ponedjeljak, 26.10.2009.
Bili smo u Puli
Pomalo smrknutih lica, zbog kise koja nas je "iznenadila" u rano subotnje jutro skupili smo se na Branimiru ( kraj Branimira za one malo upucenije ) i zapoceli svoj put prema Puli ( i ne znajuci koliko je ta Pula daleko )
Akteri dogadjaja:
vozac : barba Nino ( legenda )
fratar: fra Patre oliti fra Tome
casna: Korona ( jedna i neponovljiva - sendwichi i bomboni )
violina: Iva, prof. ( u indijanaca poznata kao "Ona koja spava na drvetu" )
gitare: Mare ( djevojka iz Tukanicha )
Renchi ( dredovi u pundjici; Bermudski trokut )
klarinet: Ante ( blazen medju zenama )
flauta: Flute ( iliti Tonka 2 ; Bermudski trokut )
soprani: Jope ( eee, zena zna pola Pule )
Ena ( pjeva i pod temperaturom )
Anita ( snimachica iz djepa )
Kate ( malo tamo - malo vamo ; Bermudski trokut )
altushe: Antonia ( Tonka 1 )
Martina ( koja voli sibensku vodu )
Nakon sto je barba Nino jedva potrpao sve nase stvari ( zahvaljujuci Flutinoj vreci...koja je kasnije i posluzila i Katinoj torbi koja bas i nije ) u portapak, krenuli smo na dugo i nepredvidivo burovito putovanje vozeci se polako da ne fulamo put :)
Prvo stajanje bilo je u Karlobagu, sjecamo se samo lose kave i olujne bure.
Dok se barba Nino ( legenda ) borio s burom ( nase stvari su pomagale ), mi smo opalili jednu krunicu nasoj Mari da nas cuva na putu.
Nakon par tisuca sati voznje napokon smo UGLEDALI pulsku Arenu :)
Okupili su se zborovi iz Rozata, Trogira, Rijeke i Pule ( i naravno MI )
Nakon svete mise zborovi su prekrasno otpjevao po dvije pjesme, a onda smo dobili VECERU
Imali smo malo nocno razgledavanje Pule, molitvu vecernje, a onda u krpe ( ovim slucajem vrece na tapete ).
Nakon poduljeg pokusaja uspavljivanja ( Iva je asistirala sa stimerom ) neki su napokon zaspali, a nekima nista nije moglo pomoci pa su nastavili gnjaviti ostale ( necemo ih imenovati ).
Neki su se ( uz cak sat duze ) do jutra naspavali ( Mare na plocicama i Iva na klupi ), a neki jos pokusavaju nadoknaditi nedostatak sna ( Bermudski trokut ).
Ujutro smo se pomolili, doruckovali, popili kavu, pjevali i svirali na misi - do danas najveci pulski misterij : GDJE JE CIJELO VRIJEME BILA CASNA?!
Pri povratku bura nam nije bila pratitelj ( zahvaljujemo joj )
Obisli smo Marin rodni kraj ( Tukaniche ), stali pogledati MEDOVE, stariji od 18 popili su Velebitsko i raspjevani stigli smo natrag u Zadar.
Slike cete vidjet kad ih nabavimo ( kad ih "Chkchkchk" posalje ).
Zakljucak price:
TKO PJEVA DVOSTRUKO MOLI, ZATO DOGODINE, SVI NA SUSRET ZBOROVA
- 22:56 -
četvrtak, 15.10.2009.
Primile su se :)
Dosao je i taj dan! Nase Jelena, Anita, Ana, Antonija i Ena su primljene jucer na nasem susretu u Framu!juhuuuuuu! Cestitamo im! Hvala nasem duhovnom asistentu fra Tomislavu na poticajnim rijecima! Jucer nam je bilo stvarno jako lipooooooo! Neka vas prati zagovor svetog Franje!
cure zakon ste!!!
p.s. iznenadjenje nakon primanja je bilo pregenijalno, naravno to iznenadjenje je sadrzavalo puno i !
- 15:54 -
Sveta Terezija Avilska!
Terezija se rodila 28. ožujka 1515. u Avili.
- 09:31 -
Kao mlada djevojka stupila u samostan karmelićanki od Utjelovljenja u Avili. Nju je u samostan vodila želja da spasi dušu jer je znala da će to u svijetu teško ostvariti. Stupanje u samostan bio je za nju veoma bolan i težak doživljaj. Ona sama o tome svjedoči: »Jedva mogu vjerovati da će moja bol i u smrti biti veća od one što sam je osjećala kad sam napuštala roditeljsku kuću. Činilo mi se kao da se u meni odvaja svaka pojedina kost.«
Svoje je zvanje skupo „platila“. Prvu godinu redovništva odlučno je nastojala biti savršena da je vrlo brzo onemoćala. Upala je u stanje sveopće anemije, a zatim je kroz četiri dana bila posve ukočena. Svima je izgledalo da će umrijeti i već su sve pripremili za sprovod. No, ona se najedanput probudila iz svoga mrtvila i ukočenosti. Neki misle da ju je spasio da je živu zakopaju Don Alonsa, koji se opirao pogrebu. Svetica je ipak za tu milost bila zahvalna zagovoru sv. Josipa.
