...kako su nam ovo bili lipi dani...
utorak, 30.10.2007.
Svjetski dan prijateljstva
Bio jednom jedan mali dječak koji je imao lošu narav. Njegov otac mu je dao vreću punu čavala i rekao mu je neka svaki put kada pobjesni i izgubi kontrolu nad sobom zabije jedan čavao u ogradu.
Prvoga dana dječak je zabio 37 čavala na ogradu. Tokom sljedećih nekoliko mjeseci on je naučio kontrolirati svoj bijes i broj zabijenih čavala se smanjivao.
Otkrio je da je lakše kontrolirati svoju narav nego zabijati čavle u ogradu.
I tako je došao dan da tokom cijelog dana nije pobjesnio. On je rekao to svom ocu, a otac mu je rekao da svakoga dana tijekom kojeg bude uspio kontrolirati svoje ponašanje iz ograde iščupa jedan čavao.
Dani su prolazili i jednoga dana mladić je bio u stanju da kaže svom ocu da je izvadio sve čavle. Otac je uzea sina za ruku i odveo ga do ograde.
Rekao je : 'Dobro si to učinio, sine moj, ali pogledaj rupe u ogradi. Ograda više nikada neće biti ista. Kada u bijesu kažeš neke stvari, one ostavljaju ožiljak, kao što su ove rupe u ogradi.
možeš čovjeka ubosti nožem i izvući nož i poslije toga nije važno koliko puta kažeš da ti je žao - rane ostaju!'
Verbalna rana je isto toliko bolna kao i fizička.
Prijatelji su zaista vrlo rijetki dragulj, oni čine da se smiješiš, ohrabruju te da uspiješ u nečemu, oni su spremni saslušati, podijeliti tvoju bol, imaju lijepe riječi za tebe i za tebe im je srce uvijek otvoreno.
Ovo je Svjetski tjedan prijateljstva. Pokažite svojim prijateljima koliko vam je stalo do njih.
SRETAN TI TJEDAN PRIJATELJSTVA! TI SI MOJ PRIJATELJ I JA SAM TIME POČAŠĆEN... MOLIM TE , OPROSTI MI AKO SAM IKAD NAPRAVIO NEŠTO ŠTO JE NAPRAVILO RANU NA TVOJOJ DUŠI.
- 15:03 -
Komentari (22) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 29.10.2007.
Koncert Zborova Mladih!!!
Dakle...za sve one koji nisu bili na koncertu i nisu s nama tili pivati i plesat.....
SHAME ON YOU!!!
Znaci, ajmo ovako...ja cu s mojim trenutno helij-glasom ispricati kako je to sve krenulo..
Vec nekoliko tjedana zbor zvan najcesce Toodoomi, spremao se za vec svima dobro poznat, tradicionalan (vec drugu godinu za redom 
) koncert. Susret je to franjevackih zborova mladih di ljudi iz sve glave i grla pivaju pisme. Dvi. 
Nenatjecateljskog je karaktera i bit je pljeskati apsolutno svima.
I, tako su Toodoomi sretni i poletni (opet ovisno o godinama, jer ovi stariji i ne lete bas vise..
) spremili dvi pisme. Lipe i uhu ugodne. Posljednjih tjedan dana, vjezbali su danonocno kako bi se u najboljem svijetlu prikazale njihove glazbene mogucnosti. Sve u svemu, u subotu je dosao i taj trenutak i poslijepodne smo se svi okupili na misi, a zatim i na zarko ocekivanom koncertu. Lipo je bilo. Zajednicka nam je pisma bila Moj Isus koju su svi taaaaako srdacno, puni ljubavi i veselja otpivali! Pivalo se, plakalo i smijalo, ali mislim da je najbitnije od svega napomenuti VECERU 
nakon koncerta. I tako siti i napiti (nekolicina je otisla na spavanje), posli smo popiti sokice u kafic i nastaviti druzenje uz pismu SRETAN TI RODENDAN (iako nije nikom bija)...ali eto, mi zamislimo da je i veselo!!!
