...kako su nam ovo bili lipi dani...
petak, 27.02.2009.
Koliko traje korizma?
Prije korizme nakon mise pitao je našeg fratra jedan dečko "koliko traje korizma"....to me potaknulo da objavim ovaj post....
"Drugi vatikanski sabor, u svojoj konstituciji o svetoj liturgiji "Sacrosanctum concilium" piše(br. 110): »Pokora korizmenog vremena treba da bude ne više unutarnja i pojedinačna već također vanjska i socijalna. A pokorničku praksu valja promicati prema mogućnostima našeg vremena i raznih krajeva i prema prilikama vjernika«. Korizma je crkveno liturgijsko razdoblje koje traje 40 dana. Onako kako svećenici na početku toga razdoblja i naviještaju i objašnjavaju, pozivajući pri tome na snažniju pripravu na blagdan uskrsnuća Gospodnjega - Vazam. Naime, u liturgijskoj godini korizmeno razdoblje traje od Pepelnice (Čiste srijede) do Velikoga četvrtka, to jest mise Gospodnje večere. Crkva sa svojim vjernicima to čini po uzoru na četrdesetodogišnje putovanje izabranoga Božjeg naroda iz Egipta po pustinji do domovine, što možemo pročitati u starozavjetnoj knjizi o Jošui (Jš 5, 10-12), ali i o Mojsiju (Izl 24,18) i Iliji (1 Kr 19,8). Na kraju, mora se spomenuti i Isusova četrdesetodnevna kušnja u pustinji, a koju možemo pročitati kod evanđelista Marka (Mk 1,13). Po uzoru na sve te primjere i Crkva se sprema za pravo slavlje vazmenoga trodnevlja. U tome razdoblju ona to čini odricanjem od ugodnih stvari i užitaka, pa se korizmu nekada naziva i »vremenom posta«, te istodobno poziva vjernike da se u odricanju sjete svih potrebnih i da pomažu karitativno najsiromašnije više nego što to čine tijekom ostalih liturgijskih razdoblja. Četrdesetnica je i vrijeme intenzivnije molitve, a vjernički puk osobito rado razmatra muku Gospodnju u pobožnosti križnoga puta te se sakramentom pomirenja priprema na susret s Uskrslim Kristom u euharistijskoj pričesti.
U korizmi se preporuča da se ne ukrašuju oltari i crkva, a uvijek se ispuštaju aleluja i Slava. Aleluja je, naime, poklik budućem gradu Jeruzalemu (Tob 13,18), kojim će biti pozdravljen Krist kao pobjednik nad starim Babilonom (Otk 19,1-9). Za vrijeme korizme, na putu kroz pustinju u vazmenu domovinu, Crkva se odriče domovinske pjesme »aleluja« i prije evanđelja pjeva drugi prikladan poklik Kristu: »Slava tebi, Kriste Bože, Kralju slave vječite«.
U vazmenoj noći »aleluja« se opet svečano zaori te se u vazmenom vremenu posebno rado i često pjeva. Isto je i sa »Slavom«, koja nije dio misnog slavlja u adventskom i korizmenom vremenu. Korizma, kako uči tradicionalna liturgika, doista obuhvaća 40 dana, ne računajući kao pokorničke dane nedjelje u tom razdoblju koje su uvijek proslava Kristova uskrsnuća."
Glas Koncila, broj 11 (1551), 14.3.2004.
Nadam se da nije predugo
bvb
- 20:35 -
srijeda, 25.02.2009.
Svi danas na pepeljanje!!
Čista srijeda ili Pepelnica početak je korizme, važnog vremena crkvene godine. Katolički svijet s Pepelnicom počinje najozbiljnije i najplodnije razdoblje crkvene godine. Tim danom počinje korizma, a na neki način na Veliki petak završava. Zato je početak i kraj korizme označen najozbiljnijom pokorom, tzv. strogim postom i nemrsom.
- 08:38 -
Pepelnica je ostala kao spomen na pokoru koju su činili Židovi tijekom svoje povijesti. Veliki sveci i pokornici Starog zavjeta znali su se obući u kostrijet od grube konoplje, posuti glavu pepelom, i leći u prah u znak da su sagriješili i da žele popraviti svoj život. Prah označuje da je čovjek bez Boga samo gomila praha koja se raspadne i zauvijek nestane. Tek u Božjoj svemoći i ljubavi taj prah postaje čovjekovo tijelo i duša, neraspadljiv, besmrtan i vječan.
