Buchteln mit älteren (što bi rekao ajn Berliner)
ponedjeljak, 30.10.2023.
Blentavi ovi klinci što žure odrasti, i kad im se na pragu punoljetstva ponudi vozačka, pomisle kako su dobili propusnicu za više zabave i slobode...
Naivni kakvi jesu, ne pada im na pamet da će ih u životu uvijek netko pokušati iskoristiti, i za svaku uslugu tražiti protuuslugu... ako nitko drugi, onda ostarjele mame i tete koje će od njih tražiti da ih voze po grobljima, i tamo čekaju da se vrate... kad njima padne na pamet vratiti se.
Pa i po mrklom mraku ako im se tako hoće.
Srećom, postoje i te neke najbolje tete na svijetu koje posljednju minutu pečenja buhtli tempiraju s onom prvom odlaska na groblje, tako da dijete na parkiralištu može u miru slistiti barem dvije, dok još uvijek palucaju po prstima... tamne ... s čokoladom.
Da čekanje lakše prođe... a budućnost, što god da će donijeti, uz sebe uvijek ima zaslađivač zvan Prošlost... za sve eventualne gorke trenutke.
Beluga leća
nedjelja, 29.10.2023.
Ovo je nešto što bi moglo Fleksericu zanimati.
Francuska juha od luka.
Odlična. Puno maslaca, puno sira, vina... nije bez razloga toliko poznata.
Jedino što se ja svaki put isplačem k'o kišna godina.
Zbog luka.
Luk - Alternativa za vas
Beluga leća - Priroda & Društvo
Kriza
subota, 28.10.2023.
Jučer me uhvatila nenormalna potreba za slatkim... a slatkog ništa u kući :I
Koliko se čovjek može srozati u svojoj slabosti pokazuje ova otvorena staklenka džema na fotografiji, i moji prsti u njoj... Doduše - od aronije, i bez mrvice šećera... ali ipak slatko 
Ali nije svo zlo ni u tome... nego u tome što sam se ja, nakon fotografiranja staklenke i pripreme za objavu posta, uplašila da će me apstinencijska kriza (a čak i ne znam otkud mi, jer ja baš i nisam inače nešto luda za slatkim... iz tog razloga slatkiše tako rijetko i imam u kući :O) napasti i preko noći, ili ujutro... pa sam se onda spremila i otperjala u trgovinu prije mraka, kako me neprijatelj ne bi iznenadio.
Jee... i kupila sam banana i još jednu hrpetinu mandarina kako bih zakamuflirala sve ono ostalo kupljeno... ;O
Jutros sam odmah pojela bananu i keksić... da dođem malo k sebi 
, a ostalo sam onda od sebe same sve sakrila :)))
Ajoooj... idem kuhati beluga leću... 
Varivo od kelja
četvrtak, 26.10.2023.
Taman gasim Google Street View, nakon što sam provjerila nešto u svojoj blizini, kad čujem kvrcanje ispred kuće. Ništa strašno... zapravo, sudionicima kvrcanja vjerojatno je, ali radi se tek o manjoj materijalnoj šteti.
Mene i ovakve stvari podsjete kako nemam ništa protiv mirnog života bez većih uzbuđenja.
Danas kuham grah - jedno od malo jela koje je moj otac volio, i na koje je uvijek imao prigovor. Nitko ga nije znao dobro skuhati kao on... nekad davno u mladosti :O
Grah se uvijek kuhao u jako velikom loncu i svi su ga voljeli, bez obzira na tatine prigovore. Jedan bratov prijatelje je molio da se u prozor stavi obavijest da/kada je na meniju, da ne bi slučajno propustio navratiti...
Grah je uvijek bio mamina briga, ali pred desetak godina je tu brigu prepustila meni.
Nemam ni ja ništa protiv njega... samo ovaj put ga ne kuham u velikom loncu. Zapravo, ne kuham ga skoro nikako, samo ću doraditi već kuhani iz jedne manje limenke ... također kupljene na akciji.
Ali biti će odličan.
Ne sumnjam.
Ništa pametnoga
srijeda, 25.10.2023.
