom obuzet?
I da li bih imao dosta snage u svom glasu,
kada bih pred tobom branio ovaj svijet?
Na teška slova pao bih svojim stasom malim.
Radost čovjeka bi u oku mom zasjala.
O pusti, rekao bih ti jedva glasom uzdrhtalim,
nek se i dalje vrti naša zemlja mala.
Onda bih sasvim tiho izišo pred vrata.
I pustio da ostaneš sam u svome bolu.
Moleći pred pragom da tvoj gnjev umiri
mirisni, blagi kruh na stolu.
Nikola Šop
- 13:15 -
ponedjeljak, 15.03.2010.
POKRET VJERA I SVJETLO
„Slavim te Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si otajstva Kraljevstva sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima.“ (Mt 11, 25)
"Na poticaj Jean Vaniera i Marie-Helene Mathieu, na hodočašću u Lurd 1971. godine nastao je pokret Vjera i svjetlo. To je duhovni međunarodni pokret zajednica koji okuplja osobe s intelektualnim teškoćama, njihove roditelje i prijatelje. Rođen je iz želje da se osobama s intelektualnim teškoćama, njihovim roditeljima i obiteljima pomogne pronaći mjesto u društvu i Crkvi.
Osobe s intelektualnim teškoćama imaju bitnu ulogu u ljudskoj zajednici, društvu i Crkvi. Kako bi mogle razvijati svoje darove i napredovati, potrebno im je da budu integrirane i da imaju prilike sudjelovati u životu ljudske zajednice, da daju i primaju. Vjera i svjetlo pruža osobama s intelektualnim teškoćama mogućnost prepoznavanja i korištenja svojih darova te otkrivanja radosti prijateljstva.
Zahvaljujući osobi s intelektualnim poteškoćama, prijatelji također počinju uviđati svijet različit od svijeta suparništva, novca i materijalnih užitaka. Slaba i neznatna osoba poziva ih u svijet nježnosti i vjernosti, slušanja i vjere."
Dragi naši prijatelji, braćo i sestre i u Zadru možete postati prijatelj ovog pokreta. Vaše je samo da svaku drugu nedjelju u mjesecu u 15:30 dođete u župu Uznesenja Blažene Djevice Marije na Belafužu i priključte se grupici koja vam uistinu, znamo to iz iskustva, može pružiti radosne i ugodne trenutke... Naši susreti sastoje se od razgovora, pjesme, plesa i naravno zajedničke molitve...svi skupa proučavamo tekstove iz Biblije te na kraju oživljavamo Evanđelje, sve to zaokružimo Svetom Misom, a nakon toga imamo mali tulum u prostorijama župe
...
Mi smo se priključili i nismo požalili!!!!
Na druženje smo došli s različitim očekivanjima, idejama, željama...ali ono što smo shvatili je činjenica da nama ti ljudi priužaju puno više nego mi njima...
Ljudima s poteškoćama nije potrebno sažaljenje, tužni pogledi i nekakave naše ideje o pomoći...njima je potrebno pruižiti ruku i hodati ravnopravno s njima u svijet....zato nemojte se bojati, uhvatite vremena i pružite ruku 
vidimo se
Mir i dobro!
- 11:17 -
ponedjeljak, 08.03.2010.
Čega smo uistinu gladni?
Ovo je nesto malo duže i samo će najustrajniji pročitati 
, ali je dobar tekst pa sam ga zato stavila - nekako jednostavno i razumljivo napisan!
Živili!
Evo nas u Korizmi.
Svi smo svjesni kako je Korizma vrijeme pokajanja i odricanja od grijeha.
Ali smo isto tako svjesni kako je to daleko lakše reći nego učiniti.
Kako je sam Isus bio suočen s kušnjama u pustinji isto smo tako i mi suočeni s bezbrojnim napastima svakog dana u svom životu.
Jednog dana studenti na jednom seminaru čekali su u redu u restoranu.
Na jednoj točki reda bila je velika zdjela puna jabuka uz koju je stajao natpis: „UZMITE SAMO JEDNU JABUKU! Bog VAS PROMATRA!“
Nešto niže u redu bio je pladanj s čokoladnim kolačima.
