Frama Zagreb-Sveti Duh

Pitanje koje se svima nama nameće upravo je ovo: "Što je za mene Božić?"
Nije li nam Božić prečesto samo lijepo drvce, bor koji pomno i s velikim ponosom ukrašavamo i pokazujemo svojim bližnjima? Vrijeme u kojem su nam razgovori uvelike ispunjeni samo raznim receptima za kolače i druga slasna jela, razmišljanjima o financijama i kućnom budžetu? Koliko smo ove godine potrošili novaca za svoju djecu i najdraže? Sve je to lijepo... Ali gdje je tu Božić; mali Bog, naš slavljenik čiji rođendan slavimo? Gdje se On izgubio u cijeloj ovoj priči o ukrasima, kolačima i poklonima? Što smo Njemu poklonili? Grad nam je okićen već odavno, Dijete je u jaslama već mjesec dana... Raskoš, nestrpljivost... Sve te takozvane pripreme za Božić, koje u sebi ne sadrže onaj pravi duh, smisao tog blagdana, uzaludne su i isprazne, čine nas tupima za pravi smisao slavlja. Koliko će samo naših sugrađana imati najljepše ukrašene kuće i stolove, a neće se sjetiti otići na sv. Misu, neće ni razmišljati što se uopće slavi na taj dan i zašto su okitili svoje stanove.
Pa kako onda slaviti Božić? Kroz Došašće smo imali dovoljno vremena pripremiti se i izmiriti s bližnjima; obitelji, supružnikom, djecom, roditeljima, susjedima, onima s kojima se uporno naguravamo oko mjesta u crkvi, izmiriti se s kolegama na poslu, poznatima i nepoznatima koji su nas povrijedili i koje smo i sami povrijedili. Dovršiti poslove koji su nam se nagomilali zbog našeg nemara i lijenosti. Imali smo vremena učiniti prvi korak, postati boljim ljudima, biti pravim slikama Božjim.
Došašće je prošlo, Božić nam je već tu, no ipak još nije kasno. Osvrnimo se oko sebe, priznajmo da ipak nismo mi centar svijeta, da ima potrebitih ljudi kojima je daleko životno potrebnija lijepa riječ nego predmet. Ima stranaca koji nas trebaju, no još više ima naših najbližih, ljudi s kojima živimo, koji bi dali sve na svijetu samo da od nas čuju lijepu riječ. Poklonimo upravo to Djetetu Isusu; lijepo djelo i riječ upućenu našim bližnjima. Nikad nije kasno. Isus se u nama rađa svakodnevno, daruje nas svakodnevno... Zaključak je jasan.
I da, SRETAN VAM BOŽIĆ!

preuzeto sa stranica Župe bl. Ivana 23.

Pa bibliju u ruke i tražite koji je naslov ovog teksta. Vjerojatno ćete i sami zaključiti kad ga pročitate, ali neće vam škoditi da pročitate par biblijskih redaka .
Danas je završila naša framaška akcija prikupljanja sredstava za potrebite obitelji i ljude u našoj župi. Skupljene higijenske i prehrambene proizvode s našim Duhovnim asistentom odnijeli smo 4 obitelji i jednoj simpa bakici. Usput smo njima i ostalima koje smo posjetili odnijeli božićnice koje im je osigurala naša župa. Znamo da to pokriva samo dio njihovih potreba, ali dar od srca u kombinaciji s osmijehom i iskrenim željama ima veće i važnije značenje od samog materijalnog. Hvala svima koji su se odazvali na ovaj poziv dobra i dragom Božiću koji nam ga je uputio.

Iako ova priča nije izravno povezana s došašćem ima poruku koja se sigurno uklapa u ovo predbožićno vrijeme, a i u cijelo naše životno djelovanje. Pa p(r)o(čitaj)slušajte:

