25.07.2007., srijeda
Žrtve svojih žrtava
|
Ta tvrdnja stoji. Međutim, ne drži posve. Tijekom svog odrastanja smo doista bili »žrtve svojih žrtava« i trpjeli smo zbog osjećaja nevoljenosti i rascjepkanosti. Zamjerali smosvojim roditeljima što nas nisu znali, mogli ili htjeli voljeti onako kako smo to željeli. Međutim, samo o nama ovisi, hoćemo li kao odrasli ljudi nešto promijeniti po tom pitanju, ili ćemo i dalje biti »žrtve«, prenoseći i na našu djecu teret duboko usidrenih obrazaca ponašanja, koje smo naslijedili od svojih roditelja. Kao djeca nismo imali izbora. Kao odrasli ljudi ga imamo. Štoviše, ne samo da imamo izbor; usudim se reći da imamo obavezu i odgovornost, kako prema samima sebi, tako i prema našim potomcima. Nema veze ako to naši roditelji nisu mogli, znali ili htjeli…Mi možemo. I moramo. Toliko dugujemo samima sebi i onima kojima smo podarili život. Svojoj djeci. Međutim, prije nego nastavimo tvrditi kako su za svu našu mizeriju i jad krivi naši roditelji, pokušajmo sagledati njihov život i okolnosti u kojima su rasli i sazrijevali. Ako su nečiji roditelji rasli u atmosferi pritiska, nerazumijevanja, zatiranja, neljubljenja i raznih drugih ograničenja; kako su onda mogli naučiti što je tolerancija, razumijevanje, samostalnost, ljubav i posvemašnja sloboda? Umjesto da uče kako kvalitetno i duhovno živjeti život, oni su na vlastitim iskustvima gradili slabe temelje, koji nisu mogli podnijeti teret života. Umjesto da žive život, oni su se trudili preživjeti. Ako su umjesto ljubavi i podsticanja bili kažnjavani, zlostavljani ili zatirani – kako su mogli naučiti što je ljubav? Ako ih nikada nitko nije zagrlio, poljubio i rekao im kako ih voli bezuvjetno – kako su mogli naučiti što je bezuvjetna ljubav? Ako ih nikada nitko nije pohvalio za njihove uspjehe i postignuća, kako su se mogli naučiti samopouzdanju? Ako sa njima nisu razgovarali i ako nisu imali nikoga tko bih ih saslušao, kako su se mogli naučiti razgovarati i uistinu slušati? Ako su svakodnevno bili svjedoci svađama i fizičkom obračunavanju, kako mogu znati kako izgleda atmosfera ljubavi i tolerancije? Ako još uvijek ne možemo prihvatiti ovu činjenicu, pokušajmo si zamisliti čovjeka koji je slijep od rođenja. Ako nikada nije vidio boje, kako može znati kakve su boje travnjak, nebo ili sunce, osim ako se uz puno truda ne nauči? Ako nikada nije vidio cestu, kako može znati kako se prelazi cesta, dok ne nauči? Ako nikada nije vidio knjigu, kako može znati kako izgleda i kakvo bogatstvo nudi čitanje, dok ga ne nauče upotrebljavati Brailovo pismo? Ako nikada nije vidio izlazak sunca, kako se može diviti božanskom prizoru i vatrometu boja koje se rasprostiru nebom, dok mu to netko slikovito ne opiše? Mislim da smo svi puni razumijevanja prema slijepom čovjeku. Empatični smo i osjećajni bez rezervi. Jer to je čovjek s hendikepom, koji nije kriv za svoju sudbinu. Možda će netko sada reći: »Da, ali naši roditelji nisu bili slijepi, dakle, nema opravdanja.