Kupila jučer nekoliko kilograma mandarina. Hebiga, bile na akciji... a znam i ja nekad na tu akciju odreagirati :)
Sitnije, ali fine - ni preslatke ni prekisele, taman... i sad mi neugodno reći koliko sam ih sinoć slistila Baš nekad znam biti neumjerena u tim nekim smrtnim grijesima :O
A niš'... danas ću se pokušati sama sebi iskupiti finim varivom od kelja
(a ak' ne uspijem danas, onda ću sutra... pa neću valjda odustati od sebe :O)
Kupila jučer i njeg' glavicu.
Kivi
ponedjeljak, 23.10.2023.
(P)obrala neki dan kivi - ravno 2 kg :O. Kad se samo sjetim da sam prošle godine pola podijelila, a od onog što sam sebi ostavila pola je uspjelo i istrunuti na proljeće... No da, obzorom kako sam ga ovog proljeća nemilo izrezala, dobro da je na jadnom kiviju išta rodilo. Iskreno - nisam vjerovala... ali evo, ipak je. I to dosta krupniji plodovi nego ranije. Sad očekujem da će i iduće godine biti takvi, i da će ih biti puno više.
Al' bumo videli još... je li.
Dakle, berba kivija je bila gotova za pet minuta (kad malo bolje razmislim... pa ni to nije baš tako loše :O), pa sam imala malo vremena pogledati ima li (još uvijek) cvijeta čičoke za poslikati.
Bilo je. A kad sam već imala vremena, pogledala sam ima li gomolja... zapravo, znala sam da ga ima, samo sam išla vidjeti mogu li ga izvaditi. Bez adekvatnog oruđa zamalo sam (o)pala na stražnjicu. ali povuci-potegni, uspjela nekako.
Poslikala oboje... jooj, zapravo ne, pogrešno sam startala...
Dakle ovako - sve je to bilo prije branja kivija, pred dva tjedna već. Tada sam otišla provjeriti ima li cvijeta, pa sam izvadila i gomolje, poslikala... a onda skuhala i juhu.
Ja imam maleni problem s intenzivnijim mirisima i okusima - obično prođe jednom, dvaput, ali poslije već malo teže, zapravo - nikako. Kategoriji intenzivnijih okusa pripada i čičoka, barem što se mene tiče (moja sestra recimo kaže da joj je blaga), i zapravo je i nisam namjeravala kuhati a ni konzumirati nakon fotkanja, ali kako mi se stalno javlja grižnja savjesti zbog bacanja hrane, ponovno sam u hodu mijenjala planove i išla umiriti savjesti barem jednim dijelom iskorištene čičoke. Za uzeti i ovce i novce, juhu sam odlučila kuhati s većom količinom drugog povrća... i mogu vam reći - to je ispalo odlično. I dalje je prevladavao okus čičoke, ali je juha (nemam pojma kako, jer se i nisam baš previše trudila) bila toliko ukusna da sam je pojela do posljednje kapi, i još odlučila sve ponoviti.
E, to sam onda ponovila kad sam prije par dana išla u berbu kivija... Pratite me? Ma jasno da pratite, pa nije baš tako zapetljano, a i niste vi neki zakinuti pa da niste to u stanju :O
Dakle,prije nekoliko dana, nakon petominutne berbe kivija, po drugi put sam išla vaditi gomolje čičoke, po drugi put zamalo (o)pala na stražnjicu zbog neimanja adekvatnog oruđa... i usput zaključila kako je dobro što sam ranije poslikala cvijet, jer ovaj put više nije bilo niti jedne jedine latice. I fotografije juhe sam već imala, pa sam ovaj put odlučila skuhati svijetlu kako i svi drugi najčešće rade, pa imati i takvu. Izbacivanje mrkve i crvene rog paprike rezultiralo je nešto skromnijim okusom, ali još uvijek je tu bilo dosta drugih sastojaka koji su pomogli da je i ovaj put juha bila više nego jestiva.
A u oba slučaja, što je još i najvažnije, čips od čičoke je bio fantastičan. Nevjerojatno ukusan i hrskav.
A znate da ja prženu hranu, pa tako i čips, jako, jako rijetko jedem :)
Ljekovitost čičoke - Alternativa za vas
Finili su, Mare, bali
subota, 21.10.2023.
Alzo, prošla je izgleda ona moja faza dubokog, pravedničkog snivanja.
Iako sam se i jučer umorila, doslovno padala s nogu, noćas spavanja ni minute.
Nada.
Niente.
Zero.
Kad već nije bilo potrebno vući Fleksericu iz tunela, ja sam onda dan jučerašnji iskoristila za teglenje hrpe otpada iz jednog, tunelu sličnog, prolaza. Kojeg je obećao netko drugi odvesti, pa ništa.