DANAS U 18:00H U NAŠOJ CRKVI NA VOŠTARNICI JE MISA I PEPELJANJE, VIDIMO SE.....
utorak, 24.02.2009.
Kome je danas rodendan???
Danas nam je divan dan, divan dan, divan dan...
Nasoj Jeleni rodendan, rodendan, rodendan!!!
E pa draga moja, jedinstvena Jelena, od srca ti svi skupa zelimo apsolutno sve najbolje sto se pozelit moze za rodendan...nek ti je svaki dan blagoslovljen i zivila nam jos o-hoho godina!
Ljubimo te!!!!!
- 09:48 -
ponedjeljak, 23.02.2009.
Korizma!
"Korizma je priprema za Uskrs. Korizma ima isti smisao kao i križ koji nosimo svakog dana. Križ nije sam sebi svrhom nego je put do Uskrsa, put do raja. Križ zato nosimo da na njemu umremo sebi, tj. da umre naš "ja", da bi u nama uskrsnuo Krist. Divno je to doživio i izrekao sv. Pavao kad je rekao: "Ne živim više ja, nego u meni živi Krist."
Odricanja u korizmi imaju upravo taj smisao da "mi" bivamo manji, a Krist da u nama raste. Ma koliko postili u korizmi, odrekli se slatkiša, mesa i druge hrane, ako se nismo odrekli mržnje, zlobe, klevete, nećemo doživjeti svu ljepotu i puninu Kristovog uskrsnuća koje je pobjeda Dobra nad Zlom, svjetla nad tamom. Ta pobjeda Dobra nad Zlom, svjetla nad tamom treba se dogoditi u našim srcima. Uskrsli Krist koji je s nama, ali i u nama u sve dane do svršetka svijeta, uvijek nam daje snagu da se u nama dogodi ta pobjeda. Na nama je samo da mu otvorimo vrata svog srca i da ga zamolimo da zauvijek ostane "zaključan" u našem srcu.
i nikad nemojte zaboraviti:
"Isusova smrt je najsvetija i najuzvišenija žrtva koja je Bogu Ocu ikad prikazana. Ona je vrhunac Isusove ljubavi i poslušnosti prema Ocu i njegovoj volji. U Isusovoj smrti na križu obistinjuju se Isusove riječi Nikodemu - da je Bog tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, nego da ima život vječni."
- 08:53 -
srijeda, 18.02.2009.
Marija sretan ti ROĐENDAN!
Marija, neka ti je sretan i blagoslovljen rođendan
...U novoj godini tvog života želimo ti puno sviranja, pjevanja
smijeha
, hrabro nošenje križeva....
neka ti molitva svaki dan bude na usnama, a naš dragi Isus u srcu....
Samo hrabro idi putem sv.Franje...
tvoji Framaši
- 09:42 -
srijeda, 11.02.2009.
Blažena Djevica Marija Lurdska
Gospino ukazanje u Lurdu u jednom pismu opisala je sama vidjelica sv. Bernardica Soubirous, najstarija kćerka siromašnog mlinara, ovako:
«Jednog dana pođoh k obali rijeke Gave pobirati drva s dvije djevojčice kadli začuh nekakav šum. Okrenuh se k livadi, ali ne vidjeh da bi se stabla iole micala. Nato podigoh glavu i ugledah pećinu. I opazih Gospođu odjevenu u bijele haljine: bila je obučena u bijelo i opasana plavim pojasom, na obadvjema nogama imala je žutu ružu, iste boje kao i njezina krunica.
Kad to ugledah, protrljah oči
, misleći da se varam. Turnuh ruku u krilo svoje haljine i tu nađoh svoju krunicu. Htjedoh se na čelu prekrižiti ali ne mogoh dići ruke k čelu, i ona spadne. A pošto se ona Gospođa prekrižila, pokušah to i ja, premda drhtave ruke; napokon sam uspjela. Odmah počeh moliti krunicu: Gospođa je prebirala zrnca krunice ali nije micala ustima. Kad završih krunicu, viđenja odmah nestade. Pitala sam stoga one dvije djevojčice jesu li štogod primijetile. Rekoše da nisu, nego me samo zapitaše što im to imam otkriti. Dadoh im do znanja kako sam vidjela Gospođu odjevenu u bijele haljine, ali ne znam tko je; upozorih ih da o tome šute. One me zatim potakoše da se onamo ne vratim, ali sam to odbila. Navratih se zato u nedjelju jer sam osjećala kako me iznutra nešto poziva…
Ona mi je Gospođa progovorila tek treći put i zapitala hoću li k njoj dolaziti kroz petnaest dana. Odgovorih da hoću. Ona doda kako treba da upozorim svećenike da ondje sagrade crkvicu; nato naredi da se napijem iz izvora. Kako nisam vidjela nikakva izvora, uputih se k rijeci Gavi, ali mi ona dade znak da ne govori o rijeci i prstom mi pokaza izvor. Pošto mu pristupih, ne nađoh nego ustajale vode. Primakoh ruku, ali nisam mogla zagrabiti; nešto uzeh dupsti i, kad mi pođe za rukom malo zahvatiti, tri sam je puta bacila tako da sam četvrti put mogla piti. Viđenje se nato povuče i ja odstupih.
