30.06.2007., subota
|
...za kraće vrijeme se opraštam sa vama...uživajte u suncu i ljetu i vrijedno punite svoje blogove, da imam što čitati kada se vratim...:) |
25.06.2007., ponedjeljak
Kada bi me mogla ocijeniti...
|
- "Kada bi me mogla "ocjeniti" na ljestvici od 1-10, kako bi me ocjenila? Molim te, da budeš iskrena, kako bih znala gdje se kao mama moram popraviti i biti bolja." - "Teško pitanje. Ali, nas dvije smo uvijek iskrene jedna prema drugoj, pa ću se potruditi i sada biti iskrena. Činjenica je da te volim najviše na svijetu. Ali, unatoč tome, na ljestvici od 1-10, dala bih ti ocjenu 9. Obećaj da se nećeš ljutiti zbog toga." - "Ne ljutim se, pa molila sam te da budeš iskrena. Samo sam radoznala...a tko je dobio desetku?" - "Rekoh ti već, da te volim najviše na svijetu i za mene si ti najbolja mama na svijetu i stoga te tako visoko ocjenjujem. Ali, više od 9 ti ne mogu dati, iz jednostavnog razloga, što ja ne poznajem nikog na ovom svijetu kome bih dala desetku!" - reče i pogleda me dubokim pogledom. Zagrlih je i stisnuh u naručje, onako vitku i krhku i nadasve ranjivu. Ponosna sam na svoju devetku. Mislim, da bolju ocjenu nikada nisam dobila. Nisam je pitala kakav bi morao biti taj koji zaslužuje desetku. Nisam se usudila. Ili sam tek znala odgovor....jer, kako reče Gibran u Proroku: "... možeš biti dom njihovim tijelima no, ne i njihovim dušama, zato što njihove duše prebivaju u kući od sutra, koju ti ne možeš posjetiti čak ni u svojim snovima..." I kao da je osjetila moju ljubopitljivost, reče: "Mama, ne moraš se popravljati. Najbolja si takva kakva jesi. A deset ti ne mogu dati iz jednostavnog razloga što nemaš krila. :) |
24.06.2007., nedjelja
Kažu da život piše priče...
|
...pa je tako i ovo još jedna obična priča. "Lutao sam ulicama nesretan što nemam cipela,bez novaca i nade.Tada sam ugledao čovjeka bez nogu i shvatio koliko sam sretan. " (Arnold Abbot) Vedran i Ana su par, koji traje već zavidni niz godina. Još uvijek uče jedno od drugog, a prije svega uče, kako ostarjeti zajedno. Imaju djecu, skroman stančić, polovni automobil kojeg otplaćuju, kako se čini, već čitavu vječnost i račun u kroničnom, dozvoljenom minusu. Oboje su dragi i pozitivni ljudi, oni u čijem društvu se ljudi osjećaju ugodno. Slični, pa opet - tako različiti. Iako oboje rado dijele ono što imaju, on će često posuditi zadnjih pedeset kuna kako bi njegov prijatelj mogao s djevojkom otići u kino; dok ona ne može shvatiti zašto je to učinio, kada ni sami nemaju za kruh ili mlijeko... On brzoplet i impulzivan, ona smirena i realna. Naizgled dva potpuno različita svijeta. Jednog je dana Vedran ponudio jedno od dva para svojih tenesica prijatelju kojeg je boljela noga i nije mogao obući cipele. Gesta lijepa i pohvalna, pa opet, Ana se ljutnula zbog njegove brzopletosti i nepromišljenosti, podsjetivši ga na činjenicu kako je teško kupio te tenesice i kako si trenutno ne može priuštiti druge. Osobito ju je smetalo to što je njegov prijatelj imao novaca, ali je bio od onih, koji očigledno imaju druge prioritete, kada je u pitanju novac i kupovina tenesica. - Sam sam mu ponudio da mu dam svoje