Ljuti me to.
I kako je svemu dajem više prilika, tako se to čekanje oduljilo... pa je na kraju i moja ljutnja dobila još poneku :))
No da... riješila nekako sama, i ta je priča sada gotova.
Preostaje samo vidjeti do kada će trajati ovo moje ponovno razbuđeno stanje kojemu, eto, ni ovakvo strašno fizičko iscrpljivanje više nije dovoljno za uspavljivanje.
A možda i brzam sa zaključcima. Možda je za ovu noćašnju nesanicu odgovoran samo vjetar koji se glasao cijelu noć, a kako sam ja zbog oluja ovog ljeta zaradila lagani PTSP, nije mi preostalo ništa drugo nego triput uvećanim očima osluškivati ga cijelo vrijeme.
Kad se već nije dao zaustaviti, a kamoli nešto (priu)pitati.
A niš'... idem ponovno navući rukavice, za nove radne pobjede... pa ćemo vidjeti što će ova noć imati za reći.
Nego, ljuti li vas kad vam netko nešto obeća, vi na to obećanje računate, a onda sve već drugi dan padne u zaborav?
Mene ljuti (jer što ljudi imaju ako ne riječ...)... ali u ovom mom slučaju ljuti me zapravo to što sam ja imala drugi plan, i onda se ta osoba sama ponudila, čak nametnula, tako da sam na kraju, popustljiva kakva već jesam :O, planove pristala promijeniti. Dobro, nije da me moj nos nije upozoravao na ovakav scenarij... ali možda sam ipak na sve pristala kako bi i moja ljutnja dobila onu... one šanse :))
Jedino što, niti u jednoj verziji uklanjanja otpada, plan nikako nije bio da ga sama vučem... ali, ajd, nekakvo dobro u tom zlu je da sam ponovno pomaknula neke svoje granice ;)
Ne bih ja mrava zgazila
petak, 20.10.2023.
Ne bih ja mrava zgazila. Al' ljetos, kad mi se dva dana za redom na prag slio čitavi mravinjak, trećeg sam se okrenula i otišla po sprej protiv insekata. Poslije sam u lopaticu za smeće pokupila nešto što je nalikovalo na hrpu taloga od kave.
Polegnuta smokva još uvijek ima zrelih plodova, no puno je zainteresiranih pa ja onda često znam odustati od njih kad mi avijacija zazuji oko glave, ne želeći izazivati sudbinu... iako sam prije desetak godina u vrtu bez straha danima snimala desetke stršljena na svega nekoliko centimetara udaljenosti. Ne znam što mi je tada bilo, ali ne mogu reći da se nismo baš lijepo družili ne dirajući jedni druge.
Jučer, dok sam radila nešto oko kuće, ponovno pođem prema smokvi, pa na jednom njenom plodu, u visini mojih očiju, ugledam velikog stršljena kako ga je čvrsto obgrlio. On mene nije primijetio i pomislim kako bih ga lako mogla 'riješiti' da mi ne smeta, al' ponovno se okrenem i odem, jer da što bih ubijala bezveze...
Pola sata poslije zazvonio mi je telefon, sjednem, skinem rukavicu da bih se javila i vidim kako na mene slijeće oveći stršljen... zapravo, već je aterirao na moje noge. Ak' sam ga ovakva ćorava odmah razaznala dok je još u letu bio, onda znate da je stvarno bio velik. Imam dobre reflekse pa odmah skočim i zamahnem malo vestom koju sam imala u rukama, a stršljen sleti na nju, Ja tada zamahnem i rukavicom koju sam netom skinula, a on se onda zalijepi za nju. E onda sam je tresnula na tlo, a stršljena 'riješila' jednim potezom noge. Da može, jer sad više ne može, ne bi mogao reći da mu nisam dala nekoliko šansi...
A nekoliko minuta poslije ponovno je letjelo nešto oko mene i smokve. Bio je to šareni leptirić, al' neš' se mislim - bolje bi mu bilo da se odmakne, jer s trenutačnim pragom tolerancije, ovakva ćorava drugi put bih mogla prvo reagirati pa onda analizirati.
Al' mrava ne bih zgazila.
Done!
srijeda, 18.10.2023.