Sutradan smo imali zajednicku misu, onda opet rucak te srdacan pozdrav i goodbye do sljedeceg puta...lipo...
E, a onda navecer, domacini, dakle MI, imali smo veceru. Moram priznati da se duuuugo nisam onako nasmijala. Igrali smo igre tapkanja i malog nevidljivog patuljka kojeg san ja svakom prilikom uspila zaboraviti izvaditi iz case...Ali ni vi drugi niste bili bas nesto..
Jedino, eto, od svega mi je bilo najteze sto nazalost nismo svi na broju, ali sam 100% sigurna da nas je nas andeo, Mikela, pratila i cuvala svo ovo vrime...a da ne kazem da je i vecerala s nama...
Eto, cestitam svima na uspjehu i ugodnom drustvu...Samo naprid!!!
vasa odusevljena publika...hehe
Zivili!!! Debela
- 18:17 -
utorak, 23.10.2007.
Guinnessova knjiga
a ja cu nadodati na ovo slicicu....Guinessova knjiga najludih prijatelja :-)
Evo da vam malo ulipsam ove tmurne i hladne dane!PA NASMIJTE SE!!!nadam se da sam smila ovo objaviti!
Jednog dana, Trnoruzica, palcic i Quasimodo (zvonar crkve Notre dame), razgovarali o stvarima koje ih muce!
Trnoruzica rece: "vjerujem da sam ja najljepsa djevojka na svijetu!"
Palcic rece: " ja mora da sam najmanja osoba na svijetu!"
Quasimodo rece: "ja mora da sam najruzniji covjek na svijetu!"
I tako se oni odluce da odu na natjecaj za Guinnessovu knjigu rekorda da bi to i ozvanicili!
Trnoruzica izadje prva, beskrajno sretna i zadovoljna: " sad je i zvanicno...ja sam najljepsa djevojka na svijetu!"
Palcic izadje s licem pobjednika: "sad sam i zvanicno najmanja osoba na svijetu!"
Nakon nekog vremena izadje i Quasimodo prilicno zbunjenog izraza lica uz komentar:
"....KO JE PAK TA CARLA DEL PONTE?!?" 
Ahahahahahaha!ugodan vam ostatak dana! dovidjenja..........
- 17:06 -
Komentari (18) - Isprintaj - #
četvrtak, 18.10.2007.
Međunarodni dan borbe protiv siromaštva
evo jucer je bio taj dan 17.10.! pa donosim vam istinite i zalosne "price"
JESI LI BOGAT ILI SIROMASAN?
Jednog je dana imucni otac poveo svoga sina da provede noc s jako siromasnom obitelji, s ciljem da mu pokaze kako zive ljudi koji nemaju mnogo novaca!
Na povratku kuci, otac upita sina sto misli o tom iskustvu, a sin odgovori:
To je bilo jako lijepo iskustvo, oce!
Naucio sam da mi imamo jednog psa, a oni imaju cetiri, mi imamo jako lijep bazen ali oni imaju rijeku, mi imamo suncani krov, ali oni imaju nebo sa zvijezdama i mjesecom, mi imamo veliku terasu s predivnim vrtom, ali oni imaju sumu!
Dok je dijete govorilo, otac je ostao bez daha!
Tada dijete doda: hvala ti sto si mi pokazao kako smo siromasni!
Kada mjerimo ono sto imamo, rezultat je nase vidjenje zivota!
Ako imamo ljubav, prijatelje, zdravlje, smisao za humor i pozitivno misljenje, imamo sve u zivotu!
Zamisli se na trenutak i odluci:
jesi li bogat.......
ili siromasan?
a sada ono sto je nazalost ZIVA istina!
SVE NAS NESTO MUCI, ZAR NE.....?
Mrzis skolu? Oni ne!
Mrzis kada moras jesti? Oni mrze glad!
Zivimo na dijeti? Mnogi umiru od gladi!
