srijeda, 09.09.2009.

Watch me bleed.

Ako kažem da mi fali, onda sam ja ta koja je slaba. A ja mrzim, MRZIM sažaljenje. (ti kao da ga tražiš).
I zašto tek sada trošim vrijeme na stvari o kojima sam trebala prije misliti? Moram sjebati i tek onda pokušati popraviti. Ne tražim reakcije...iako im se ponekad potajno nadam.
Vlastite opsesije i bolesno poremećena percepcija će me ubiti na kraju. Jedinu šansu za izvlačenje sam bacila kroz prozor...A kasnije čak nisam ni žalila.

@ someone...
uvijek pobacaš sve dijelove mene ali ja se uvijek vraćam...Nikada mi nije dosta i kao da uživam u toj bolesnoj igri, u tome što me boli...Da boli me, priznajem to prvi put, i sad se neću pretvarati da mi nije stalo i da ću samo pustiti, kad i ja i ti znamo koliko mi ovo znači...(a znam i koliko tebi znači-iako uvijek samo šutiš i ne želi ništa reći). Ma, samo šuti. Tvoja tišina toliko toga govori o tebi. A ja te znam tako dobro, da mi ne moraš ni reći što misliš nego automatski znam.
Ako kažeš da je sve ovo ništa, u pravu si. Ja stalno krećem ispočetka ali se uvijek vraćam tamo gdje smo mi stali. Ti si to što me uvijek vuče unazad.
Odbacujem sve šanse da budem sretna kako bih mogla biti nesretna s tobom.
Da, jedino tako osjećam nešto...I koliko god boljelo, i koliko god bilo beznadno, ne puštam. Ne puštam već toliko dugo, i sad na kraju sam pomalo umorna...

Savjest mi kaže:
zajebi sve to.
Mislim, je li uopće vrijedno?
Moja savjest se sarkastično smije. Ja nemam hrabrosti. Moj cinizam je ionako otjerao previše ljudi od mene.
Moja samokontrola slabi.

Zbog tebe sam poderala sve stranice i i istrgala Nas u tisuću sitnih komadića. I osjećaj je bio sasvim dobar. Iako se još uvijek osjećam krivom.
A sada...uživaj u prizoru.

Image Hosted by ImageShack.us
21:09 | Komentari (0) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.