Jedan student hitro napisa cedulju i postavi je uz pladanj:
„UZMITE KOLIKO GOD ŽELITE KOLAČA! Bog JE ZAUZET – GLEDA JABUKE!“
Istina je da kada smo suočeni s nekom kušnjom mi odlučujemo hoćemo li se predati kušnji, hoćemo li popustiti pred napasti ili nećemo, gleda li nas netko, to jest mislimo li mi da nas netko promatra ili ne.
Promatra li nas Bog?
Je li netko u blizini tko bi nas mogao vidjeti?
Ima li koja kamera u blizini koja snima?
I ako mi ustanovimo kako nitko ne obraća pozornost na ono što mi radimo, mi onda idemo naprijed i popustimo pred iskušenjem.
Korizma je vrijeme kada bismo trebali obaviti rano proljetno čišćenje.
Trebali bismo ukloniti svu prljavštinu iz svojega života.
Očistiti se od iskušenja pred kojima tako često pokleknemo.
Ali činjenica je da samo čišćenje prljavštine, samo po sebi, neće nam donijeti puno dobra. Kako to? Pitate se vi.
Isus govori o tome kako kada zao duh iziđe iz neke osobe, onda on neko vrijeme luta unaokolo. I kada se vrati natrag do te osobe i vidi da je sve čisto, uredno i pospremljeno unutar te osobe, ali da je sve prazno, tada zao duh otiđe i dovede sa sobom sedam drugih zlih duhova da se u tom čovjeku nastane i onda tom čovjeku bude gore nego što mu je bilo prije.
To je nalik temeljnom znanstvenom pravilu koje kaže: „PRIRODA MRZI VAKUM!“ Drugim riječima, gdje god je neki prazan prostor, prije ili kasnije nešto će u njega ući i zauzeti ga.
Isto je i s našim životima. Mi možemo pokušavati osloboditi se loših stvari koje su u nama, ali ako ih ne zamijenimo s nečim dobrim, onda nismo ništa učinili.
Vjerojatno znate nekog tko se je pokušao ostaviti pušenja. Ali koji je zajednički problem kojeg ljudi imaju kada to pokušavaju? Često ljudi koji se ostavljaju cigareta traže nešto drugo sa čime bi popunili tu rupu u svome životu. Čokolada, neka druga hrana, i onda navale na sebe dodatne kilograme. I tako, čak ako se i uspiju osloboditi jedne loše navike oni nemaju ništa pozitivno što bi stavili na njezino mjesto, nego tu pripuste drugu lošu naviku.
Kao ljudska bića mi smo uvijek gladni nečega.
Uvijek postoji nešto što mi tražimo kako bi postalo dio našeg života.
Ali pitanje glasi – ZA ČIM MI UISTINU GLADUJEMO?
Što je to sa čime mi pokušavamo ispuniti prazna mjesta u svojim životima?
Kada je đavao kušao Isusa u pustinji, prva kušnja bila je da Isus, onako gladan, nakon 40 dana u pustinji, pretvori kamenje u kruh.
Ali odgovarajući Isus je znao da iako kruh može biti i jest dobra stvar, da to nije ono za čim on najviše gladuje.
Isus odgovara đavlu citirajući Stari Zavjet gdje stoji: „Ne živi čovjek samo o kruhu.“ Drugim riječima, Isusova najveća želja nije bila napuniti stomak, nego je bila slijediti Božji put.
Za vrijeme Korizme mnogi vjernici poste na neki način.
Neki biraju određeni dan u tjednu (uz petke) i tada dodatno poste ili poste određeni period ili čitavu Korizmu. Neki se svih 40 dana odriču različitih ugoda, strasti, navika ...Ali ideja iza posta je ova – to je put koji nas treba dovesti do razmišljanja čega smo mi to ponajviše gladni u svojim životima? Jesu li cigarete, pivo, čokolada, pizza ili sarma, njoki, pršut, uistinu ono za čim ponajviše gladujemo u svom životu? Ili tražimo nešto više?
Tražimo li Boga?
Čega smo mi uistinu gladni?
I dok razmišljamo nad ovim pitanjem Isus postavlja stol pred nama. Stol prepun hrane i pića. Stol koji je u stanju zadovoljiti naše odistinske gladi na način kako to ništa drugo nije u stanju. Čega smo mi uistinu gladni?
( Ivica Ursić )
- 21:09 -
