07.05.2007., ponedjeljak
Gdje su nestali anđeli?
|
Nisam vjerovao u anđele. Uvijek su mi se činili tako daleko. Bio sam ljutit na Boga, jer nije prisluhnuo mojim željama. Činilo se da je zaposlen negdje drugdje. Bio sam razočaran nad svojim kolegama s posla, oduvijek su bili tek sebični karijeristi koji nisu marili nizašta osim za sebe. Radio sam posao kojeg sam mrzio, jer nisam imao drugog izbora. Najbolji prijatelj me je već nekoliko puta pustio na cjedilu u trenutku kada sam ga najviše trebao. Supruga se je potpuno zapustila, više ne polaže toliko na svoj izgled, kao što je to činila nekada. Ima sve manje vremena za mene, a ako ga i nađe, to vrijeme je ispunjeno brzim i isprekidanim pogledima na sat. Djeca su odrasla i dolaze kući samo na spavanje, usput otvorivši frižider da vide ima li štogod za jelo. Susjedi su nas prestali posjećivati i katkada mi se čini da živimo poput pustinjaka. Kuća je iako sve češće prazna, naizgled sve manja. Sa zidova se ljušti boja, a letvice na nekad lijepoj drvenoj ogradi su načete zubom vremena, polomljene. Nekad lijepa, zelena trava u vrtu ispred kuće je rasla u divljim čupercima, a stara, drvena klupica ispod sjene stoljetnog stabla pamtila je i bolje dane. Jednog sam dana otišao na posao kao i obično. Na stolu me je čekala čestitka povodom ugovora na neodređeno, a oko moga stola su se okupile kolege i kolegice, noseći pladnjeve s narescima i pićem. Bio sam ugodno iznenađen i umalo nisam zaplakao od olakšanja zbog novog ugovora. Tek tada sam postao svjestan koliko mi znači ovaj posao. Nazvao sam najboljeg prijatelja da s njim podijelim veselu novost, ali njega nije bilo kod kuće. Njegova mi je žena rekla, kako leži na kirurškom odjelu u bolnici, jer je već dugo bolestan. Osjetio sam stid kada sam shvatio koliko je vremena proteklo otkada sam posljednji puta nazvao svog prijatelja iz djetinjstva. Posramljen i nesretan otišao sam s posla ranije, želeći ispričati ženi što se dogodilo mom prijatelju i tako makar malo olakšati svoju savjest. Parkiravši kola ugledao sam svoju ženu odjevenu u staru i preveliku trenirku, kako nespretnim pokretima pokušava popraviti rasklimanu ogradu. Umjesto da se trudi urediti i biti mi privlačna, kleči na koljenima i radi ono što sam već davno prije trebao učiniti ja. Po drugi puta tog dana preplavio me val srama. Stidio sam se čovjeka kakav sam postao. I tada sam ugledao svog sina koji je kosio travnjak, dok je zgodna, mlada djevojka plijevila cvjetne gredice ispred prozora. Nisam je poznavao. Nisam čak ni znao da moj sin ima djevojku… Pokušao sam se poput lopova ušuljati u vlastitu kuću, kada me je zaustavio glas našeg prvog susjeda, koji me je, odjeven u žalno odijelo, pozdravio. Nisam ni znao da mu je prije mjesec dana umrla žena…Bože, kako li mi je sve ovo promaklo?! Na kuhinjskom me je stolu dočekao ručak. Sjeo sam i gledao u lijepo prostrt stol i odjednom više nisam imao teka. Po prvi puta nakon smrti svog oca rasplakao sam se poput malog djeteta. Plakao sam zbog svega što sam propustio, dok sam kivan na Boga i ljude, čekao da netko uredi moj vlastiti život. Anđeli koji su mi se oduvijek činili negdje daleko, cijelo su vrijeme bili pored mene, trudeći se da meni uljepšaju život, a ja…ja ih nisam primjećivao… I dok mi se činilo da je Bog zaposlen negdje drugdje, on je i premašio svoju normu, radeći 24 sata na dan, kako bih se ja osjećao bolje, u svom malom, egoističnom svijetu… Nisu anđeli napustili mene… Ja sam napustio njih… |
05.05.2007., subota
Misao za tvoj dan
|
Netko jednom reče, kako svaki čovjek može imati na stotine poznanika, na desetine kolega i susjeda, ali prave prijatelje možemo izbrojiti na prste jedne ruke. Stoga je prijateljstvo rijedak dragulj kojeg moramo njegovati ne zbog njegovog vanjskog sjaja i da bismo se kitili njime, već zbog njegove unutrašnje ljepote koja nas ispunjava ljubavlju i čini nas boljim ljudima nego što jesmo. Tik pred vratima je Tvoj dan, jedinstven i poseban, neponovljiv i dragocjen; dan kojem dugujem naše prijateljstvo i svu ljubav koju si mi namijenila unatoč beskrajnim nemirnim talasima života, na kojima tako hrabro i ustrajno ploviš… Počašćena sam našim prijateljstvom. Hvala ti što me znaš voljeti takvu kakva jesam, nesavršenu i mušićavu, katkada tešku i nepredvidivu, a opet, uvijek tako odanu našem prijateljstvu. Hvala ti što si uz mene i kada drugi odustanu. Hvala ti što me umiješ slušati srcem, što ti ne smetaju moje tišine i moji nemiri, što me voliš bez nastojanja da me oblikuješ prema svojim željama – čisto i bezuvjetno, uprkos mojim nedostacima. Sretna sam što te imam na svojoj strani. Zahvalna nebu i zvijezdama upućujem svoje misli na krilima ptica do tvog toplog doma. Sretan ti rođendan, Džordž!  |
04.05.2007., petak
Naši makovi...