Teška, hrastova vrata, koja je tata davno izradio, počela su gubiti svoju zaštitu i poprilično su loše izgledala zbog toga. A šteta, jer trebalo im je samo malo boje... pa sam ja odlučila to riješiti jer nitko drugi nije pokazivao interes. Tata, osjećajući se prozvan valjda, rekao je da ih ostavim i da će on napraviti druga...
Hm, da... već tada je posustajao s poslom, a ja sam lazuru već kupila. Oduvijek sam voljela te dunkel boje, a njome je bilo i lakše prekriti ostatke prvobitne zaštite, pa su vrata zasjala u novoj crnoj boji.
I mama i tata su malo gunđali, naravno, ali da su vrata izgledala kao nova - jesu, pa su s vremenom prestali prigovarati.
Druga vrata nikada nisu napravljena, pa ja ova bojim već godinama. Od posljednjeg je prošlo već nekoliko pa sam prošle godine ponovno kupila boju... ali nisam stigla ništa napraviti.
Odgađalo se i odgađalo sve do sada kada sam odlučila da odgode više nema. I evo ih - ponovo sijaju.
K'o nova :)
Ti si savršenstvo bez mane...
nedjelja, 15.10.2023.
Nisam ga ja otkrila, otkrio ge mladi macan neko veče. Ja sam ga samo pratila svjetlom s mobitela dok je po staroj šupi šeprtljavo pokušavao pobjeći od mene. A kad je sakrio glavu između dvije letvice, dok mu je stražnjica stršala u zrak, umirala sam od smijeha. Snimila sam mu stražnjicu :D, a onda mi je palo na pamet, obzirom da je mlad, i smotan, i sladak, da bih ga mogla udomiti do jutra pa onda propisno snimiti fotoaparatom... a dok sam ga unosila u kuću već sam isplanirala našu zajedničku budućnost puno, puno dužu od sljedećeg jutra...
Obećala sam mu topli dom, hranu i vodu, no on se samo sklupčao u mekanu grudicu (:O) i nepovjerljivo provirivao tek kad bih ja potpuno utihnula i provjeravao je li zrak čist. Jasno da nije bio, jer sam strpljivo čekala da ga malo blicnem prije no što bi se ponovno smotao :D
Ne može se reći da je, on tako smotan a ja u rukavicama, ijedno od nas baš pucalo od povjerenja... pa ne znam je li to, ili to što je on uporno pokušavao pobjeći kad god bih mu pružila takvu priliku, bio razlog da sam se sat, dva kasnije ipak predomislila i odlučila ga pustiti...
A možda sam se malo i uplašila... da neće preživjeti, da ga neću znati hraniti, da će on odbijati hranu i piće... da će ga mačke dohvatiti... a možda mi je palo na pamet i, kako to ljudi često znaju reći, pa i ovdje na blogu - da nije u životu sve samo u goloj egzistenciji. Da čovjeku nisu dovoljni samo: hrana, piće, krov nad glavom i u WC-u trag osvježivača iza njega.
Pomegranate XXL
Da ljudima treba i nešto više od toga, paa... možda je tako i sa životinjama, i možda je baš to bio razlog zašto je mladi jež uporno bježao :O
Uglavnom - pustila sam ga ponovno u dvorište... u svijet bijeli.
Al'... je da je mali sladak, no naslov posta nema veze s ježom nego s orehnjačom koju sam jučer pekla, a danas namjeravala poslikati. A nije baš da je savršenstvo :)))
O.K. ukusna je i mekana, ali se gornja korica odvojila od nadjeva pa sam htjela pokazati koliko je zapravo nesavršena s tim tunelićem... no, dok sam čekala da prestane kiša, raziđu se oblaci i malo sunca obasja stol na kojem sam pripremila dva komada, ja sam čekajući spomenute manekene pojela sunca ne dočekavši... a nije mi se dalo ići po druge.
Nebo je i tako ostalo tmurno, a meni se nije dalo snimiti još jednu lošu fotografiju.
Nesavršena orehnjača može... ali nesavršena fotografija ne može :D
Sve bi da, da za nju... jednu malu frituuuluuu...
subota, 14.10.2023.
Ajme, kako je na volim onog Grašu, onak' mi je nekako... hnja... (je l' on to pjeva o nekakvoj ovisnosti?:O)
Kakogod, al' nametne se sad kad god radim fritule... a radila sam ih prije nekoliko dana, što da ne :I... i onda i je sve zamirisalo na Božić...
