Svake srijede u prostorijama zupe Srca Isusova - FRAMA!!!
i nesto novo...evo ovo vam je mail frame Vostarnica na koji mozete slati sve svoje komentare, prijedloge, pohvale i kritike..i ljubavna pisma nisu na odmet :-)
javite se
framavosta@gmail.com
za sve mlade koji se ne srame zivjeti evanđelje i koje ne zanima sto njihova ekipa misli drugacije. javite se!
Moram spomenuti ekipu sa zbora od koje nas je samo nekoliko ustvari u Frami, ali s kojom se nalazimo na molitvenoj zajednici svaki tjedan, na zboru svaku subotu, i naravno skoro svaki petak vani!
( najluđa smo ekipa vani! )
Glorija " Debela " - ah, što reći o Gloriji... Pa za početak to da nadimak nema veze s njom, to je interna fora..! Glorija je u biti poveznica nas sviju, mogu reći da nas drži na okupu. A srce moje!
Kate - a Kate je stvarno priča za sebe! Ona je osoba čijih bih nekoliko osobina ja rado prisvojila. Upravo je prekrasno skromna, to se stvarno ne susreće svaki dan. Ali kad izvali, onda izvali...
Jelena - ah... Jelena.. cura iz Čakovca, e, nemreš verovat da bi tak lepa cura bila tak pesimistična, a kad je v danima agresive bolje da bežite svi v vreće! Ma legenda!
Ivana - da nema Ivane, naš bi zbor apsolutno propa, jer bismo bez gitare spali na časnine virtuozne izvedbe na sintisajzeru. Ide nam ća u Split još malo, a što ćemo onda, nemam pojma...
Marijana - Mene podsjeća na Kramera. Ima problema s ravnotežom i stalno pada, na pamet joj padaju bosanski pjesmuljci, i sve je začinjeno sa smišnom facom i čupom kraće ricave crvene kose na glavi!
Rene - Rene plijeni pozornost svojim dreadlocksima; nije joj lako kad je čupaju. Super svira gitaru i u procesu sam nagovaranja da preuzme kad Ivana ode u Split. Vrlo posebno djevojče, umjetnik.
Ana Zubčić - a Ana je opet priča za sebe, ponekad se pojavi, ponekad ne.. Ima stalni posa odgajanja diteta, majko mila, a ona cila zbunjena, ne znas ko je veće dite, dite - ili ona! A tek ljubavni problemi...:)
Marija i Ante - naši mali svirači sa Sali, brat i sestra - čisti talenti za to što sviraju - violinu i klarinet. Naravno, Bože moj, ne bi bili u našoj ekipi da povremeno i oni malo ne skrenu!
Luce i Marija - dvije nerazdvojne prijateljice koje nas uvijek na misi počaste čitanjem. Iako nisu više u zboru, naše su! I odlučile su se priključiti Frami, jeeeee! Luce, čeka te posa blagajnika... Mare, drži se!
Lana - iako ni ona nije u zboru, a stvarno bi joj bio red da počne dolaziti, moram je spomenuti kao člana ekipe. Malo slatko istarsko stvorenje od metar i nešto, ali bitna je veličina, ne visina! :)
Mikey - a sebe san zaboravila skoro, a i nema se puno toga za napisat.. Crtam stripove inače, mene je dopalo da nam napravim zastavu za trsat, uh... Obožavam Gibu i U2, to moran napisat! pozz!
I još: Iva, Josipa, Marija, Martina, Donat, Anđela, Ivan, Miho....
Marija i Ante, jos fali Iva, ali pomalo...
Mikela, Ana,casna Luce i Mare plava...ma vidi ih...divota......kako su nam ovo bili lipi dani...
Informacijice
Adresa župe: Voštarnica, Obala kneza Branimira ne znam koji broj, u biti to nije Vošta ali nas većina živi na Vošti pa onda....
Početni članovi: Kate, Jelena, Lana, Marija B., Josipa, Mare, Luce, Inge, Marija, Marijana, Rene i Mikey ( valjda je to sigurno )
MOLITVA SV. FRANJE
Gospodine,
neka žarka i slatka ljubav prema tvojoj ljubavi,
očisti um moj od svega što je pod nebom,
da mognem umrijeti iz ljubavi prema tvojoj ljubavi
jer si se ti udostojao umrijeti
iz ljubavi prema mojoj ljubavi.
Znam ko bi reka:necu suze i po dobru pamti me..
Kada jednom ovom zafalin se tilu
Šta je cili život snilo kraj tebe
Pusti neka ova pisma otme bol
I polako razdili me od tebe
Kad me jednom noć ne isprati u zoru
Kad me tvoji poljupci ne probude
Pusti jugu neka prospe me po moru
Neću suze i po dobru pamti me
Susret mladih u Puli 2006.....savrseno...