|
(mojoj dragoj sestri) Evo, draga, ponovo je došao taj dan, kad smo jedna drugoj poletjele u zagrljaj i stisnule se jako, jako, kao da želimo zadržati taj trenutak ponovnog susreta u okvirima vječnosti.Toliko toga sam ti poželjela reći, podijeliti sa tobom mnoge svoje snove, ali, vrijeme, koje ponekad umije biti vjeran saveznik, ovoga je puta bilo naš neprijatelj…Dani koje smo provele skupa pretvorili su se u rijeku koja je svojim brzacima nepovratno protekla pored nas, ostavljajući nas ponovo same i uplakane… Upravo u ovakvim trenucima postajem svjesna koliko je tanka crta između suza i smijeha… U jednom trenutku zvonak smijeh radosti ponovnog susreta, a već u drugom trenu, kristalni potočić suza zbog skorog odlaska…I dok gledam za tobom, priželjkujući da se okreneš i mahneš mi posljednji put prije nego što nestaneš iz mog vidokruga, iako znam da to nećeš učiniti, kako ne bih vidjela tvoje suze koje su privilegija podarena tek samoći tvoje sobe; osjećam ljubav i nježnost, toplinu i vjernost podijeljenu između dviju srodnih duša. Znam da ćeš se vratiti…jednom…ali to je tako daleko i već mi nedostaje tvoj topli sestrinski zagrljaj i vragoljasti osmjeh u tvojim očima…nedostaje mi već i tvoja jednostavna nazočnost i trenuci što smo ih proveli u beskrajnim satima razgovora i skrovitim kutevima tajanstvenih tišina. Volim te i kad pričaš i kad šutiš…simpatična su mi tvoja šutljiva jutra u kojima te puštam u tvom vlastitom svijetu, dok se ne oporaviš duplom šalicom kapućina i pokreneš svoje od prespavane noći još umorne i zasanjane misli…s tobom je čak i tišina lijepa, jer iako ne govorimo, osjećamo jedna drugu; zračimo ljubav koja nas poput brodića na mirnom moru, ljuljuška u toplu sigurnost koja ispunjava dušu. I tako dok odlaziš, i tako dok odlazim, sjećam se prerano procvalih polja žarko crvenih makova kojima smo se divile ( odakle makovi u travnju ) i poželim isto kao nekad u čarobnom gradu našeg djetinjstva, leći u travu i snenim pogledom pratiti bijele oblačke koji klize nebeskim plavetnilom iznad naših glava. Ili pak poželim leći na večernji travnati tepih ispod vedrog neba i pogledom potražiti našu zvijezdu. Onu najsjajniju. Zvijezdu našeg djetinjstva. Poželim vratiti one dane kada smo svakodnevno dijelile sve naše suze i sve naše smjehove, kada još kao razigrana djeca nismo ni slutile daljine koje će nas jednom dijeliti… A sada, dok se trudiš sakriti suze i hrabro se smiješiš, i sada dok se smiješim, ali ne uspijevam prikriti suze koje izdajnički klize ispod bezuspješnog pokušaja maskiranja prevelikim sunčanim naočalama i pogleda uprtog u tlo; potrčim put rascvalih polja makova, odakle ću, ležeći na leđima pogleda uprtog u nebo, pratiti male, srebrne točkice koje promiču nebeskim prostranstvom i pogađati u kojem si sada ti…i ako ti se učini, da u blagom valovanju nježnih makova nešto nazireš – znaj da sam to ja i da ti mašem rukom na rastanak…s ljubavlju, do ponovnog susreta… |
| < | svibanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Copyright © Irnan - NPZ, 2006/07/08
STARIJI POSTOVI
Linkovi
Tutor.BlogBlog.hr
Uvod u html
Forum.hr
TIHOVANJE DUŠE
Misli i aforizmi
Kako vidim prirodu
Što radim kad ništa ne radim :)
TU RADO SVRATIM:
Reiki forum
Reiki blog
Reiki hara blog
Magicus.info
Vilinski simboli
M. Jeršek site
Amar nat
Angelspring site
Angelspring
APK
Atlantik
Budan blog
Clear flame
Čekam proljeće
Dijete u meni
Duboko modro more
Em
freestyler
Galadriel
Gradska pahuljica
Greentea
Guest01
Hannah2
H.A.N.N.A.H.
