subota, 07.03.2009.
Prava civilnih i HRV invalida
U strahu od teških riječi i burnih rasprava, ovakve teme uglavnom započinju i završavaju u grupama sebi sličnih. Dok jedni brane ono što im je dodijeljeno, drugi se s pravom pitaju zašto su diskriminirani a imaju iste poteškoće i iste potrebe. Možemo li naći zajednički jezik?
Usudili smo se postaviti ovu temu na forum, a kako se razvijala rasprava, pročitajte ovdje:
http://www.forum-opp.com/index.php?topic=15703.0
- 20:55 -
Anoreksija i bulimija
Imala sam iskustva s tim ...
bila sam oduvijek bucka...jedno ljeto sam se zainatila i krenula na dijetu..zdrava prehrana i te spike...
sve je bilo super...dok sam se zdravo hranila...trenirala...kako su kile sve sporije padale tako sam ja izbacivala namjernice iz svog jelovnika...
završila sam na jabukama... hm..mislim negdje dvije kile dnevno i treniranje po 2 sata dnevno...
pala sam na nekih 50 kila..što za moju visinu i nije bilo toliko drastično ..koliko se to vidjelo na mojoj koži..na kojoj kosi...na kostima koje su virile...
no nije to bio problem...
problem je bio u tome što sam si ja i dalje bila debela...što sam si ja i dalje bila cura sa ogromnim šlaufovima...
sve više sam počela odmjeravat koliko mi se kosti vide..
brojanje kalorija...
teško je sad to objansit..jednostavno ti se cijeli mentalni sklop u glavi promjeni...
počneš toliko bolesno razmišljat da ni sam nisi svjestan i ne znaš što te dovelo do toga...
sjećam se da sam znala ujutro se probuditi u suzama jer bi morala nekaj jesti..a tako sam voljela osjećaj prazog želuca...
onda smišljaš neke cake di potrošit neke nepostojeće kalorije...
ono stojiš utramvaju umjesto da sjedneš..više mi ni jedna usluga za napravit nekome drugome (dodat čašu, novine, natočit sok, otić po nešto ) nije bila problem..jer tada sam trošila kalorije...
postala sam dežurni sluga doma...
negdje nakon 8 mjeseci tog mrcvarenja počela sam pit laksative... svaki dan...ako nisam imala stolicu neki glas u glavi mi je govorio kako u meni postoji tona toga što treba izać van...
pokušala povraćati ali jednostavno nije išlo..
prelistavala sam anoreksične blogove... divila se curama koje su izdržale na vodi cijeli dan...
počela slikat svoje kosti...
veličina xs mi je bila velika...
moji doma nisu trzali na to jer su rekli da sam zdavstveni djelatnik i da znam što je zdravo za mene...a ja sam im non stop tupila da jedem voće jer ono ima vitamina...
da sam baš upravo prije no što su ušli u kuću pojela ručak..no medjutim punila sam škrinju jelom koje ću jesti sutra...
jednog dana frendica me nazvala i rekla da se na Rebru pojavim u to i to vrijeme da idem kod prof. Vidović koja se bavi isključivo tom problematikom...
moram priznati prof. me nije oduševila...
Nastavak ispovijedi naše Dobre vile možete pročitati na ovom linku: http://www.forum-opp.com/index.php?topic=450.msg467315#msg467315
- 20:52 -