Mislis kako roditelji "previse" brinu o tebi? Oni nemaju roditelje!
Dosadjuju nam uobicajene igre? Oni nemaju izbora!
Zelis Adidas, a kupe ti Nike? Oni imaju samo jednu marku (zguzvane boce, vezane tankim konopcicem u obliku nasih japanki)!
Mrzis kada te posalju na spavanje? Neki se ljudi najradije ne bi probudili!
I ako te jos sto muci.....:
Pogledaj oko sebe i budi zahvalan za sve sto ti se pruza!
I reci: sretan sam i imam vise nego sto mi treba za lijep i ispunjen zivot!
Ne podrzavam ovaj cudni put nemoralne potrosnje koju mi nudi ovo "moderno i napredno" drustvo koje precesto zaboravlja i ignorira dvije trecine covjecanstva!
MANJE SE ZALIMO, A DAJIMO VISE! 
mogu samo dodati ONI NAS TREBAJU!!
ugodan dan vam zelim!
- 13:44 -
utorak, 16.10.2007.
Oni odlaze...
Tuzno je to da na ovakav nacin odlaze nasi mladi ljudi, prijatelji, braca i sestre...eto, morala sam se osvrnuti na i Tošu...Pociva u miru Bozjem
- 15:07 -
četvrtak, 11.10.2007.
TOVAR
Jednog je dana seljakov tovar ( magarac) pao u bunar.
Životinja je satima sažaljivo plakala dok je seljak pokušao dokučiti što bi uradio.
Napokon je odlučio - budući da je životinja stara a binar ionako treba prekriti - nije vrijedno truda spašavati tovara.
Pozvao je sve susjede da mu dođu pomoći.
Svi su zgrabili lopate te počeli nabacivati smeće u bunar. Na početku je tovar shvatio što se.
Tada se na opće čuđenje primirio.
Nakon nekog vremena seljak je napokon pogledao u bunar. BIo je zapanjen onim što je vidio.
Sa svakom lopatom smeća koje je pogodilo njegova leđa tovar je radio nešto zadivljujuće. Istresao bi leđa i popeo se jednu.
Kako su seljak i susjedi nastavili ubacivati smeće na životinju, on bi je otresao i popeo se.
Uskoro, svi su zadivljeno promatrali tovara koji je zakoračio preko ruba i sretno iskočio!
Život će na tebe istresati smeće, razne vrste prljavštine. Trik kako da izađeš iz bunara sastoji se u tome da to otreseš i popneš se preko toga jednu skalinu više.
Svaka naša nedaća je skalina. Možemo izaći iz najdubljeg bunara jednostavno ne posustajući.
NIKAD NE ODUSTAJ!!
Zapamti pet jednostavnih pravila za sreću
Oslobodi srce mržnje - Oprosti.
Oslobodi um briga - Većina se nikad ne ostvari.
Živi jednostavno i cijeni ono što imaš.
Daj više.
Očekuj manje.
Suviše je dodavati ikakav komentar! mare B.
- 09:46 -
srijeda, 10.10.2007.
Hm?!?
Ajme! Malo san zbunjena jer ne znam sto bi sad u biti tila pokazati i dokazati s ovim postom, ali moran to napisati...
Malo san, dakle, istrazivala o sotoni i sotonizmu...
Mi nekako malo svi razmisljamo o tome ili uopce ne razmisljamo, ka npr. ja, ali me dogadaj od neku vecer malo potaknija na zabrinutost, pa cak i razmisljanje (pazi, ja razmisljam?!?)...