Fiinooo... tako da sam odlučila Božić malo ubrzati - povadila nekakve ukrase,popalila žaruljice...a što da ne :O
Nekako sve veselije i življe.
Priča nasilja, popravnih domova, nade, uspjeha, popularnosti, lažnih prijateljstava i ljubavnih veza. Trudio sam se zvučati lošije na početku i razvijati vještinu tokom razvoja pjesme, prateći tako i razvoj vještine glavnoga lika. Ovo je duboka priča i neće se svidjeti svakome, ali nije niti rađena tom namjerom. Posvetio sam ju ovom snažnom dječaku, kojemu želim mudrost i snagu za dalje."
VIDI ME SAD
Stari opet pijan je, vika , zvono, nabijanje
Ponovo se mrtav vraća, jučer je bila plaća,
Skriven ispod pokrivača jer, od ovoga mi se povraća
Počinje divljanje, psovke, svađa razbijanje
,
K'o sve račune plaća, k'o ima svog jebača
Kada alkohol progovori, proklet si čovjek čaća
Ponovo bolovanje, podljevi, masnice
Opet dobiva lekciju, mama ne boj se reci mu
Ja bi rado naivno vjerov'o
Ocu što viče da, ovo kopile nije njegovo
Oči blistaju u strahu, kroz pogled mutan
Od suza što ih gutam
Mamini vapaji, uzvici njegovi šamari, udarci
Aaa!
Ovo su teške teme, pa nikog nije briga
Tilen to je moj život, ko najgora intriga
Malo srce puno je gorčine i kome sam kriv
Prokleti kurvin sin, ne želim biti živ
Njen je vrisak , poklopio stisak
Teškom radnom rukom
Nije viknula u pomoć niti tijelom niti duhom
Sjećam se majke, k'o plahe i mirne žene
Sjećam se njega jer, sad podsjeća na mene
Socijalna, pedagozi, domovi psiholozi
Bjesa sam pun do čepa, sam protiv cijelog svijeta
Nitko ni ne sluša rijeći, samo klimaju glavom
Lječim tjeskobu cugom, misli smirujem sa travom
U školi tretiran k'o teški slučaj
Druge maltretiram, profe ne slušam
Prezirem autoritete, svrstan pod propalitete
Iz treće škole letim van u dom za, delikvente
Za trafiku, me terete
Izgubljen sam u sebi i bijes me kontrolira
Željan majčinih riječi, zagrljaja dodira
Popravni pun je istih, osjećam ko da su moji
1000 novih fori, kažu izaću još gori
Sele me simo tamo, čim dobru kiliku nađem
Po noći tiho plačeeem, zgrčen pod pokrivačem
Jer u hladnom znoju me budi, jeka njenoga vriska
Pišem iz Karlovca, Zagreba , Siska
Ja se nadam da si pročito sve poruke
Jer ja donio sam nove odluke
I vidim pomake
Na sebi na rimi na radu
Htio bi da znaš
Tvoje pjesme šalju snagu
Tu u domu su mi cd dali
Obožavam tvoje Padanje, i Kao mali
Brate, rokam isto, da bude lakše
Ti si moj idol, ako ti takve stvari išta znače
Ja osjećam tvoju bol i snagu
Životne su priče slične
Radiš iz srca, to se osjeti rime su lične
Slušam i Frenkia, Edu, Marčela Tram 11
Zašto Bahatee ne roka više, taj lik je bio jeben
Ja želim, uspjet u životu , želim bit ko ti
Bit ću poznati reper, kunem ti se, Mc
Ovdje su sobe male, na prozorima rešetke
I plafon koda me drobi, dok ispunjavam retke
Ovdje ljubavi ni nema, svatko vodi svoje bitke
U čoporima spletke, lijepe geste , tu su rijetke
Sa 18 pičim van, ovo sanjam, čekam taj dan
Prvi lipanj, lovu krpam, ovdje dilam i ubijam freestyle
Flow blista
U sobi listam Anića, dugo nisam zaštek'o
Želim biti načitan Tilen, čitam sve što si rek'o
Bio sam na vikendu, snimio nove demo snimke
Dugo sam ih piso, flow pripremo i brusio spike
Šaljem ti ih da poslušaš, prošle su i na netu
Pljuvalo me par kretena, ali poštuje me cijela scena
Samo boom bap jer to je pravi rap sound
Imam respect, voli me cijeli unerground
Imat ću male, slavu i pare, do sad me nisu htjele
Bez kune u đepu a koliko vidim, to je sve što žele
Oko mene samo pravi ljudi, povjerenje, govore mi svi će pomoć
Iz srca idu riječi, osjećam svoju nadmoć
Kad izađem, čekaju me studio i izdavači
Radim na tome, Tilen, kunem ti se, bit ću najjači!