« Prvo moram reći, da se ovdje uopće ne govorim o opravdanju ili krivnji. Govorim o prihvaćanju i razumijevanju. Međutim, što je neznanje drugo, nego sljepoća? Živjeti u neznanju znači biti slijep za svijet oko sebe i slijediti jedini uzorak kojeg poznajemo. Promatrano u tom svjetlu možemo posve mirno reći, da su i ti roditelji bili slijepi. Time priznajemo da su i oni bili hedikepirani i uskraćeni za mnogošta, a prvenstveno za ljubav. Nije li to dovoljan razlog da čitavu stvar počnemo promatrati u posve drugom svjetlu? Ako je netko imao nasilnog oca alkoholičara, pred njima se u procesu odrastanja i sazrijevanja otvaraju dva puta: ili će slijediti primjer svog oca, jedini put koji je upoznao – i zauvijek ostati žrtva svoje žrtve, ili će krenuti onim drugim putem i odlučiti da će živjeti trijezno i razborito, te preuzeti odgovornost za vlastiti život. Isto tako je sa slijepim čovjekom. Može odlučiti živjeti u tami, nesretan i mizeran s odlukom da nikada neće naučiti prelaziti cestu na pješačkom prijelazu – zato što je jedino što poznaje od rođenja bila tama, ili će odlučiti da od života učini ono najbolje što može i potruditi se da nauči kako se prelazi cesta. Iako smo žrtve svojih žrtava, pred nama je izbor: da li ćemo nastaviti taj lanac nesreće, prenoseći to prokletstvo na svoju djecu; ili ćemo biti upravo MI ti koji će prekinuti lanac i okrenuti pramac u drugom smjeru. Pošto ne vjerujem da i jedna od žrtava za svoju djecu želi život kakav su imali oni, mislim da je to više nego dovoljna motivacija da učinimo nešto za sebe i one koje volimo, kako bi umjesto žrtve svoj život proživjeli kao pobjednici. Netko jednom reče »Pobjednik je onaj koji se prihvaća posla tamo gdje gubitnik odustaje.« Žrtva ostaje žrtva zato što je odustala. Odustala od sebe. Nemojmo odustati od sebe. To je najgore što si možemo učiniti. Neka je teško. Neka se čini nemoguće. Neka nas na tom putu prate trnje i kamenje, pa i potoci suza…spoznaja da idemo u pravcu svijeta u kojem smo MI ti koji smo odgovorni za svoje živote, a ne tek žrtve, vrijedna je svakog koraka. Pa što ako pritom imamo od trnja izgrebena koljena? Čak i najljepša ruža ima trnje, pa se ipak ne ustručavamo ubrati je i diviti se njenoj ljepoti! Oprostimo žrtvama njihovih žrtava…oprostimo im što nisu znali kako biti slobodan i voljen, što nisu znali svoju djecu naučiti kako se voli. U tom trenutku i na tom stupnju razvoja radili su najbolje što su znali i umjeli. Radili su ono u što su vjerovali. Možda su i povrijedili maleno dijete u nama. Oprostimo im i to…Prihvatimo ih takve kakvi jesu, pošaljimo im mentalno svoju ljubav, ako ih već ne možemo zagrliti i zamolimo ih da oni oproste nama naše zamjerke, ljutnju i mržnju. A tada, slobodni od tereta prošlosti krenimo prema dugi. Tko kaže da je nemoguće proći ispod duge – taj nije ni pokušao! Volim vas sve! |
15.07.2007., nedjelja
|
Samo bih vam voljela reći, kako na slijedećoj adresi možete posjetiti moj blog s posve drugačijim sadržajem, što govori i naziv bloga. Dobrodošli! NEOZBILJNO O OZBILJNOM |
| < | srpanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Copyright © Irnan - NPZ, 2006/07/08
STARIJI POSTOVI
Linkovi
Tutor.BlogBlog.hr
Uvod u html
Forum.hr
TIHOVANJE DUŠE
Misli i aforizmi
Kako vidim prirodu
Što radim kad ništa ne radim :)
TU RADO SVRATIM:
Reiki forum
Reiki blog
Reiki hara blog
Magicus.info
Vilinski simboli
M. Jeršek site
Amar nat
Angelspring site
Angelspring
APK
Atlantik
Budan blog
Clear flame
Čekam proljeće
Dijete u meni
Duboko modro more
Em
freestyler
Galadriel
Gradska pahuljica
Greentea
Guest01
Hannah2
H.A.N.N.A.H.