Ime Sotona znači protivnik: optužitelj, dok se u religiji on se smatra palim anđelom, demonom, vragom ili manjim božanstvom. U abrahamskim religijama (židovstvo, kršćanstvo, islam) Sotona je nadnaravno biće koje je utjelovljenje zla. Obično poznat je kao vrag ili đavao gospodar tame, Belzebub, Nečastivi, Mefisto, ili Lucifer. U Talmudu Sotona se spominje pod imenom Samael. U islamu Sotona je poznat kao Iblis ili Šejtan, a bio je poglavica Đina, posebne vrste duhova prije svoje pobune i pada. Sam Isus Krist dva ga puta zove knez ovoga svijeta (Iv 12,31) i (Iv 14,30). Sotonizam (satanizam, dijabolizam) označava obožavanje demona, odnosno Sotone, a u uskoj je vezi s pojmovima poput okultizma, čarobnjaštva i crne mise. Sotonizam je vjera, odnosno vjerovanje, nastalo isključivo iz ljudske razočaranosti Bogom koji nije ispunio svoja obećanja, niti ljudska očekivanja. Crna misa je osnovni ritual sotonizma, ruganje katolickoj misi i obescascivanje najvecih krscanskih vrednota: hostije, vina i svete vode. Svaka crna misa prozeta je seksualnim radnjama i ukoliko zena ostane trudna, to se drzi u tajnosti, a kad se rodi, dijete se zrtvuje sotoni. Svrha crne mise je svetkovina zla i često za cilj ima i bacanje uroka.
Sotona na covjeka moze djelovati izravno na nacin da ga opsjedne. "Đavolsko opsjednuće" označava izravno cjelinu psihofizičkih pojava, neobičnih i uznemirujućih, što otkrivaju u osobi nazočnost jedne druge osobe obilježene crtama zloga. Ali treba biti veoma oprezan da se opsjednuće ne pobrka s patološkim ciljevima umišljene živčane bolesti (somatizacija). Osoba koja je opsjednuta može pokazivati određene simptome kao što je promjena ličnosti koja se očituje u stanjima krize kada se kod osoba mijenja izraz lica, zvuk i boja glasa, stanje svijesti najčešće je isključeno i osoba se nakon napada opsjednutosti ničega ne sjeća. Takva osoba pokazuje stanje agresivnosti koje je izraženo bijesnim psovkama, u neobuzdanom nasilju i napadima bjesnila koje je često popraćeno besramnim ponašanjem. Svaki spomen svetoga i sakralnoga izaziva strah, odbijanje i prezir. Osim toga opsjednuti posjeduju nadljudske sposobnosti, govore strane jezike, imaju znanje o budućim stvarima, mogu čitati tuđe misli, posjeduju ogromnu tjelesnu snagu, mogu lebdjeti, a iz tijela ili iz okolnih predmeta mogu izlaziti i ispadati čavli, kamenčići ili insekti. Opsjednuta osobe mogu utjecati na stvari oko sebe tako da se one počnu same pokretati ili micati. Osim ovih simptoma mogu se pojaviti i druge tegobe koje se obično izražavaju neprestanom mučninom, čestim glavoboljama, malaksalošću i općom nezainteresiranošću. Opsjednuće može biti toliko da pregazi majčinski instinkt i majka može jednostavno odbaciti svoju djecu.
Egzorcizam je oslobadanje opsjednutoga od vlasti Zla! Egzorcista treba biti čovjek duboke vjere, odlikovati se pobožnošću, znanjem, razboritošću i neporočnošću života. Za vrijeme vršenja egzorcizma potrebno je stalno moliti kako bi se dogodila Božja pobjeda i prisjetilo se vjernike da je njihov cilj trojedini Bog, a ne idoli i da je sva sotonina moć podvrgnuta Kristovoj vlasti.
Tribalo bi nam postati jasno kolika je moc Sotone. Citala san kako je jednom prilikom papa Ivan Pavao II zajedno s egzorcistom ima neuspjeli pokusaj istjerivanja zla iz curice koju su roditelji doveli njemu na blagoslov. Glas iz nje mu se prezirno smijao, a uspila je i cilu vojsku nadnaravnom silom odgurnuti od sebe i rugati se raspelu nepovezanim recenicama na nekim stranim jezicima...To je jedan od primjera kolika je moc zla!