Nakon toga ona je 18 godina provela u osrednjosti. Samostan od Utjelovljenja u Avili imao je doduše 120–180 sestara karmelićanki, ali je u njemu bilo takvo ozračje koje nije mnogo poticalo na savršenost i svetost. Tko se želio ipak posvetiti, morao je to činiti na vlastitu inicijativu, uz rizik da bude ismijan. Sestrama je bilo lakše provoditi udobniji život u samostanu u onoj »blaženoj« osrednjosti. Terezija, opisujući život u samostanu tih godina, pokazuje sve njegove slabosti, sjene i nedostatke. To je i nju strahovito razočaralo, a u duši je sve jasnije i življe osjećala zov da se iz svega toga izdigne. U jednom je viđenju vidjela mjesto u paklu, koje joj je pripravljeno, ako ne krene drugim, boljim i savršenijim putem. Bilo joj je tada 40 godina.Ona se energično odlučila za reformu Karmela. Tada nastaju bosonoge karmelićanke. Terezija je krenula naputovanje po cijeloj Španjolskoj. Nije više bilo poteškoće i zapreke koja bi je zaustavila. I to je bio život njezine posljednje 22 godine.
Terezija preminula 15. listopada 1582. Terezija Avilska svojom obnovom Karmela uvelike pomogla pomaku redovničkoga života. Na njezinim se spisima nadahnjuju još i danas toliki redovnici i redovnice. Papa Pavao VI. proglasio ju je stoga 27. rujna 1970. prvom ženom naučiteljicom Crkve.
SvetaTerezija je ovo zapisala na jedan listić i stalno ga čuvala u svome Časoslovu:
Neka te ništa ne zbuni,
Ništa ne uplaši!
Sve prolazi;
Bog se ne mijenja – ostaje uvijek isti.
Strpljivost sve postizava.
Tko posjeduje Boga, tome ništa ne nedostaje;
Bog je jedini posve dostatan.
utorak, 13.10.2009.
Noćas bih mogao...
Iako ovo nema nikakve veze s blogom Frame (a ni s mojim osobnim osjecajima - ne brinite ), svak se moze negdi u ovom naci, uglavnom, ovih dana sam pogledala film, topao i tuzan, ali lip film, u kojem se radi i o Pablu Nerudi izmedu ostalog, pa me to potaklo da se njega malo sitim! Lipa pisma, steta je ne znati i ne procitati...
Noćas bih mogao napisati
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Napisati, na primjer: "Noć je posuta zvijezdama,
trepere modre zvijezde u planini."
Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Volio sam je, a ponekad je i ona mene voljela.
U noćima kao ova, bila je u mom naručju.
Ljubljah je, koliko puta, ispod beskrajna neba.
Voljela me, a ponekad i ja sam je volio.
Kako da ne volim njene velike nepomične oči.
Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Misliti da je nemam, osjećati da sam je izgubio.
Slušati noćas beskrajnu, još mnogo dužu bez nje.
I stih pada na dušu kao rosa na pašnjak.
Nije važno što je moja ljubav ne sačuva.
Noć je posuta zvijezdama i ona nije uza me.
To je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.
Duša je moja nesretna što ju je izgubila.
Kao da je želi približiti, moj pogled je traži.
Srce je moje traži, a ona nije uza me.
Ista noć u bijelo odijeva ista stabla.
Ni mi, od nekada, nismo više isti.
Više je ne volim, sigurno, ali koliko sam volio!
Moj glas je tražio vjetar da takne njeno uho.
Drugome, pripast će drugome. Kao prije mojih cjelova.
Njen glas i jasno tijelo. Njene beskrajne oči.
Više je ne volim, zaista, no možda je ipak volim?
Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug.
I jer sam je u noćima poput ove držao u naručju,
duša je moja nesretna što ju je izgubila.
Iako je to posljednji bol koju mi zadaje
i posljednji stihovi koje za nju pišem.
- 21:23 -
ponedjeljak, 12.10.2009.
PRIMANJA U FRAMU!
Dragi moji u ovu srijedu u 20:00h održat će se primanja u bratstvo
Franjevačke mladeži na Voštarnic! Ono što ekipi želimo
je hrabrost življenja mota "iz Eanđelja u život i iz života u Evanđelje"
Neka vas prati zagovor rekla bi naša sestra malog, velikog čovjeka svetog Franje!
- 14:27 -
nedjelja, 04.10.2009.
Danas nam je divan dan!!!!
"Sa svetim Franjom otkrij i živi radosno svoje krštenje"!!!!!!!
Svim Framašima naše župe i šire, čestitamo njihov dan!! Pratio nas Božji blagoslov na odabranom putu!! Budimo ustrajni i radosni navjestitelji Evanđelja!! Darujmo se u svakodnevnim sitnicama, ljubimo i volimo Božje stvorenje kao što je to činio mali veliki čovjek, Otac nam Franjo!!!
Volimo te naša LEGENDOOOO!!!!!!!
- 22:06 -
četvrtak, 01.10.2009.
susret Frame!
"Gospodine, u svoj dlan urezao si moje ime. Od pocetka bijah tvoj, bijah u tebi. Dok postojao jos nisam, u tvoju ljubav bijah uronjen. Vec si tada znao da sam dijete tvoje. i sada kada teskim koracima krocim ovim putem nazvanim zivotom, ne ostavljas me!"
....
"Pa i kad padnem, kada ludo pomislim da si me cak i ti Boze napustio, kada mi nije ni do cega stalo, kada ne odlazim ni u tvoj dom da te hvalim i slavim. Ti... ti me ne ostavljas....cekas me s onim roditeljskim osmijehom, razvucenim od uha do uha...kao da po prvi put vidim svjetlo dana...i opet....opet me volis!!"
(dio iz meditacija koje su napisale Anita i Marija)
Nas prvi sluzbeni susret Frame jucer je prosao uistinu predivno!!!Fra Tomislav, Anita i Marija svojim meditacijama, molitvama, sviranjem i pjevanjem klanjanje su nam ucinili jos posebnijim i blagoslovljenijim...Iducu srijedu tema je Hod...a Ena, Durdica i Lana ce nam malo pricati o svojim iskustvima sa Hoda....
vidimo se!
- 11:44 -