Lazanje
petak, 13.10.2023.
Sinoć, dok sam čekala utakmicu, palo mi je na pamet da bih mogla ispeći lazanje. Njh jako rijetko radim, skoro nikada, ali sam ih ovih dana ipak, eto, imala u planu, pa sam iskoristila vrijeme kad sam namjeravala ostati nešto dulje budna. Inače, u posljednje vrijeme jako brzo zaspem... od umora. Mislim, umorna sam ja uvijek, ali postoji razlika između umora od nemoći - taj najčešće ne da spavati... i ovog kad iscrpljuješ svoje tijelo i um do krajnjih granica. A to ja sada radim... i već neko vrijeme onda spavam čvrstim snom pravednika, da ne kažem - k'o klada :O
Toliko umorna budem da se navečer jedva dovučem do kreveta, a nerijetko me san prevari dok pokušavam pogledati nešto na TV-u, pa onda pola noći provedem sklupčana u fotelji.
Alzo, sinoć sam, kako već rekoh, odlučila da si nakon jučerašnjeg dnevnog posla zadam još malo i noćnog. Jednom sam kupila gotove lazanje, pa sam si nakon njih obećala da to više neću raditi, a kad kad si tako nešto obećam onda nekad znam obećanje tako ozbiljno uzeti da odbijam kupiti bilo što :)) E, tako sam ja sad sve sama napravila, pa i tijesto za lazanje. Domaće, k'o domaće - nakuhalo se, ne duplo, nego trostruko... al' dobro sad, barem ne nedostaje :O
I... kako naumih, tako i uradih... a jutros rano već i poslikah, i sad još,kao bonus, ne moram tri dana razmišljati što ću kuhati. Istina, još se ne zna tko će to pojesti, ja ili mačke... ali svejedno - jedna briga manje :O
Prosto ne mogu sebe prepoznati kakva sam praktična žena postala :O... kuvam, perem, spremam... računa vodim kada... a ne, ne, to ne - mene uvijek ima :O
No da, tko će znati zašto se ponekad ljudi tako promijene... znate li vi možda?
***
A ima nešto što sam radila prije nekoliko dana, i što bih baš mogla i češće ponoviti... a bome - sama sam i pojela :)
Kad ja glumim Dalmatinku... :O
srijeda, 11.10.2023.
Netko radi, a netko se sladi...
A ako mislite da sam se ja sladila, grdno se varate. Ja sam samo radila... a mačke su se sladile :I
A što... snimanje se oduljilo, pa mi hrana koja je satima stajala na stolu nije nikako bila apetitlih. A zapravo... takva je i opasna, na nju nitko ne bi smio ni pomisliti (je li da ni vi ne biste?)... osim mačaka - njih nitko nije ni mogao zaustaviti :)) A dok su one jele, ja sam se samo nalijevala kavom... nje barem ima, pogotovo kad se ne prolije :O
Srećom se na fotografijama ne vidi da su dagnje ostarile od čekanja... a i da se vidi, sve bi to Photoshop ispravio :O
Hm... al' ipak, nakon toliko truda nekako baš i nisam zadovoljna... morat ću ponoviti :I
***
E, ovako je malo bolje :)
Idem ja sad jesti piletinu :O
Špageti puttanesca
utorak, 10.10.2023.
Čudan naziv za jelo... ja bih tako prije nazvala onu jučerašnju kavu što sam je sanjala cijelo poslijepodne, a nikako je skuhati. Pa na kraju kad jesam, puna šalica se prosula po: meni, tipkovnici, stolu, podu...
Srećom, moja gejmerska tipkovnica dosta dobro podnosi ovakva s...tanja, pa je već danas k'o nova .
A puttanesca špageti... a ne znam, valjda im je tako inćun pao :O
Alzo, to je bilo jučer, a danas imamo jabuke u lisnatom tijestu. Namjeravala sam u sredinu staviti smjesu od oraha, ali sam se u posljednji tren predomislila i napunila ju čokoladom.
Nu... što bi bio vaš izbor?