Istrazujuci malo po netu, nasla sam i svakakvih, po meni bolesnih komentara, izjava i blogova koje pisu sotonisti i osobe koje se klanjaju svakakvim mracnim silama. Meni je to jezivo, - pa oni imaju i 9 sotonistickih navoda -...
I na kraju krajeva, sve bi to bilo ok, ne bi se ovog ni sitila da neku vecer nismo dozivile prvo covika koji nam je dosa reci da je prorok i da on govori na jezicima, pritom spominjuci Duha Svetoga koji iz njega govori....ajde...
E ali onda smo sidile na picu i odjednom prode sasvim obican frajer,ali sa crvenim rogovima, u biti rozicima na glavi! Lice mu je bilo neko smede sivo, pogled i stav nekako zli, a rogovi su mu jednostavno strsali iz glave...Odjednom je nastala tisina, nas puna 2 kafica ljudi su usutila, i nijedno auto, sto je rijedak slucaj, nije proslo...I sad ne znam, sto je to moglo biti, i kolike su granice covikova virovanja, ali u svakom slucaju, bilo je strasno, ali i smisno...Cisto da znate, ukoliko sritnete kakvog rogatog frajera, ljudi moji trazite Boga blagoslov, i za sebe i za njega....Jer ovo pomalo postaje....
Neka Vas Bog cuva i blagoslovi i ne dopusti bilo kakvu vlast Zla nad vama! Debela
- 19:15 -
utorak, 02.10.2007.
Sveti Franjo Asiški
Za moje framase kojima se blizi blagdan utemeljitelja- sv. Franje, a koji bi tribali o njemu stogod i znati,a?
Sv. Franjo Asiški rodio se početkom god. 1182. u Asizu kao sin trgovca Pietra di Bernardonea i Ivane. U odsutnosti oca krstila ga je majka davši mu ime Ivan. Otac je tome imenu kasnije dodao Franjo, s kojim je taj svetac ušao u ljudsku povijest. Mališan je u župnoj školi Sv. Jurja naučio čitati i pisati. Kao dječak i mladić bavio se prodajom sukna, što je bilo zanimanje i njegova oca. Uz posao živahni je mladić u sebi osjećao vatrenu želju da bude prvi, da prednjači, da se na neki način odlikuje. Volio je svečanosti, raskoš, bio prilično lakomislen. Uz te manje savršene prirodne kvalitete imao je i boljih: tankoćutnu osjećajnost, samilost prema siromasima, kojima bi dijelio obilnu milostinju, a bio je i ćudoredno neporočan. Bio je tako upadan i osebujan da je bio voda vesele mladenačke asiške družbe, "kralj gozba i zabava", u kojima je znao potrošiti dosta očeva novca. Zanesen avanturizmom i slavom, sudjelovao je aktivno i u oružanim razmiricama između Asiza i Peruggije, između naroda i feudalaca. Već je u tom razdoblju njegova života nazrijevati neke klice Božjega poziva.
Kad je Franjo došao iz zarobljeništva iz Peruggie te se oporavio od podulje bolesti, iako se nešto u duši bijaše već promijenio, pokušao je ipak poći za slavom novim putovima i to onom slavom koja dolazi od oružja, od junaštva u oružanoj viteškoj borbi. Uputio se stoga prema pokrajini Pugli, a zaustavio u Spoletu. Uzrok tome bijaše tajanstveni glas u snu, koji ga je pozivao da slijedi radije gospodara nego slugu.
Franjo se tada vratio natrag u svoj Asiz, ondje raskrstio s veselim društvom te započeo život revnog razmišljanja i pobožnosti. Da svlada ono što mu po naravi bijaše odvratno, dao se na djela herojske ljubavi prema siromasima i gubavcima. U to je doba poduzeo i hodočašće u Rim, u baziliku Sv. Petra, na grob apostolskog prvaka. U jesen god. 1205. bijaše opet u rodnom Asizu. Tada je u crkvici San Damiano triput čuo zov Raspetoga: "Franjo, pođi i popravi mi crkvu jer, kako vidiš, sva je u ruševinama!" Obnovio je crkvicu Sv. Damjana te ondje povučen provodio vrijeme u razmatranju, u molitvi, pomalo ipak zabrinut kako će izbjeći očevu gnjevu koji je bio nad njim razočaran. Razočaranje je dolazilo iz zemaljskih pobuda, planova i ambicija, koje je imao sa sinom. Sve je to njemu neshvatljivim sinovljevim ponašanjem palo u vodu.