tenesice, kako bi mogao hodati. Noga ga boli u svakim cipelama, a kada je probao moje tenesice, bio je oduševljen time koliko su udobne. - Sve ja to shvaćam, ali ti dobro znaš, da si ne možeš kupiti druge..." - nije se dala Ana. I tako je prošlo nekoliko dana i Ana za ručkom upita Vedrana kako mu je prijatelj i je li mu s nogom bolje. Vedran nije odgovarao, te ga Ana kriomice pogleda i opazi zabrinutost na njegovu licu: - Nije dobro. Upravo su mu danas amputirali prst na nozi. Nije bilo drugog rješenja." Ana je uspjela promrsiti tek "žao mi je", te je s nelagodom pošla prema izlaznim vratima. Prolazeći predvorjem, pogledom je okrznula Vedranov jedini par tenesica. Odsutnom ih je kretnjom poravnala na crtu i izašla van, te sjela na stepenice i duboko udahnula. Bilo joj je žao zbog toga što nije bila tako širokog srca poput svog muža, koji se odrekao nečeg svog, kako bi se njegov prijatelj osjećao bolje. Učinio je to bez vaganja i prosuđivanja, unatoč činjenici da ni sam nema dovoljno. Naposlijetku, što je jedan par tenesica u usporedbi s činjenicom, da njen muž ima zdrave noge i da je tu, pored nje? S gorčinom u srcu je spoznala kako njegov prijatelj nije te sreće i kako je u stvari bila sebična. Pitala se kako je moguće, da je, makar i za trenutak zaboravila što znači nesebično i bez žaljenja, staviti potrebe onog kojeg voliš, ispred svojih vlastitih potreba. Shvatila je koliko je malo potrebno, pa da se čovjek zatvori u svoj vlastiti mali svijet sebičnih okvira, odakle iz sigurnosti vlastitog doma, ne vidi tuđe zidove... Okrenula se i potražila Vedrana, rekavši mu: - Oprosti, žao mi je zbog tvog prijatelja. I žao mi je što nisam mogla gledati tvojim očima. Zato imam tebe, da mi ih otvoriš, s vremena na vrijeme. Volim te. |
| < | lipanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Copyright © Irnan - NPZ, 2006/07/08
STARIJI POSTOVI
Linkovi
Tutor.BlogBlog.hr
Uvod u html
Forum.hr
TIHOVANJE DUŠE
Misli i aforizmi
Kako vidim prirodu
Što radim kad ništa ne radim :)
TU RADO SVRATIM:
Reiki forum
Reiki blog
Reiki hara blog
Magicus.info
Vilinski simboli
M. Jeršek site
Amar nat
Angelspring site
Angelspring
APK
Atlantik
Budan blog
Clear flame
Čekam proljeće
Dijete u meni
Duboko modro more
Em
freestyler
Galadriel
Gradska pahuljica
Greentea
Guest01
Hannah2
H.A.N.N.A.H.
Inočka
Irida
Ishatai
Ishatai na blogeru
lipa mare
Lostinfantasy
Ljubav u malom
Marsi
Mriža zivota
nebulozemoje
Nevinasce
New life
obicnaklinka.blog.hr/
Odgoj s osmjehom
One love one life
Poezija na crno
Prijateljica svjetlosti
Prorok
Putnik promatrač
Reina
Rea
Safiris
Safiris 2
Sanja
Skywalker
Slonic
Srce na pauzi
Spirit
Suncokretić
Svijetmakrobiotike
Tai
Tinuviel
Too much&too little
Tražeći sebe
Trillian
U potrazi za istinom
Viktor
Začarana dolina
Zelenixsvijet
Zvonjava.blog
Žubor vode
Nihonkichigai I
Nihonkichigai II
Nihonkichiga III
Nihonkichigai IV
Nihonkichigai V
Životna načela reikia
Dr. Mikao Usui
1.Don't worry - just for today
2.Don't get angry- just for today
3.Be thankful for the many blessings
4.Earn your daily bread honestly
5.Try to be kind to allliving beings around you
1.Upravo danas, nemoj brinuti.
