Kako to kod franjevaca odvijeka biva, morali smo se
razdijeliti… u različite radionice: pjevačku, kreativnu, novinarsku, plesnu, radionice poezije, crtanja ikona, molitve, uređenja interijera sakralnih prostora… Dobro, priznajem da se nismo baš doslovno razdijelili, ali smo se odlučili za neku od izrazito zanimljivih tema rada u skupini pa je rezultat te razdiobe bio pokazan ostalim Mladima i Mladicama Prema Asizu već istoga dana ili danima poslije. Filmić o ovogodišnjem susretu napravila je novinarska skupina, pjevačka radionica predvođena fra Gennarom je animirala radosno pjevanje na misama, kreativna radionica je izradila krunice, plesna je smislila i izvela različite koreografije kojom su prikazni darovi praćeni do oltara… Najljepši, najushićeniji, najsvečaniji, naraspjevaniji dio svakog dana bila je sveta misa. Fra Gennaro, Čovek Koji Priča Pjevajući, nosio je nas petstotinjak skakučući po ljestvama glazbe s lakoćom osmijeha i težnjom za savršenstvom od nesavršenih glasova. I smijao se. I pjevao. I pažljivu slušao svaku pogrešku. I smijao se. Uvijek. Il' je lud, il' je svet. Ma Mlad Prema Asizu je! 
Bratske večeri upoznale su nas s predstavnicima različitih zemalja koji su nas onda upoznavali sa svojim zemljama. Predstavili smo se Gibonijevom pjesmom „Oprosti“ (http://www.youtube.com/watch?v=97Nxzpme8z0&feature=related) s kravatama kao izvornim hrvatskim patentom (pazite na koji patent mislite
). Na posljednjoj zajedničkoj misi podijeljeni su nam mandati – biti svjeto koje je sv. Franjo zapalio neukrotivim požarom ljubavi prema Isusu.
Još uvijek, usput i čvrstom rukom trudimo se ne razočarati Manda T. Velika točka
P.S. Svima koj su preživjeli: knjiga žalbe za respiracijske probleme otvorena je pod naslovom „Komentari“. Do sljedećih trenutaka od kojih zastaje dah… palite mala svjetla, stavljajte točke. Živite punim plućima! .