Vraćala sam se onamo kroz petnaest dana. Ona mi se Gospođa ukazivala svaki dan, osim jednog ponedjeljka i petka, naređivala mi je da upozorim svećenike da ondje sagrade crkvicu, da pođem k izvoru umiti se i da molim za obraćenje grješnika. Više sam je put pitala tko je, a ona se blago smiješila; napokon podigavši ruke i uprijevši oči u nebo reče mi: 'Ja sam Bezgrješno Začeće.'
Tih mi je petnaest dana otkrila i one tri tajne i zabranila mi da to ikome kazujem, što sam dosad vjerno poslušala.»
Bernardica je 10 godina nakon ukazanja, tj. godine 1868., stupila u Družbu karitativnih i školskih sestara iz Neversa. Učiteljica novakinja i poglavarica postupale su s njom strogo bojeći se da se zbog ukazanja Majke Božje ne bi uzoholila. No, ona je dobro naučila lekciju poniznosti pa te opasnosti nije bilo. Ona je znala da će je poniznost još više približiti Bogu pa je rado primala i poniženja kojima su je podlagali.
Bernardica, već od djetinjstva boležljiva, mnogo je bolovala i u samostanu. Na taj je način stalno vršila onu pokoru na koju ju je Gospa pozivala. Njezina joj je astma davala obilno prilike da trpi i ispašta za grješnike. Kućni liječnik dao je o Bernardici kao smirenoj i strpljivoj Gospinoj patnici najdivnije svjedočanstvo. Posljednje riječi što ih je na ovoj zemlji izgovorila bile su ove: «Sveta Marijo, Majko Božja, moli za mene siromašnu grješnicu!»
Lurd je prodor neba na zemlju, poziv na molitvu, pokoru i obraćenje. Gospa se za izvršenje svoje poruke poslužila siromašnom i neukom mlinarevom kćerkom.
Da smo mi birali, možda bismo za to izabrali koga drugoga. Ali, Gospodinovi su putovi i misli drugačiji od naših. On, a tako i Majka Božja, izabiru malene i ponizne. U njihovim očima povlašteno mjesto mogu imati samo ponizne duše. I to je jedna velika poruka i pouka Lurda. Neraspadnuto Bernardičino tijelo u Neversu svjedoči i danas kako su Gospodinu mile djevičanske, ponizne i patničke duše. Lurdska ukazanja Crkvu potiču na čistoću, skromnost, spremnost na žrtvu te na molitvu i ljubav prema bolesnicima i siromasima. Svi smo mi kršćani ta Crkva pa smo stoga mi pozvani da se odazovemo i tome velikom poticaju, koji nam je došao Gospinim ukazanjima u Lurdu.
- 23:19 -
nedjelja, 08.02.2009.
Jedini put
Evo
idem pred tobom,
dijete moje,
svakom stopom tvojega puta
pomna srca prolazim
po raskrižjima ti ostavljam svjetiljke
da ti kažu kamo ti valja poći
o, da ih prolaznici i vjetrovi ne pogase...
Idem pred tobom, dijete moje,
svaku bol i svaku radost
što na tebe čeka
svom dušom proničem
i svaki osmijeh, svaki muk, suzu, pjesmu
svako odmorište i čežnju cjelivam,
kako bi s tobom bili mudri, kako bi ti bili krilati...
Kad bih te i samo stope tvojega puta poštedio
kad bih te i samo jedne rane oslobodio,
dijete moje,
to ne bi bila ljubav
ta time bih te onemogućio
da dorasteš do sebe
da ispuniš svoj život
i uđeš u svijetlo...