2.Upravo danas, nemoj se ljutiti
3.Budi zahvalan za mnoge blagoslove
4.Zarađuj pošteno svoj kruh
5.Budi ljubazan prema svim bićima
Danas su bili vrijedni: :)
Svratili su do mene:
TEKSTOVI KOJI SU ME SE DOTAKLI
DESIDERATA
Max Ehrmann
Kročite smireno kroz buku i strku
i ne poželite mir koji donosi vječna tišina.
Trudite se, ali bez potčinjavanja
da budete u dobrim odnosima sa svim ljudima.
Govorite svoju istinu tiho i jasno
i slušajte što vam drugi govore.
Jer čak i dosadni i neuki imaju svoju priču.
Izbjegavajte glasne i agresivne osobe -
one uznemiruju dušu.
Uspoređujući sebe sa drugima, možete postati sujetni i ogorčeni,
jer uvijek će biti gorih i boljih od vas.
Uživajte u svojim dostignućima, kao i u svojim planovima.
Vodite računa o svom zvanju, ma kako skromno bilo,
jer to je nešto što stvarno posjedujete u ovom nemirnom
i promjenjivom vremenu.
Budite svoji!
Posebno ne iziskujte lažnu naklonost, niti budite
cinični u ljubavi.
Unatoč svim prijevarama i razočaranjima,
ljubav uvijek ispočetka niče poput trave.
Brižljivo postupajte s iskustvom koje vam donose godine
i dostojanstveno im predajte mladost.
Razvijajte snagu duha da vas zaštiti od iznenadnih nedaća.
Ne budite sebe sumnjama i negativnim razmišljanjima,
previše je strahova rođeno u samoći i premorenosti životom.
Ispod zdrave discipline, budite nježni prema sebi.
Vi ste dijete Svemira, kao i stabla i zvijezde i vi imate
pravo biti ovdje.
I bez obzira da li je to vama jasno ili ne,
Svemir se razvija točno onako kako treba.
Zato budite u miru božjem, ma što on za vas bio
i ma kakvi bili vaši zadaci u ovoj ludnici,
sačuvajte mir u svojoj duši.
Sa svim svojim prijevarama, svojom iskrenošću i
promašenim snovima,
ovo je još uvijek predivan svijet.
Čuvajte sebe.
Uložite sve što imate i što jeste -
I BUDITE SRETNI!
@
NAUČIO SAM
Andy Rooney
Naučio sam...
da trebamo biti zahvalni
što nam Bog ne daje uvijek
ono što tražimo
Naučio sam...
da uvijek možeš za nekoga moliti,
kad nema snage da si može pomoći
na drugi način.
Naučio sam...
da ti je, bez obzira koliko ozbiljnosti
život zahtijeva od tebe,
uvijek potreban prijatelj
s kojim se možeš glupirati.
Naučio sam...
da je biti ljubazan važnije nego biti u pravu.
Naučio sam...
da ljubav, a ne vrijeme, liječi sve rane.
Naučio sam...
da svatko koga sretneš,
zaslužuje da ga pozdraviš s osmjehom.
Naučio sam...
da dobre prilike nikada nisu izgubljene;
netko će se uvijek poslužiti onima koje ti propustiš.
Naučio sam...
kada se naučiš živjeti u luci gorčine,
sreća će se uvijek sidriti negdje drugdje.
Naučio sam...
da treba dijeliti riječi koje su
nježne i mekane,
jer češ ih sutra možda morati pojesti.
Naučio sam...
da je osmjeh jedan jeftin način
da popraviš svoj izgled.
Naučio sam...
da ne mogu odabrati kako se osjećam,
ali da mogu odabrati
što ću napraviti u vezi toga.
Naučio sam...
da svi žele živjeti na planini,
ali da se sva sreća i rast
događaju dok se uspinješ.
Naučio sam...
da je dobro davati savjet
samo u dva slučaja:
kada ga netko traži
ili kada je pitanje života i smrti.
