srijeda, 02.09.2009.

Still life...

Pišem post, pa ga izbrišem. Neću ići u krajnost. Neću toliko detalja iznositi ovdje, pogotovo sada kada znam da ima nekoliko "anonimaca" na njemu.
S obzirom na to da blog postoji više od godinu dana, u početku sam imala drugu adresu, komentirala sam drugima normalno i oni meni. A kada sam htjela blog pretvoriti u nešto privatnije, promijenila sam adresu, zabranila komentiranje.
A sada je komentiranje opet dopušteno, zbog tih nekoliko pojedinaca čije blogove čitam i koji čitaju moj blog, pa eto :).

Paranoična sam i bojim se. Jebena neizvjesnost. (Opet na početku).
Izbacivanje loših stvari iz života...Ne mogu cijelo vrijeme udovoljavati drugima samo iz sažaljenja, ne mogu se prisiljavati na emocije kojih nema i neću se forsirati. Zapravo sam osjećajnija nego što to pokazujem. Rijetko tko uspije tu osjećajnu stranu mene izvući na površinu.
I ne znam, taj netko uspije...I osjećam se kao da stojim u sobi, bez ijednog dijela odjeće na sebi, potpuno izložena pogledima dok me svi promatraju. Osjećam te jebene poglede i nije stvar u tome što mislim da vide mene izvana, već mene iznutra. (iznurena sam patološkim strahovima u vezi toga).
Obećajem sama sebi, više nikoga neću pustiti tako duboko.
Bliži mi se 18.-ti rođendan i radim PLANOVE i mijenjam neke stvari i pokušavam biti ozbiljnija. Yeah right. U svakom takvom pokušaju sam uspješno failala.
I opet me muči cijela ta priča oko odrastanja...Jer ja u biti ne želim odrasti, ne želim brige, ne želim obaveze. Želim zauvijek biti sposobna raditi stvari koje radim sada i osjećati slobodu koju osjećam sada. Ne želim biti vezana, želim spontanost.
I daaaa, znam kako to sve skupa zvuči, ali trenutno se tako osjećam :).

A neki su, ha, neki su totalno zamjenjivi i potrošni...Tužno ali istinito...
I nije mi više do nekih stvari...Uživam u svakom trenutku, odsada...
I odsada, prestajem biti ono što drugi žele...
I već mi je loše od "joooj ja želim biti kao ti" komentara...


Take a look in the pool and what do you see
In the dark depths, their faces beckoning me
Can't you see them it's plain for all to see
They were there, oh I know you don't believe me.

I mi se vraćamo na staro....da, da... Nakon toliko vremena. Whoa, what a trip. Već sam zaboravila kako je to jebeno dobar osjećaj (i kako boli ponekad, ali to tako mora biti)...
Već sam zaboravila na sve te sitnice koje su mi prije znale u trenu podići raspoloženje.
I bliži se kraj praznika, i trebala bih partijati i uživati u svakom danu, ali ja se polako asocijaliziram :( I hmmm, baš se pitam na koga me to podsjeća...:)

Now it's clear and I know what I have to do
I must take you down there to look at them too
Hand in hand then we'll jump right into the pool
Can't you see not just me they want you too.

Oh...we'll drown together
It...will be forever.

Image Hosted by ImageShack.us
13:52 | Komentari (1) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.