Inočka
Irida
Ishatai
Ishatai na blogeru
lipa mare
Lostinfantasy
Ljubav u malom
Marsi
Mriža zivota
nebulozemoje
Nevinasce
New life
obicnaklinka.blog.hr/
Odgoj s osmjehom
One love one life
Poezija na crno
Prijateljica svjetlosti
Prorok
Putnik promatrač
Reina
Rea
Safiris
Safiris 2
Sanja
Skywalker
Slonic
Srce na pauzi
Spirit
Suncokretić
Svijetmakrobiotike
Tai
Tinuviel
Too much&too little
Tražeći sebe
Trillian
U potrazi za istinom
Viktor
Začarana dolina
Zelenixsvijet
Zvonjava.blog
Žubor vode
Nihonkichigai I
Nihonkichigai II
Nihonkichiga III
Nihonkichigai IV
Nihonkichigai V
Životna načela reikia
Dr. Mikao Usui
1.Don't worry - just for today
2.Don't get angry- just for today
3.Be thankful for the many blessings
4.Earn your daily bread honestly
5.Try to be kind to allliving beings around you
1.Upravo danas, nemoj brinuti.
2.Upravo danas, nemoj se ljutiti
3.Budi zahvalan za mnoge blagoslove
4.Zarađuj pošteno svoj kruh
5.Budi ljubazan prema svim bićima
Danas su bili vrijedni: :)
Svratili su do mene:
TEKSTOVI KOJI SU ME SE DOTAKLI
DESIDERATA
Max Ehrmann
Kročite smireno kroz buku i strku
i ne poželite mir koji donosi vječna tišina.
Trudite se, ali bez potčinjavanja
da budete u dobrim odnosima sa svim ljudima.
Govorite svoju istinu tiho i jasno
i slušajte što vam drugi govore.
Jer čak i dosadni i neuki imaju svoju priču.
Izbjegavajte glasne i agresivne osobe -
one uznemiruju dušu.
Uspoređujući sebe sa drugima, možete postati sujetni i ogorčeni,
jer uvijek će biti gorih i boljih od vas.
Uživajte u svojim dostignućima, kao i u svojim planovima.
Vodite računa o svom zvanju, ma kako skromno bilo,
jer to je nešto što stvarno posjedujete u ovom nemirnom
i promjenjivom vremenu.
Budite svoji!
Posebno ne iziskujte lažnu naklonost, niti budite
cinični u ljubavi.
Unatoč svim prijevarama i razočaranjima,
ljubav uvijek ispočetka niče poput trave.
Brižljivo postupajte s iskustvom koje vam donose godine
i dostojanstveno im predajte mladost.
Razvijajte snagu duha da vas zaštiti od iznenadnih nedaća.
Ne budite sebe sumnjama i negativnim razmišljanjima,
previše je strahova rođeno u samoći i premorenosti životom.
Ispod zdrave discipline, budite nježni prema sebi.
Vi ste dijete Svemira, kao i stabla i zvijezde i vi imate
pravo biti ovdje.
I bez obzira da li je to vama jasno ili ne,
Svemir se razvija točno onako kako treba.
Zato budite u miru božjem, ma što on za vas bio
i ma kakvi bili vaši zadaci u ovoj ludnici,
sačuvajte mir u svojoj duši.
Sa svim svojim prijevarama, svojom iskrenošću i
promašenim snovima,
ovo je još uvijek predivan svijet.
Čuvajte sebe.
Uložite sve što imate i što jeste -
I BUDITE SRETNI!
@
NAUČIO SAM
Andy Rooney
Naučio sam...
da trebamo biti zahvalni
što nam Bog ne daje uvijek
ono što tražimo
Naučio sam...
da uvijek možeš za nekoga moliti,
kad nema snage da si može pomoći
na drugi način.
Naučio sam...
da ti je, bez obzira koliko ozbiljnosti
život zahtijeva od tebe,
uvijek potreban prijatelj
s kojim se možeš glupirati.
Naučio sam...
da je biti ljubazan važnije nego biti u pravu.
Naučio sam...
da ljubav, a ne vrijeme, liječi sve rane.
Naučio sam...
da svatko koga sretneš,
zaslužuje da ga pozdraviš s osmjehom.
