Iako ova priča nije izravno povezana s došašćem ima poruku koja se sigurno uklapa u ovo predbožićno vrijeme, a i u cijelo naše životno djelovanje. Pa p(r)o(čitaj)slušajte:
Jedan je kineski car cijeloga života ratovao s vladarima susjednih zemalja. Kad bi jednoga pobijedio, već bi se drugi okomio na njega. Tako je to trajalo godinama. Kad je već ostario umorio se od neprekidnoga vojevanja. “Zar ovomu nikada neće doći kraj
?” pomisli. “Taman se riješim jednoga protivnika, a već se na obzoru pomalja novi. Moram smisliti način kako da ih sve zbrišem; kako neprijatelje unutar carstva, tako i one izvan njega!” Car je dugo razmišljao. A onda pozove sve podanike pa im svečano objavi: “Prije nego umrem, pobijediti ću sve svoje neprijatelje!” Svi bijahu znatiželjni, ali i malo uplašeni. Jer, ne znači li ta odluka nove ratove, novo siromašenje, nove pogibije, nove namete i poreze? Tih dana carevi su suradnici hodali zabrinuta lica, zapitkujući jedni druge ima li kakvih novih vijesti u vezi kraljeve objave. Nitko nije ništa ni čuo ni dočuo. Jednoga dana svi se začudiše
; ugledaše cara kako šeće vrtom u društvu svojih najljućih neprijatelja. Veselo su razgovarali i smijali se
. “Nije li car rekao da će pobijediti sve svoje protivnike?” pitali su se. “A gle, on se sada s njima prijateljski ophodi!” Kasnije su ga pitali: „Zar nisi rekao da ćeš svladati i izbrisati najveće neprijatelje svojega carstva?“, a on im odgovori: “Učinio sam upravo ono što sam rekao da ću učiniti; doslovno sam ih izbrisao - pretvorio sam ih u svoje prijatelje.“
Koliko nas ljudi svakodnevno izluđuje i naljuti? A da ih pokušamo osvojiti i zavoljeti? 
Post je objavljen 19.12.2009. u 14:33 sati.