Inočka
Irida
Ishatai
Ishatai na blogeru
lipa mare
Lostinfantasy
Ljubav u malom
Marsi
Mriža zivota
nebulozemoje
Nevinasce
New life
obicnaklinka.blog.hr/
Odgoj s osmjehom
One love one life
Poezija na crno
Prijateljica svjetlosti
Prorok
Putnik promatrač
Reina
Rea
Safiris
Safiris 2
Sanja
Skywalker
Slonic
Srce na pauzi
Spirit
Suncokretić
Svijetmakrobiotike
Tai
Tinuviel
Too much&too little
Tražeći sebe
Trillian
U potrazi za istinom
Viktor
Začarana dolina
Zelenixsvijet
Zvonjava.blog
Žubor vode
Nihonkichigai I
Nihonkichigai II
Nihonkichiga III
Nihonkichigai IV
Nihonkichigai V
Životna načela reikia
Dr. Mikao Usui
1.Don't worry - just for today
2.Don't get angry- just for today
3.Be thankful for the many blessings
4.Earn your daily bread honestly
5.Try to be kind to allliving beings around you
1.Upravo danas, nemoj brinuti.
2.Upravo danas, nemoj se ljutiti
3.Budi zahvalan za mnoge blagoslove
4.Zarađuj pošteno svoj kruh
5.Budi ljubazan prema svim bićima
Danas su bili vrijedni: :)
Svratili su do mene:
TEKSTOVI KOJI SU ME SE DOTAKLI
DESIDERATA
Max Ehrmann
Kročite smireno kroz buku i strku
i ne poželite mir koji donosi vječna tišina.
Trudite se, ali bez potčinjavanja
da budete u dobrim odnosima sa svim ljudima.
Govorite svoju istinu tiho i jasno
i slušajte što vam drugi govore.
Jer čak i dosadni i neuki imaju svoju priču.
Izbjegavajte glasne i agresivne osobe -
one uznemiruju dušu.
Uspoređujući sebe sa drugima, možete postati sujetni i ogorčeni,
jer uvijek će biti gorih i boljih od vas.
Uživajte u svojim dostignućima, kao i u svojim planovima.
Vodite računa o svom zvanju, ma kako skromno bilo,
jer to je nešto što stvarno posjedujete u ovom nemirnom
i promjenjivom vremenu.
Budite svoji!
Posebno ne iziskujte lažnu naklonost, niti budite
cinični u ljubavi.
Unatoč svim prijevarama i razočaranjima,
ljubav uvijek ispočetka niče poput trave.
Brižljivo postupajte s iskustvom koje vam donose godine
i dostojanstveno im predajte mladost.
Razvijajte snagu duha da vas zaštiti od iznenadnih nedaća.
Ne budite sebe sumnjama i negativnim razmišljanjima,
previše je strahova rođeno u samoći i premorenosti životom.
Ispod zdrave discipline, budite nježni prema sebi.
Vi ste dijete Svemira, kao i stabla i zvijezde i vi imate
pravo biti ovdje.
I bez obzira da li je to vama jasno ili ne,
Svemir se razvija točno onako kako treba.
Zato budite u miru božjem, ma što on za vas bio
i ma kakvi bili vaši zadaci u ovoj ludnici,
sačuvajte mir u svojoj duši.
Sa svim svojim prijevarama, svojom iskrenošću i
promašenim snovima,
ovo je još uvijek predivan svijet.
Čuvajte sebe.
Uložite sve što imate i što jeste -
I BUDITE SRETNI!
@
NAUČIO SAM
Andy Rooney
Naučio sam...
da trebamo biti zahvalni
što nam Bog ne daje uvijek
ono što tražimo
Naučio sam...
da uvijek možeš za nekoga moliti,
kad nema snage da si može pomoći
na drugi način.
Naučio sam...
da ti je, bez obzira koliko ozbiljnosti
život zahtijeva od tebe,
uvijek potreban prijatelj
s kojim se možeš glupirati.
Naučio sam...
da je biti ljubazan važnije nego biti u pravu.
Naučio sam...
da ljubav, a ne vrijeme, liječi sve rane.
Naučio sam...
da svatko koga sretneš,
zaslužuje da ga pozdraviš s osmjehom.
Naučio sam...
da dobre prilike nikada nisu izgubljene;
netko će se uvijek poslužiti onima koje ti propustiš.
Naučio sam...
kada se naučiš živjeti u luci gorčine,
sreća će se uvijek sidriti negdje drugdje.
Naučio sam...
da treba dijeliti riječi koje su
nježne i mekane,
jer češ ih sutra možda morati pojesti.
Naučio sam...
da je osmjeh jedan jeftin način
da popraviš svoj izgled.