Potpuno u srcu obraćen i posve opredijeljen za Krista, Franjo se javno pred pobožnim asiškim biskupom Gvidom II. odrekao svih dobara i prava na očinsku baštinu. Time se kao pokornik i Bogu posvećena osoba podložio posve crkvenoj vlasti. Tada je izjavio: "Čujte me i shvatite dobro! Do ovog sam časa svojim ocem nazivao Petra Bernaridonea, odsad s većim pouzdanjem mogu reći: Oče naš, koji jesi na nebesima, u tebe stavljam sve svoje blago i nadu i zalog svog ufanja."
Nalazeći se jednog dana u crkvi Sv. Marije anđeoske, čuo je kod mise ove evanđeoske riječi: "Ne pribavljajte sebi u pojase ni zlatna, ni srebrna, ni bakrena novca; ni putne torbe, ni dviju haljina, ni obuće, ni štapa, jer radnik zaslužuje uzdržavanje!" (Mt 10,9-10)... Čuvši te riječi, bio je tako snažno zahvaćen ljubavlju prema siromaštvu da je uskliknuo: "To je što tražim, to je što svim srcem želim!" Kasnije mu je svećenik protumačio sav smisao tih riječi, a i onih koje iza njih u Evanđelju sv. Mateja slijede. Iz njih proizlazi apsolutno siromaštvo, ponizno predanje i pouzdanje u Boga, obilaženje i propovijedanje Radosne vijesti Božjemu puku.
Tako poučen i zahvaćen Božjom riječju iz 10. glave Matejeva evanđelja, Franjo je svoju pustinjačku odjeću zamijenio "minoritskom" - manje braće, kako će kasnije nazvati svoj red i njegove sljedbenike. Odložio je remen, sandale i štap, a svoju je grubu tuniku opasao bijelim konopom. Na glavu je stavio kapucu ili kukuljicu, kakvu su tada običavali nositi umbrijski seljaci. I tada je u svojoj župnoj crkvi Sv. Jurja u Asizu s velikim duhovnim žarom izrekao svoju prvu pokorničku i moralnu propovijed: "jednostavnom riječju ali velikodušnim srcem, pobuđujući i izgrađujući svoje slušatelje". Za svoju je zaručnicu izabrao sestricu siromaštinu, a te će neobične zaruke genijalni Dante, koji će i sam postati franjevački trećoredac, opjevati u stihovima svojim nenadmašivim pjesničkim perom.
Franjino je propovijedanje palilo, a još više primjer. Potreseni njima, samo nekoliko dana kasnije pridružiše mu se prvi sudrugovi novoga načina života: bogati trgovac Bernardo da Quintavalle, pravnik Pietro Cattani, zatim ponizni brat Egidije iz Asiza i neki drugi, njih 12 skupa s Franjom na broju. Franjo ih je godinu dana poučavao, a onda počeo slati na propovijedanje. Sakupivši neke evanđeoske tekstove, sastavio je prvu kratku Formulu života ili Prvotno pravilo života manje braće. To je pravilo usmeno potvrdio papa Inocent III. Bilo je to negdje u travnju 1209. ili 1210. god. To je godina kanonskog utemeljenja Reda manje braće, kako ga je svetac nešto kasnije nazvao. A to je ime dao svome redu iz posve evanđeoskih motiva i pobuda. Želio je da sljedbenici i članovi Reda manje braće budu evanđeoski ponizni, spremni na služenje i pokoravanje svima. Tako to tumače najbolji i najkompetentniji Franjini životopisci Celano i sveti Bonaventura. U naše vrijeme Drugi vatikanski sabor pozvao je redove, družbe i kongregacije da idu na izvore, u prvom redu na izvor Evanđelja, a onda na spise, naputke, pravila, konstitucije, što im namriješe njihovi utemeljitelji.