Jedan je kineski car cijeloga života ratovao s vladarima susjednih zemalja. Kad bi jednoga pobijedio, već bi se drugi okomio na njega. Tako je to trajalo godinama. Kad je već ostario umorio se od neprekidnoga vojevanja. “Zar ovomu nikada neće doći kraj ?” pomisli. “Taman se riješim jednoga protivnika, a već se na obzoru pomalja novi. Moram smisliti način kako da ih sve zbrišem; kako neprijatelje unutar carstva, tako i one izvan njega!” Car je dugo razmišljao. A onda pozove sve podanike pa im svečano objavi: “Prije nego umrem, pobijediti ću sve svoje neprijatelje!” Svi bijahu znatiželjni, ali i malo uplašeni. Jer, ne znači li ta odluka nove ratove, novo siromašenje, nove pogibije, nove namete i poreze? Tih dana carevi su suradnici hodali zabrinuta lica, zapitkujući jedni druge ima li kakvih novih vijesti u vezi kraljeve objave. Nitko nije ništa ni čuo ni dočuo. Jednoga dana svi se začudiše ; ugledaše cara kako šeće vrtom u društvu svojih najljućih neprijatelja. Veselo su razgovarali i smijali se . “Nije li car rekao da će pobijediti sve svoje protivnike?” pitali su se. “A gle, on se sada s njima prijateljski ophodi!” Kasnije su ga pitali: „Zar nisi rekao da ćeš svladati i izbrisati najveće neprijatelje svojega carstva?“, a on im odgovori: “Učinio sam upravo ono što sam rekao da ću učiniti; doslovno sam ih izbrisao - pretvorio sam ih u svoje prijatelje.“

Koliko nas ljudi svakodnevno izluđuje i naljuti? A da ih pokušamo osvojiti i zavoljeti?

(Neka bude) „VIŠE SVJETLA“!

I ti možeš unijeti svjetlo u nečiji život!


Hrvatski Caritas već sedmu godinu za redom organizira božićnu akciju "Za 1000 radosti" u kojoj pomaže najsiromašnijim hrvatskim obiteljima. U nju smo se jučer uključili i mi; Framaši i FSR-ovci, prodajom borova na Cvjetnom trgu u Zagrebu. Sav prihod od borova (koje su poklonile Hrvatske šume) namijenjen je u dobrotvorne svrhe, prvenstveno za obitelji u kojima je netko od roditelja ove godine ostao bez zaposlenja. Kao i svake godine ovaj dio akcije organiziran je dan prije Nedjelje Hrvatskog Caritasa (3. nedjelja došašća) kojoj je ove godine geslo "Bog ljubi vesela darivatelja". Iako smo se smrzavali tih nekoliko sati uz pokoju pahulju snijega, nije nam žao niti sekunde provedene pod budnim okom Petra Preradovića.
U proteklih 6 godina u ovim se akcijama skupilo 26,5 mil. kuna! Prošle je godine prikupljenih sredstava bilo toliko da se pomoglo, ne 1000, nego čak 2000 obitelji. Pošto je sljedeća godina proglašena "Godinom borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti" Caritas će produžiti akciju i na 2010. kako bi se uspjelo prikupiti što više sredstava i tako pomoći tisućama hrvatskih obitelji. Nemojte ostati gluhi i nijemi na ovaj poziv i uključite se u ovu akciju. Ne nužno materijalnim sredstvima jer i molitva čini čuda .

Kao i prijašnjih godina i ove nastavljamo sa starim framaškim tradicijama. Na prvu nedjelju došašća započeli smo akciju prikupljanja hrane i higijenskih potrepština za naše potrebite župljane. Svaki put su se ljudi rado odazivali na ove pozive dobra pa se nadamo da će tako biti i ove godine te da će ti naši sužupljani, kada ih posjetimo na Badnjak, još više moći osjetiti pravu radost i smisao Božića.
A da bi tu radost osjetili i mi, istoga dana započeli smo "igru" Dobri fratuljak©. To vam je zapravo preimenovani Dobri patuljak, a obvezuje svakoga od nas da se potajnim djelovanjem (molitvom, poklanjanjem poticajnih sitnica...) brinemo za jednoga framaša do blagdana Sveta tri kralja.
I za kraj jedna najava: 12. prosinca 2009. na Cvjetnom trgu održati će se prodaja borova po povoljnim cijenama u sklopu Caritasove akcije "Za 1000 radosti". U njoj ćemo sudjelovati i mi framaši prodajom i nošenjem istih borova. Priključite nam se i vi u ovom velikodušnom činu bilo prodajom bilo kupnjom .