Naučio sam...
da ne mogu odabrati kako se osjećam,
ali da mogu odabrati
što ću napraviti u vezi toga.
Naučio sam...
da svi žele živjeti na planini,
ali da se sva sreća i rast
događaju dok se uspinješ.
Naučio sam...
da je dobro davati savjet
samo u dva slučaja:
kada ga netko traži
ili kada je pitanje života i smrti.
Naučio sam...
kada planiraš osvetiti se nekome,
time samo dozvoljavaš sebi
da te ta osoba nastavi vrijeđati.
Naučio sam...
što imam manje vremena,
više stvari mogu napraviti.
@
LAGANO UMIRANJE
Pablo Neruda
Lagano umire onaj koji ne putuje,
onaj koji ne čita,
onaj koji ne sluša glazbu,
onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u sebi.
Lagano umire onaj koji uništava vlastitu ljubav,
onaj koji ne prihvaća pomoć.
Lagano umire onaj koji se pretvara u roba navike,
postavljajući si svaki dan ista ograničenja,
onaj koji ne mijenja rutinu,
onaj koji se ne usuđuje odjenuti u novu boju,
i ne priča s onima koje ne poznaje.
Lagano umire onaj koji bježi od strasti
i njenog vrela emocija
od onih koje daju sjaj očima
i napuštenim srcima.
Lagano umire onaj koji ne mijenja život
kad nije zadovoljan svojim poslom ili svojom ljubavi,
onaj koji se ne želi odreći svoje sigurnosti
radi nesigurnosti i koji ne ide
za svojim snovima.
Onaj koji si neće dozvoliti
niti jednom u svom životu
da pobjegne os smislenih savjeta…
Živi danas! Riskiraj danas! Učini danas!
Ne dozvoli lagano umiranje!
Ne zaboravi biti sretan!
@
Khalil Gibran
Tvoja djeca nisu tvoja djeca.
Ona su sinovi i kćeri Života koji teži samome sebi.
Dođu kroz tebe, no ne iz tebe,
i iako su s tobom, ona ti ne pripadaju.
Možeš im dati svoju ljubav,
ali ne i svoje misli,
jer ona imaju svoje vlastite misli.
Možeš biti dom njihovim tijelima,
no ne i njihovim dušama,
zato što njihove duše prebivaju
u kući od sutra, koju ti
ne možeš posjetiti, čak ni
u svojim snovima.
Možeš se truditi da im budeš slična,
ali ne traži, da bi oni postali poput tebe.
@
AKO
Rudyard Kipling
Ako možeš ostati miran kad na tvom putu
Svi izgube glavu i prstom pokazuju na tebe...
Ako sačuvaš povjerenje kad svi ostali sumnjaju,
Ali ako im ne zamjeriš što nemaju povjerenja...
Ako ne lažeš kad čuješ laži,
Ili ako ne mrziš kad tebe mrze,
Ako se ne praviš suviše dobar,
Niti govoriš mudro...
Ako snivaš, ali ti snovi nisu sve;
Ako misliš; ali ti misli uvijek ostanu čiste...
Ako znaš primati pobjedu i poraz,
Primati jednako jedno i drugo...
Ako možeš podnijeti da tvoju istinu
Varalice iskrivljuju kako bi lakše prevarili budale...
Ako vidiš kako u komadiće razbijaju tvoj cilj
I ako se sagneš podignuti i pokupiti ostatke...
Ako možeš skupiti sva svoja dobra
I staviti ih na kocku, sve odjednom,
I ako si spreman ponovno krenuti kao na početku,
Ne izustivši ni riječi, izgubivši sve uz osmijeh...
Ako prisiliš svoje srce, svoje živce, svoje mišiće
Da služe tvojim ciljevima i kad su smalaksali,
I ako ustraješ kada sve zastane,
Izuzev volje koja naređuje: "Drži se dobro... "
Ako se usred gomile ne ponosiš
I ne smatraš se herojem ako se družiš s velikima,
Ako te prijatelj niti neprijatelj ne mogu pokvariti,
Ako svaki čovjek za tebe nešto znači, ali nijedan suviše...
Ako umiješ dobro ispuniti svaku minutu svog života,
I svakog trenutka ideš pravim putem -
Tvoja bit će zemlja i svo njezino blago,
Jer bit ćeš čovjek, sine moj!
@