Naučio sam...
kada planiraš osvetiti se nekome,
time samo dozvoljavaš sebi
da te ta osoba nastavi vrijeđati.
Naučio sam...
što imam manje vremena,
više stvari mogu napraviti.
@
LAGANO UMIRANJE
Pablo Neruda
Lagano umire onaj koji ne putuje,
onaj koji ne čita,
onaj koji ne sluša glazbu,
onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi.
Lagano umire onaj koji uništava vlastitu ljubav,
onaj koji ne prihvaća pomoć.
Lagano umire onaj koji se pretvara u roba navike,
postavljajući si svaki dan ista ograničenja,
onaj koji ne mijenja rutinu,
onaj koji se ne usuđuje odjenuti u novu boju,
i ne priča s onima koje ne poznaje.
Lagano umire onaj koji bježi od strasti
i njenog vrela emocija
od onih koje daju sjaj očima
i napuštenim srcima.
Lagano umire onaj koji ne mijenja život
kad nije zadovoljan svojim poslom ili svojom ljubavi,
onaj koji se ne želi odreći svoje sigurnosti
radi nesigurnosti i koji ne ide
za svojim snovima.
Onaj koji si neće dozvoliti
niti jednom u svom životu
da pobjegne os smislenih savjeta…
Živi danas! Riskiraj danas! Učini danas!
Ne dozvoli lagano umiranje!
Ne zaboravi biti sretan!
@
Khalil Gibran
Tvoja djeca nisu tvoja djeca.
Ona su sinovi i kćeri Života koji teži samome sebi.
Dođu kroz tebe, no ne iz tebe,
i iako su s tobom, ona ti ne pripadaju.
Možeš im dati svoju ljubav,
ali ne i svoje misli,
jer ona imaju svoje vlastite misli.
Možeš biti dom njihovim tijelima,
no ne i njihovim dušama,
zato što njihove duše prebivaju
u kući od sutra, koju ti
ne možeš posjetiti, čak ni
u svojim snovima.
Možeš se truditi da im budeš slična,
ali ne traži, da bi oni postali poput tebe.
@
AKO
Rudyard Kipling
Ako možeš ostati miran kad na tvom putu
Svi izgube glavu i prstom pokazuju na tebe...
Ako sačuvaš povjerenje kad svi ostali sumnjaju,
Ali ako im ne zamjeriš što nemaju povjerenja...
Ako ne lažeš kad čuješ laži,
Ili ako ne mrziš kad tebe mrze,
Ako se ne praviš suviše dobar,
Niti govoriš mudro...
Ako snivaš, ali ti snovi nisu sve;
Ako misliš; ali ti misli uvijek ostanu čiste...
Ako znaš primati pobjedu i poraz,
Primati jednako jedno i drugo...
Ako možeš podnijeti da tvoju istinu
Varalice iskrivljuju kako bi lakše prevarili budale...
Ako vidiš kako u komadiće razbijaju tvoj cilj
I ako se sagneš podignuti i pokupiti ostatke...
Ako možeš skupiti sva svoja dobra
I staviti ih na kocku, sve odjednom,
I ako si spreman ponovno krenuti kao na početku,
Ne izustivši ni riječi, izgubivši sve uz osmijeh...
Ako prisiliš svoje srce, svoje živce, svoje mišiće
Da služe tvojim ciljevima i kad su smalaksali,
I ako ustraješ kada sve zastane,
Izuzev volje koja naređuje: "Drži se dobro... "
Ako se usred gomile ne ponosiš
I ne smatraš se herojem ako se družiš s velikima,
Ako te prijatelj niti neprijatelj ne mogu pokvariti,
Ako svaki čovjek za tebe nešto znači, ali nijedan suviše...
Ako umiješ dobro ispuniti svaku minutu svog života,
I svakog trenutka ideš pravim putem -
Tvoja bit će zemlja i svo njezino blago,
Jer bit ćeš čovjek, sine moj!
@