Frama Zagreb-Sveti Duh

Proročanstvo se počelo ispunjavati nakon 137 760 sekundi. Toliko je bilo potrebno da se od primljene Poruke pripremi ekspedicija, upišu vremenske koordinate i otpočne sustavno putovanje kroz vrijeme tragajući za uvelim grančicama na rodoslovnom stablu. Ekspediciju nazovimo „Tragovima predaka“.

Kretali smo se brzinama koje se postižu na biciklu pokušavajući uhvatiti tempo starijih nam prethodnika, a pri tome nas je vuklo cca. 100 "konja". Početak nas je odveo u romantiku dvorca Trakošćan, potom su nas „konji“ odvukli pred najveći dvorac Klenovnik i bajkoviti dvorac Maruševec. A tada se dogodio povijesni trenutak dok smo za poviješću tragali - žene su uzele stvar u svoje ruke – uzele su zemljovidnu kartu. Skoro smo postali prošlost! Jedna pametna glava savjetovala je da bi izlaz iz nastale situacije mogao biti kanal s vodom ispred nas – dotaknuti dno i kud' nas voda nosi. Povijest nas je ipak toliko naučila da znamo kako muški rod žene ne sluša pa smo tim činom uhvatili zaostajući tempo predaka i posavjetovali se s Krapinskim praljudima, stali u centar svijeta u Ludbregu, žedni nekoliko puta preko Bednje prešli, izbjegli ostanak u Lepoglavi, ostavili novaca u Ivancu zbog bogate trpeze, u Koprivnici i Varaždinu dali jelu i piću nastavak. Moja skromna procjena je da ste upravo potrošili 57 sekundi za čitanje ovog izvještaja. Tako da sada mogu reći: „Znam što si radio prošlih 58 sekundi!“ Ha!

Povodom blagdana sv. Elizabete Frame Grada Zagreba organizirale su posjete domovima djece i starih. Tako smo proveli dan u druženju s usamljenima i nemoćnima. Počeli smo molitvom u crkvi sv. Franje nakon koje smo krenuli u akciju. Moja grupa je bila u domu sv. Josipa na Kaptolu, gdje smo zatekli 12tak svećenika kojima se već spavalo jer smo kasnili. Malo smo im popevali pa su se vrlo brzo razbudili. Pjevali smo im naše vesele pjesmice, a oni nama malo manje vesele . Nakon svake pjesme netko od svećenika ispričao je neku zanimljivu i poučnu priču iz svoga života pa smo mnogo toga saznali. Nakon par sati ugodnog druženja napokon su nam mogli reći da odemo . U svakom slučaju bilo nam je jako lijepo i nadam se da će ovakvih događaja u budućnosti biti više.

U nedjelju 8. studenoga sedam framaša sa Svetoga Duha izgovorilo je odvažne riječi obnove krsnih zavjeta, kojima su se obvezali živjeti u bratstvu Franjevačke mladeži, nasljedujući Evanđelje. Mnogima u našoj okolini nije jasno što to znači pa se i podsmjehuju tom činu, a neki neupućeni ili zloglasni jezici čak su Framu proglasili i sektom. Naravno, u njihovim očima mi smo ludi , iako tu istu okolinu na papiru čini skoro 90 % katolika. Međutim, svima je jasno da je istina u stvarnom životu različita od one napisane "crno na bijelo". Zbog toga framaški obećanici imaju zadaću da svojim životom svjedoče u takvom teškom okruženju za pravu Istinu i pokažu ostalima Put i Život svojim moralnim ponašanjem, kojim se trebaju razlikovati od današnjeg, sve liberalnijeg društva. Jer, lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake; i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest, da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom (1 Kor 1, 27-29). Zato se ne trebamo bojati i sramiti biti drugačiji u očima onih koji imaju kriterije svijeta i koji na sve gledaju profanim očima jer, njihovo je mišljenje u usporedbi s Božjim ništavno.
Zahvaljujemo svima vama koji ste nas došli podržati u našoj odluci, a posebno zahvaljujemo našim sestrama iz FSR-a koje su nam ispekle kolače .

U srijedu, tri dana kasnije uz molitveni susret imali smo i izbornu skupštinu na kojoj su članovi vijeća ostali uglavnom isti, a samo su se našli na drugačijim funkcijama. Tako je nova predsjednica Franciska Palić, potpredsjednik Josip Juraj Zelić, voditeljica formacije Marija Maras, a blagajnik Filip Vrbanić. Jedina nova vijećnica je Rebeka Čupić koja je nova tajnica, a u vijeće je ušla "umjesto" Milana Gele (dosadašnjeg blagajnika) koji je doživio "promaknuće" i postao postulant franjevaca konventualaca. Njemu zahvaljujemo na svemu što je dao našem bratstvu i želimo mu da ga na njegovom daljnjem putu vodi Bog.

