četvrtak, 09.07.2009.

Ashtray Heart.

Previše alkohola. I postajem previše iskrena. I kažem ti sve.
Znaš sve moje strahove, znaš sve što me muči. Znaš sve moje želje, planove.
I rekao si da želiš da potraje.
Imala sam naviku bježati od obaveza, vezanja za bilo koga općenito.
(Stvarno sam mislila da nikada nikome neću dopustiti da zna svaki moj strah i svaku moju slabost)
I sada vidim da u svemu tome nema ništa loše i da zapravo uživam.

I ostaje još tako malo vremena. Ni godina. I često se osvrćem unazad i pitam sam se što sam radila cijelo vrijeme. Zadovoljna sam, na neki način, zabavljala sam se, ali mislim da sam mogla više toga ostvariti. Glas perfekcionizma u meni uvjerava me da nisam napravila stvari kako sam trebala, da sam davala premalo od sebe, i svjesna sam da u svemu tome ima i istine.
Za godinu dana ovo će biti daleka prošlost- još samo toliko mogu uživati u svemu ovome, a onda moram otići i biti odrasla i ponašati se odgovorno u skladu sa svojim godinama. A iskreno, ne želim. Želim ostaviti stvari upravo ovakvima kakve jesu.
Ali svi moramo dalje.
Možda me koči moj konstantni strah od podbacivanja i neuspjeha. Ne znam. Ali taj me strah tako često tjerao dalje. Tjerao me da sjedim 2 dana i noći bez spavanja i pišem dok se gotovo ne onesvijestim, ali budem zadovoljna rezultatom.
Mrzim osjećam kad znam da nisam dala sve od sebe. Ali nekad jednostavno nemam volje, jednostavno pustim da ostane tako kako je jer mi se ne da forsirati samu sebe.
I mislim da su ovi napadaji pisanja u 5 ujutro stvarno strašno zabavni.

Image Hosted by ImageShack.us
05:03 | Komentari (0) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.