Potvrdivši franjevačko Pravilo, sam Papa je svojim ugledom ovlastio prvu dvanaestoricu male braće da posvuda propovijedaju Evanđelje, a velikom tonzurom, kakvu su u još ne tako davna vremena franjevci nosili, uvrstio ih je u klerički red. Tad je vjerojatno i sv. Franjo bio zaređen za đakona, pri čemu je i ostao, jer se iz poniznosti i straha nije usudio pristupiti svećeničkom ređenju.
Serafski otac sv. Franjo gori sav vatrom za duše. Zato želi postati misionar i mučenik. Nakon što je osnovao i drugi franjevački red - klarise - ili "Siromašne dame od sv. Damjana", odjenuvši prije toga u redovničko odijelo sv. Klaru, Franjo putuje prema Palestini, zatim prema Španjolskoj i Maroku. Sa svih se tih putovanja zbog bolesti i oluja morao vratiti kući ne došavši do cilja. No nije odustajao od svojih apostolskih namjera pa je god. 1219. uspio ipak doći u Svetu zemlju, u Siriju i Egipat, gdje je propovijedao u prisutnosti dobrohotnog i razboritog sultana Al-Malik al-Kamila. Na taj je način svojim sinovima otvorio prostrano polje misionarskoga rada na Bliskom istoku. Vrativši se s Istoka u Asiz sredinom god. 1220. te prepustivši upravu reda u ruke svojih vikara Pietra Cattanija i famoznog brata Ilije, Franjo se bavio nadasve unutarnjom organizacijom svoga reda održavajući kapitule ili skupštine. U to je vrijeme unutar franjevačke zajednice među Franjinim učenicima nastala rasprava koju su neki životopisci možda i uveličali. No prilično je povijesno utemeljeno da se mnogima savršeno, apsolutno siromaštvo činilo odviše strogim i neostvarivim. Papin je zastupnik tada bio u prilog jedne blaže linije, a Franjo se tome ponizno pokorio. Crkveni povjesničar Lortz piše o tome: "Nikada se u tijeku crkvene povijesti nije pokazala tako sjajno tajanstvena snaga najživotnije poslušnosti kao u Franji."
Franjo je dvije godine prije smrti ušao u posljednji odsjek svoga duhovnoga puta, u mističnu suobličenost s Kristom, koja je po svetim ranama što ih je primio dobila i svoj vidljivi izraz. Teško bolestan Franjo se dao prenijeti u crkvu Sv. Marije anđeoske, na mjesto gdje je jasno upoznao svoj životni poziv. Položen na golo tlo, umro je uz pjevanje 141. psalma u subotu 3. listopada 1226. u 7 sati uvečer. Toma Celano piše: "Smrt je pjevajući primio." U tome kao i u svemu drugome bio je dosljedan. U svojoj slavnoj "Pjesmi brata Sunca" smrt je nazvao "sestricom", on ju je kao takvu radosno i dočekao. Papa Grgur IX. već dvije godine nakon Franjine smrti proglasio ga je svetim. Isti je Papa odredio da mu se pokraj Asiza ili bolje na rubu toga grada podigne u čast dvostruka veličanstvena bazilika. U nju je god. 1230. bilo preneseno svečevo tijelo. Kasnije se dogodilo nešto pomalo neshvatljivo: da se više nije točno znalo za svečevo tijelo. Nakon mučnih radova tijelo je napokon god. 1818. opet pronađeno pod glavnim oltarom. Danas se čuva u donjoj bazilici na povišenom mjestu.
A i kad smo vec kod toga,danas je blagdan Andela cuvara - o tome smo vec pisali, ali eto, da ne zaboravite, pomolite se svojim andelcicima i nasem najdrazem - Mikelici!
- 14:59 -