„Po ovom će svi znati da ste moj učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge“


U punini vremena stigao je Sv. Duh na Kapitul u Čakovec i izazvao pljesak oduševljenja i dobrodošlice 140 – ak sabranih framaša. U poniznosti svojoj velikoj dopustio je da mu ponude prvorazredni smještaj – smjestili su ga u prvi razred osnovne škole, na pod, među njegov narod, gdje su se u cijeloj priči vrtjele zvjezdice jedino s plafona učionice. Tako bude večer, pa jutro – dan drugi. Č. Dubravka je pomoću Hvalospjeva ljubavi pokušala razjasniti moto susreta mada ni do samoga kraja nismo bili sposobni, bez Sv. Duha „bezpogrešno“ izreći ga. Rad u skupinama i korisne radionice ispunile su subotnje poslijepodne prije svete mise. Tako bude razdragana večer s glumcem Reneom Medvešekom i kantautorom Čedom Antolićem, pa jutro – dan treći. Buđenje sa zakašnjenjem bio je fra Milanov nenamjerni poklon. Slavili smo tada kroz strku iskrcavanja iz vreća za noćno drijemanje, slavili smo oduševljeno plešući pred crkvom nadahnuti Sv. Duhom i na misi molili za domaćine framaše koji su se obećavali Bogu godinu dana, pardon, na godinu dana: svoj mu život posvetiti. I tada bijaše ručak, pa desert - pa sokić. I vidje Sv. Duh da je dobro.

Mladi prema Asizu

(preko 7 brda, 7 gora, jednog mora i 2 zavoja: lijevog i desnog… )

„Evanđelje: to je moj život“

Gotovo dva mjeseca poslije… a moje misli i srce još uvijek idu Asizu… još sam ostala mlada… Mlada Prema Asizu. Ovaj izvještaj pišem još uvijek putujući Franjinom gradu pa oprostite ako gdje zamjetite riječi putnika koji ne želi stajati već ići… Zato ću točke rijetko koristiti. Izvještaj nemojte čitati naglas jer biste se mogli ugušiti zbog rijetko korištenih interpunkcija. Iskoristit ću onu da se život ne mjeri brojem udisaja već brojem trenutaka od kojih zastaje dah. Mladost, ludost! Eh, kako bih voljela da ludost ne zaboravimo skupljajući godine, nego da (p)ostanemo mladi i uvijek spremni biti Mladi Prema Asizu.

Da se ne bi dogodilo da ostarite čitajući uvod, iskoristit ću točku. Dobro je pogledajte. Naučit ću vas da je zavolite . Udahnite. Izdahnite. Zaronimo… (Možete roniti i između redova ako se dobro snalazite u ovim vodama.) 3 stanice do velike točke!

Hrvatska delegacija mladih predvođena vozačima (ipak su oni bili barem pola metra ispred nas – za volanom) i iza njih: fra Josipom Blaževićem i fra Igorom Horvatom, složila se kako su nam svetišta na jugu Italije usput. Neka poslovica kaže da čovjeka ne razumiješ dok ne staneš u njegove cipele – e pa mi smo (protiv volje tijela) nekoliko dana upoznavali Franjinu Čizmu od pete naviše – sve samo da bismo razumjeli čovjeka koji cipele nije htio imati. U čizmi smo usput pronašli bisere koje ću samo spomenuti (primjetite kako se trudim da preživite ronjenje i dug boravak u „mirisnoj“ čizmi): Osimo (svetište sv. Josipa Kupertinskog), San Giovanni Rotondo (svetište Padre Pia), Lanciano (svetište Predragocjene Krvi i Tijela Kristova), Monte Gargano (najveće svetište arkanđela Mihaela) i Bari – kao doping za Brata Magarca – kupanje i sunčanje s onu stranu Božjeg bazena. Kad Bog gradi bazen, ne štedi na vodi, al' naši susjedi štede na čistačima bazena .

