Ne mogu se dosjetiti niti jednog načina kojim bih mogla kratko opisati dane koji su nam otkrivali franjevačke divote. Bit će da ću morati samo nabrojati mjesta na kojima smo bili
. Svatko je bio zadivljen, samo smo se razlikovali po stupnjevima oduševljenja na različitim mjestima: crkva sv. Damjana, sv. Klare, katedrala sv. Rufina u kojoj smo s asiškim biskupom slavili euharistiju, Rivotorto, Fonte Colombo gdje smo slavili misu u prirodi
, Porcijunkula i bazilika sv. Marije Anđeoske u kojoj smo imali priliku „ogoliti svoju krhkost i otkriti srce našega Oca“ u sakramentu pomirenja, La Verna, Greccio, samotište Carceri kamo smo se povukli u osamu na osobnu molitvu (a Brata Magarca koji nas je povezao uzbrdo, napojili smo isposničkim ručkom – voćem i kruhom), grob sv. Franje oko kojeg smo ostajali moleći i upijajući svetu tišinu… I gospodin papa Benedikt XVI. nas je pozdravio na audijenciji u svom ljetnikovcu Castel Gandolfu i blagoslovio nas svojom „čvrstom rukom“ u gipsu. (Trenutke s njim amaterski su zabilježile kamere nekog Mladog Prema Asizu pa preporučujem da slijedite link ako preživite do velike točke
) http://www.youtube.com/watch?v=kwPwLTs-ze4
Post je objavljen 06.11.2009. u 18:23 sati.