Rovinj 2006. s fra Veselkom
a Boze...
Ako prva umrem ja
Nek' ti tuga nebo ne prekriva.
Tugujući budi hrabra, a ipak skromna.
Nastala je promjena, ali nisi napuštena.
Jer kao što je smrt dio života,
I mrtvi žive zauvijek u živima.
I sva bogatstva prikupljena na našem putovanju,
Zajednički trenuci, tajne istražene,
Smjerno gomilane intimnosti sačuvane,
Ono zbog čega smo se smijale, ridale ili pjevale,
Radost zbog suncem obasjanog snijega ili prvog daška proljeća,
Jezik dodira i pogleda bez riječi,
Jedna drugu poznavati,
Davati i uzimati,
To nije cvijet koji će izbljediti,
Niti drvo koje će se srušiti i izmrviti,
Nije niti stijena,
Jer čak ni stijena se vjetru i kiši oduprijeti ne može
I strašni se planinski vrhunci s vremenom u prah pretvore.
Što bijasmo, i sad smo.
Što imasmo, još imamo.
Zajednička prošlost prisutna vječno.
Stoga kad šetaš šumom gdje nekoć smo šetale zajedno
I uzalud pogledom na obali tražiš moju sjenu,
Ili zastaneš na brežuljku gdje uvijek bismo zastale da se zagledaš u daljinu
I ugledavši nešto, iz navike ruku moju potražiš,
Ne našavši je, tugu kako te obuzima osjetiš,
Miruj.
Sklopi oči.
Diši.
Osluhni moje korake u svome srcu.
Jer otišla nisam, samo sad u tebi hodam.
subota, 19.07.2008.
Kava?
Kada vam se ucini da gubite kontrolu nad svojim zivotom, kada 24h na
dan nije dovoljno, sjetite se tegle kiselih krastavaca... i kave.
Profesor je stajao pred grupom studenata na satu filozofije i drzao
neke predmete iza sebe. Kada je sat poceo, bez rijeci je podigao veliku,
praznu teglu kiselih krastavaca, stavio je na katedru i napunio lopticama za tenis. Potom je upitao studente da li je tegla puna. Slozili su se da jest.
Zatim je profesor podigao kutiju punu kamencica i sipao ih u teglu.
Blago ju je protresao. Kamencici su se otkotrljali u prazan prostor izmedu
loptica. Tada je ponovo upitao studente je li tegla puna. Opet su odgovorili da jest.
Sljedeca kutija koju je profesor uzeo, bila je puna pijeska. Kada ga
je sipao, pijesak je, naravno, ispunio sve preostale supljine u tegli.
Pitao je jos jednom je li tegla puna. Studenti su skruseno odgovorili da
jest.
Onda je profesor ispod stola izvadio dvije salice pune kave i sipao ih
u teglu. Kava je natopila pijesak. Studenti su se smijali.
Sada!', rekao je profesor, dok je smijeh zamirao, 'hocu da shvatite da
ova tegla predstavlja vas zivot. Teniske loptice su vazne stvari u vasem
zivotu: vasa obitelj, vasa djeca, vase zdravlje, vasa vjera i stvari
kojima se strasno predajete. To su one stvari uz koje bi vas zivot i dalje bio ispunjen, i kada bi sve drugo nestalo. Kamencici su ostale stvari koje su vazne: vas posao, vasa kuca i vas auto. Pijesak predstavlja preostale stvari. Male stvari.
Ako napunite teglu pijeskom, nema mjesta za kamencice i teniske
loptice. Isto vazi u zivotu. Ako potrosite sve svoje vrijeme i energiju na male
stvari, nikada necete imati mjesta za one vazne stvari.
Vodite racuna o stvarima koje su kljucne za vasu srecu.
Igrajte se sa djecom.
Nadjite vremena za odlazak lijecniku.
Izvedite partnera na veceru.
Ponasajte se ponovo kao da vam je 18.
Uvijek ce biti vremena da se ocisti kuca i naprave popravci.
Prvo se pobrinite za teniske loptice - stvari koje su vam zaista
vazne. Utvrdite svoje prioritete. Sve ostalo je pijesak.'
Jedna od studentica je podigla ruku i upitala sto je predstavljala
kava.
Profesor se nasmijao. 'Drago mi je da ste pitali. Nju sipam, da bi vam
pokazao, da bez obzira koliko mislite da vam je zivot pun, uvijek ima
prostora za salicu kave sa prijateljem.'
...kako su nam ovo bili lipi dani...