Odmoreno tijelo poveo je duh gore, prema Asizu, u šatore, u vreće za spavanje, u prelijepu prirodu kampinga Fonte Maggio. Bog je odlučio bogato zaliti travu jedne lijepe noći, i kako je već poznato, nije štedio vodu pa su Hrvatice bile izabrani Božji narod koji je preko valova u šatoru, u zemlji tuđinskoj poveo u odaje kojima ne teče voda, mlijeko ni med. P(r)omaknuo nas je na goru. Nije zaboravio to upisati u povijest pa je većina cura za sobom vukla materijalne dokaze burne noći – kovčege u koje je ugurao Sestru Vodu – vrlo rastezljivu i upečatljivu personu. Neke je suhe preko vode preveo. Za ostale – mokri su bili putovi Gospodnji. Na molitvenom bdijenju prve večeri povezali smo se i isprepleli raznobojnim vrpcama sa svim prisutnim nacijama. Svaka boja vrpce predstavljala je zadatak jedne nacije koji je obećala izvršiti u svojim prilikama i okruženju – pristali smo na svijet djelovati povezani sa svim mladima koji žele u svom životu nositi teret bližnjima, učahureni u jednu cjelinu Franjinih oduševljenika. Ako obećanja ispunimo, oslobodit ćemo se vrpci i možda se pretvorimo u raznobojne leptire koji će braniti „franjevačke boje“ od sivila vremena. Možda. A možda nam Bog ispere te boje s krila. Možda. Sve usput.

Ne mogu se dosjetiti niti jednog načina kojim bih mogla kratko opisati dane koji su nam otkrivali franjevačke divote. Bit će da ću morati samo nabrojati mjesta na kojima smo bili . Svatko je bio zadivljen, samo smo se razlikovali po stupnjevima oduševljenja na različitim mjestima: crkva sv. Damjana, sv. Klare, katedrala sv. Rufina u kojoj smo s asiškim biskupom slavili euharistiju, Rivotorto, Fonte Colombo gdje smo slavili misu u prirodi , Porcijunkula i bazilika sv. Marije Anđeoske u kojoj smo imali priliku „ogoliti svoju krhkost i otkriti srce našega Oca“ u sakramentu pomirenja, La Verna, Greccio, samotište Carceri kamo smo se povukli u osamu na osobnu molitvu (a Brata Magarca koji nas je povezao uzbrdo, napojili smo isposničkim ručkom – voćem i kruhom), grob sv. Franje oko kojeg smo ostajali moleći i upijajući svetu tišinu… I gospodin papa Benedikt XVI. nas je pozdravio na audijenciji u svom ljetnikovcu Castel Gandolfu i blagoslovio nas svojom „čvrstom rukom“ u gipsu. (Trenutke s njim amaterski su zabilježile kamere nekog Mladog Prema Asizu pa preporučujem da slijedite link ako preživite do velike točke ) http://www.youtube.com/watch?v=kwPwLTs-ze4

Kako to kod franjevaca odvijeka biva, morali smo se
razdijeliti… u različite radionice: pjevačku, kreativnu, novinarsku, plesnu, radionice poezije, crtanja ikona, molitve, uređenja interijera sakralnih prostora… Dobro, priznajem da se nismo baš doslovno razdijelili, ali smo se odlučili za neku od izrazito zanimljivih tema rada u skupini pa je rezultat te razdiobe bio pokazan ostalim Mladima i Mladicama Prema Asizu već istoga dana ili danima poslije. Filmić o ovogodišnjem susretu napravila je novinarska skupina, pjevačka radionica predvođena fra Gennarom je animirala radosno pjevanje na misama, kreativna radionica je izradila krunice, plesna je smislila i izvela različite koreografije kojom su prikazni darovi praćeni do oltara… Najljepši, najushićeniji, najsvečaniji, naraspjevaniji dio svakog dana bila je sveta misa. Fra Gennaro, Čovek Koji Priča Pjevajući, nosio je nas petstotinjak skakučući po ljestvama glazbe s lakoćom osmijeha i težnjom za savršenstvom od nesavršenih glasova. I smijao se. I pjevao. I pažljivu slušao svaku pogrešku. I smijao se. Uvijek. Il' je lud, il' je svet. Ma Mlad Prema Asizu je!

Bratske večeri upoznale su nas s predstavnicima različitih zemalja koji su nas onda upoznavali sa svojim zemljama. Predstavili smo se Gibonijevom pjesmom „Oprosti“ (http://www.youtube.com/watch?v=97Nxzpme8z0&feature=related) s kravatama kao izvornim hrvatskim patentom (pazite na koji patent mislite ). Na posljednjoj zajedničkoj misi podijeljeni su nam mandati – biti svjeto koje je sv. Franjo zapalio neukrotivim požarom ljubavi prema Isusu.

Još uvijek, usput i čvrstom rukom trudimo se ne razočarati Manda T. Velika točka

P.S. Svima koj su preživjeli: knjiga žalbe za respiracijske probleme otvorena je pod naslovom „Komentari“. Do sljedećih trenutaka od kojih zastaje dah… palite mala svjetla, stavljajte točke. Živite punim plućima! .

Pozivamo vas sve i ovim putem da nam dođete na obećanja u nedjelju 8. studenoga '09 u 19 sati. Obećanja ćemo kao i uvijek dati na našem Svetoduškom brežuljku u crkvi sv. Antuna Padovanskoga.
Radujemo se vašem dolasku i našem zajedništvu!