Ne bih ja mrava zgazila

Ne bih ja mrava zgazila. Al' ljetos, kad mi se dva dana za redom na prag slio čitavi mravinjak, trećeg sam se okrenula i otišla po sprej protiv insekata. Poslije sam u lopaticu za smeće pokupila nešto što je nalikovalo na hrpu taloga od kave.

Polegnuta smokva još uvijek ima zrelih plodova, no puno je zainteresiranih pa ja onda često znam odustati od njih kad mi avijacija zazuji oko glave, ne želeći izazivati sudbinu... iako sam prije desetak godina u vrtu bez straha danima snimala desetke stršljena na svega nekoliko centimetara udaljenosti. Ne znam što mi je tada bilo, ali ne mogu reći da se nismo baš lijepo družili ne dirajući jedni druge.

Jučer, dok sam radila nešto oko kuće, ponovno pođem prema smokvi, pa na jednom njenom plodu, u visini mojih očiju, ugledam velikog stršljena kako ga je čvrsto obgrlio. On mene nije primijetio i pomislim kako bih ga lako mogla 'riješiti' da mi ne smeta, al' ponovno se okrenem i odem, jer da što bih ubijala bezveze...
Pola sata poslije zazvonio mi je telefon, sjednem, skinem rukavicu da bih se javila i vidim kako na mene slijeće oveći stršljen... zapravo, već je aterirao na moje noge. Ak' sam ga ovakva ćorava odmah razaznala dok je još u letu bio, onda znate da je stvarno bio velik. Imam dobre reflekse pa odmah skočim i zamahnem malo vestom koju sam imala u rukama, a stršljen sleti na nju, Ja tada zamahnem i rukavicom koju sam netom skinula, a on se onda zalijepi za nju. E onda sam je tresnula na tlo, a stršljena 'riješila' jednim potezom noge. Da može, jer sad više ne može, ne bi mogao reći da mu nisam dala nekoliko šansi...
A nekoliko minuta poslije ponovno je letjelo nešto oko mene i smokve. Bio je to šareni leptirić, al' neš' se mislim - bolje bi mu bilo da se odmakne, jer s trenutačnim pragom tolerancije, ovakva ćorava drugi put bih mogla prvo reagirati pa onda analizirati.
Al' mrava ne bih zgazila.