Nije malo što se od tebe traži,
dijete moje,
a ja ti nemam što dati do svoje ljubavi
i ne umijem ti reći
koliko će te ona grijati
u odveć studenim noćima
koliko jačati među odveć tvrdim rukama
koliko krijepiti posred bešćutna vremena...
Ali kamo god išao
i ma što ti se zbilo,
dijete moje
htio bih da znaš
da ja idem pred tobom
i da je sve kroza što prolaziš
povijest i mojega života
i da je ljubav,
premda je katkad bolna,
jedini put...
Stjepan Lice
Mi smo poput ovih ovcica...Idemo za Isusom :-) koji je jedini put...
- 20:27 -
četvrtak, 05.02.2009.
Bili smo na obećanjima i primanjima....
Jučer su naša braća i sestre iz frame Sv. Ivan Krstitelj na Relji imali obećanja i primanja! Ovim putem im čestitamo i želimo im puno blagoslova i molitve...i da se u svakom trenutku USUDE ŽIVJETI EVANĐELJE!!!
- 12:16 -
ponedjeljak, 02.02.2009.
Naučio sam...
NAUČIO SAM da kada si zaljubljen, vidi se.
NAUČIO SAM da kada mi samo jedna osoba kaže "uljepšao si mi dan... ", onda je moj dan sasvim drugačiji.
NAUČIO SAM, da je najmirniji osjećaj na svijetu, kada ti dijete zaspi u naručju.
NAUČIO SAM, da je važnije biti ljubazan nego biti u pravu.
NAUČIO SAM, da nikada od djeteta ne smiješ odbiti poklon.
NAUČIO SAM, da uvijek možeš za nekoga moliti, ukoliko sam nema snage da može sebi pomoći na drugi način.
NAUČIO SAM, da ti je, bez obzira koliko ozbiljnosti život od tebe zahtjeva, uvijek potreban prijatelj s kojim se možeš glupirati.
NAUČIO SAM, da je ponekad sve što je nekome potrebno, nečija ruka za držanje i srce za razumijevanje.
NAUČIO SAM, da trebamo biti zahvalni što nam Bog ne daje uvijek ono što tražimo.
NAUČIO SAM, da mali svakodnevni događaji čine život spektakularnim.
NAUČIO SAM, da je ispod svačijeg tvrdog oklopa netko tko želi da je cijenjen i voljen.
NAUČIO SAM, da Bog nije sve učinio u jednom danu. Zašto ja mislim da mogu?
NAUČIO SAM, da činjenice, ako ih ignoriram ili izbjegavam, ne mijenjam.
NAUČIO SAM, da kada se planiraš osvetiti nekome, time samo dopuštaš sebi da te ta osoba nastavi vrijeđati.
NAUČIO SAM, da ljubav, a ne vrijeme, liječi sve rane.
NAUČIO SAM, najlakši način da rastem kao osoba je da se okružim ljudima koji su pametniji od mene.
NAUČIO SAM, da svatko koga sretneš, zaslužuje da ga pozdraviš s osmijehom.
NAUČIO SAM, da nitko nije savršen, dok se ne zaljubiš u njega.
NAUČIO SAM, da je život tvrd i zahtjevan, ali da sam ja žilaviji i izdržljiviji.
NAUČIO SAM, da dobre prilike nikada nisu izgubljene; netko će se uvijek poslužiti onima koje ti propustiš.
NAUČIO SAM, kada naučiš živjeti u luci gorčine, sreća će se uvijek sidriti negdje drugdje.
NAUČIO SAM, da bih volio da sam svome djedu, prije nego što je umro, još jednom rekao da ga volim.
NAUČIO SAM, da treba podijeliti riječi koje su nježne i mekane, jer ćeš ih sutra možda morati pojesti.
NAUČIO SAM, da je osmijeh jedan jeftin način da popraviš svoj izgled.
NAUČIO SAM, da ne mogu birati kako ću se osjećati, ali mogu odlučiti šta ću s time uraditi.
NAUČIO SAM, da, kad ti jednom novorođeno unuče uhvati mali prst svojom rukicom, osvojen si doživotno.
NAUČIO SAM, da svi žele živjeti na planini, ali da se sva sreća i rast događaju dok se penješ.
NAUČIO SAM, da je dobro davati savjet samo u dva slučaja: kada ga netko traži ili kada je pitanje života i smrti.
NAUČIO SAM, što imam manje vremena, više stvari mogu napraviti.
NAUČIO SAM, ugriz psa neće proći ako psa ubiješ.
- 21:02 -
