Marketing
1. stanica: (Samo se tako zove. Nema stajanja!) „Sve im bijaše usput.“
Hrvatska delegacija mladih predvođena vozačima (ipak su oni bili barem pola metra ispred nas – za volanom) i iza njih: fra Josipom Blaževićem i fra Igorom Horvatom, složila se kako su nam svetišta na jugu Italije usput. Neka poslovica kaže da čovjeka ne razumiješ dok ne staneš u njegove cipele – e pa mi smo (protiv volje tijela) nekoliko dana upoznavali Franjinu Čizmu od pete naviše – sve samo da bismo razumjeli čovjeka koji cipele nije htio imati. U čizmi smo usput pronašli bisere koje ću samo spomenuti (primjetite kako se trudim da preživite ronjenje i dug boravak u „mirisnoj“ čizmi): Osimo (svetište sv. Josipa Kupertinskog), San Giovanni Rotondo (svetište Padre Pia), Lanciano (svetište Predragocjene Krvi i Tijela Kristova), Monte Gargano (najveće svetište arkanđela Mihaela) i Bari – kao doping za Brata Magarca – kupanje i sunčanje s onu stranu Božjeg bazena. Kad Bog gradi bazen, ne štedi na vodi, al' naši susjedi štede na čistačima bazena 
.
Odmoreno tijelo poveo je duh gore, prema Asizu, u šatore, u vreće za spavanje, u prelijepu prirodu kampinga Fonte Maggio. Bog je odlučio bogato zaliti travu jedne lijepe noći, i kako je već poznato, nije štedio vodu pa su Hrvatice bile izabrani Božji narod koji je preko valova u šatoru, u zemlji tuđinskoj poveo u odaje kojima ne teče voda, mlijeko ni med. P(r)omaknuo nas je na goru. Nije zaboravio to upisati u povijest pa je većina cura za sobom vukla materijalne dokaze burne noći – kovčege u koje je ugurao Sestru Vodu – vrlo rastezljivu i upečatljivu personu. Neke je suhe preko vode preveo. Za ostale – mokri su bili putovi Gospodnji. 
Na molitvenom bdijenju prve večeri povezali smo se i isprepleli raznobojnim vrpcama sa svim prisutnim nacijama. Svaka boja vrpce predstavljala je zadatak jedne nacije koji je obećala izvršiti u svojim prilikama i okruženju – pristali smo na svijet djelovati povezani sa svim mladima koji žele u svom životu nositi teret bližnjima, učahureni u jednu cjelinu Franjinih oduševljenika. Ako obećanja ispunimo, oslobodit ćemo se vrpci i možda se pretvorimo u raznobojne leptire koji će braniti „franjevačke boje“ od sivila vremena. Možda. A možda nam Bog ispere te boje s krila. Možda. Sve usput.
Post je objavljen 06.11.2009. u 18:24 sati.