Naučio sam...
da dobre prilike nikada nisu izgubljene;
netko će se uvijek poslužiti onima koje ti propustiš.
Naučio sam...
kada se naučiš živjeti u luci gorčine,
sreća će se uvijek sidriti negdje drugdje.
Naučio sam...
da treba dijeliti riječi koje su
nježne i mekane,
jer češ ih sutra možda morati pojesti.
Naučio sam...
da je osmjeh jedan jeftin način
da popraviš svoj izgled.
Naučio sam...
da ne mogu odabrati kako se osjećam,
ali da mogu odabrati
što ću napraviti u vezi toga.
Naučio sam...
da svi žele živjeti na planini,
ali da se sva sreća i rast
događaju dok se uspinješ.
Naučio sam...
da je dobro davati savjet
samo u dva slučaja:
kada ga netko traži
ili kada je pitanje života i smrti.
Naučio sam...
kada planiraš osvetiti se nekome,
time samo dozvoljavaš sebi
da te ta osoba nastavi vrijeđati.
Naučio sam...
što imam manje vremena,
više stvari mogu napraviti.
@
LAGANO UMIRANJE
Pablo Neruda
Lagano umire onaj koji ne putuje,
onaj koji ne čita,
onaj koji ne sluša glazbu,
onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi.
Lagano umire onaj koji uništava vlastitu ljubav,
onaj koji ne prihvaća pomoć.
Lagano umire onaj koji se pretvara u roba navike,
postavljajući si svaki dan ista ograničenja,
onaj koji ne mijenja rutinu,
onaj koji se ne usuđuje odjenuti u novu boju,
i ne priča s onima koje ne poznaje.
Lagano umire onaj koji bježi od strasti
i njenog vrela emocija
od onih koje daju sjaj očima
i napuštenim srcima.
Lagano umire onaj koji ne mijenja život
kad nije zadovoljan svojim poslom ili svojom ljubavi,
onaj koji se ne želi odreći svoje sigurnosti
radi nesigurnosti i koji ne ide
za svojim snovima.
Onaj koji si neće dozvoliti
niti jednom u svom životu
da pobjegne os smislenih savjeta…
Živi danas! Riskiraj danas! Učini danas!
Ne dozvoli lagano umiranje!
Ne zaboravi biti sretan!
@
Khalil Gibran
Tvoja djeca nisu tvoja djeca.
Ona su sinovi i kćeri Života koji teži samome sebi.
Dođu kroz tebe, no ne iz tebe,
i iako su s tobom, ona ti ne pripadaju.
Možeš im dati svoju ljubav,
ali ne i svoje misli,
jer ona imaju svoje vlastite misli.
Možeš biti dom njihovim tijelima,
no ne i njihovim dušama,
zato što njihove duše prebivaju
u kući od sutra, koju ti
ne možeš posjetiti, čak ni
u svojim snovima.
Možeš se truditi da im budeš slična,
ali ne traži, da bi oni postali poput tebe.
@
AKO
Rudyard Kipling
Ako možeš ostati miran kad na tvom putu
Svi izgube glavu i prstom pokazuju na tebe...
Ako sačuvaš povjerenje kad svi ostali sumnjaju,
Ali ako im ne zamjeriš što nemaju povjerenja...
Ako ne lažeš kad čuješ laži,
Ili ako ne mrziš kad tebe mrze,
Ako se ne praviš suviše dobar,
Niti govoriš mudro...
Ako snivaš, ali ti snovi nisu sve;
Ako misliš; ali ti misli uvijek ostanu čiste...
Ako znaš primati pobjedu i poraz,
Primati jednako jedno i drugo...
Ako možeš podnijeti da tvoju istinu
Varalice iskrivljuju kako bi lakše prevarili budale...
Ako vidiš kako u komadiće razbijaju tvoj cilj
I ako se sagneš podignuti i pokupiti ostatke...
Ako možeš skupiti sva svoja dobra
I staviti ih na kocku, sve odjednom,
I ako si spreman ponovno krenuti kao na početku,
Ne izustivši ni riječi, izgubivši sve uz osmijeh...
Ako prisiliš svoje srce, svoje živce, svoje mišiće
Da služe tvojim ciljevima i kad su smalaksali,
I ako ustraješ kada sve zastane,
Izuzev volje koja naređuje: "Drži se dobro... "
Ako se usred gomile ne ponosiš
I ne smatraš se herojem ako se družiš s velikima,
Ako te prijatelj niti neprijatelj ne mogu pokvariti,
Ako svaki čovjek za tebe nešto znači, ali nijedan suviše...
Ako umiješ dobro ispuniti svaku minutu svog života,
I svakog trenutka ideš pravim putem -
Tvoja bit će zemlja i svo njezino blago,
Jer bit ćeš čovjek, sine moj!
@