Kivi

(P)obrala neki dan kivi - ravno 2 kg :O. Kad se samo sjetim da sam prošle godine pola podijelila, a od onog što sam sebi ostavila pola je uspjelo i istrunuti na proljeće... No da, obzorom kako sam ga ovog proljeća nemilo izrezala, dobro da je na jadnom kiviju išta rodilo. Iskreno - nisam vjerovala... ali evo, ipak je. I to dosta krupniji plodovi nego ranije. Sad očekujem da će i iduće godine biti takvi, i da će ih biti puno više.
Al' bumo videli još... je li.

Dakle, berba kivija je bila gotova za pet minuta (kad malo bolje razmislim... pa ni to nije baš tako loše :O), pa sam imala malo vremena pogledati ima li (još uvijek) cvijeta čičoke za poslikati.
Bilo je. A kad sam već imala vremena, pogledala sam ima li gomolja... zapravo, znala sam da ga ima, samo sam išla vidjeti mogu li ga izvaditi. Bez adekvatnog oruđa zamalo sam (o)pala na stražnjicu. ali povuci-potegni, uspjela nekako.
Poslikala oboje... jooj, zapravo ne, pogrešno sam startala...




















Dakle ovako - sve je to bilo prije branja kivija, pred dva tjedna već. Tada sam otišla provjeriti ima li cvijeta, pa sam izvadila i gomolje, poslikala... a onda skuhala i juhu.
Ja imam maleni problem s intenzivnijim mirisima i okusima - obično prođe jednom, dvaput, ali poslije već malo teže, zapravo - nikako. Kategoriji intenzivnijih okusa pripada i čičoka, barem što se mene tiče (moja sestra recimo kaže da joj je blaga), i zapravo je i nisam namjeravala kuhati a ni konzumirati nakon fotkanja, ali kako mi se stalno javlja grižnja savjesti zbog bacanja hrane, ponovno sam u hodu mijenjala planove i išla umiriti savjesti barem jednim dijelom iskorištene čičoke. Za uzeti i ovce i novce, juhu sam odlučila kuhati s većom količinom drugog povrća... i mogu vam reći - to je ispalo odlično. I dalje je prevladavao okus čičoke, ali je juha (nemam pojma kako, jer se i nisam baš previše trudila) bila toliko ukusna da sam je pojela do posljednje kapi, i još odlučila sve ponoviti.

E, to sam onda ponovila kad sam prije par dana išla u berbu kivija... Pratite me? Ma jasno da pratite, pa nije baš tako zapetljano, a i niste vi neki zakinuti pa da niste to u stanju :O
Dakle,prije nekoliko dana, nakon petominutne berbe kivija, po drugi put sam išla vaditi gomolje čičoke, po drugi put zamalo (o)pala na stražnjicu zbog neimanja adekvatnog oruđa... i usput zaključila kako je dobro što sam ranije poslikala cvijet, jer ovaj put više nije bilo niti jedne jedine latice. I fotografije juhe sam već imala, pa sam ovaj put odlučila skuhati svijetlu kako i svi drugi najčešće rade, pa imati i takvu. Izbacivanje mrkve i crvene rog paprike rezultiralo je nešto skromnijim okusom, ali još uvijek je tu bilo dosta drugih sastojaka koji su pomogli da je i ovaj put juha bila više nego jestiva.

A u oba slučaja, što je još i najvažnije, čips od čičoke je bio fantastičan. Nevjerojatno ukusan i hrskav.
A znate da ja prženu hranu, pa tako i čips, jako, jako rijetko jedem :)


Ljekovitost čičoke - Alternativa za vas