Živim u takvom okruženju, razumijem... Međutim, ja nikad nisam postala takva, nikad nisam povjerovala da je takvo okruženje (svađe, nerazumijevanje, nasilje) jedino moguće. Da, ja sam dijete, ali ipak sam zaključila da postoji nešto bolje i to tražim. Obitelj mi nikad u životu nije bila podrška i zato sam ih već prije mnogo godina izbacila sa svojeg popisa vrijednosti. Pronašla sam prijatelje, novu obitelj s kojom me veže mnogo više od krvi. Imam 17 godina, dakle, nisam odrasla... Pa ipak vjerujem da imam izbor... Naravno da svojim roditeljima opraštam, ne mogu drukčije, ne zato što su mi roditelji nego jer su ljudska bića. Ali kako da ih volim? Ne mrzim ih, ali suprotno od ljubavi nije mržnja nego ravnodušnost, a to je ono što osjećam.
29.07.2007. (16:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Oporavila si se od toplinskih udara, vidim... Još jedno izrazito lijepo djelo... Volim tvoje postove... Uvijek me natjeraju na razmišljanje... Žrtve vlastitih žrtava... Vlastitih gluposti... Pogrešaka... Ali slažem se... Treba pokušavati... Trejati dalje... Truditi se... Je čvrsto vjerujem, da će jdnog dana uroditi plodom... Da ćemo jednog dana pronaći svoje jesto pod zvijezdom... Da ćemo konačno uspjeti.... Respect.
31.07.2007. (03:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nemam puno reći o napisanom..izgleda da sam ja jedna od sretnica koju netolerancija roditelja nije hvala Bogu dotakla, baš suprotno.. podsjetile su me zadnje riječi tvog posta na A.B.Šimića..čovječe pazi da ne ideš malen ispod zvijezda..samo veliki opraštaju, zar ne..i nisu maleni ispod zvijezda..što je njima proći ispod duge.. pozdrav ostavljam;)
31.07.2007. (17:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
moji starci su rastavljeni...da nisu,ne znam dal bi ikad okusila ovakav način života... uvijek kad jedan pretjera spasi te bijeg onom drugom,slijediš dva sad razdvojena bića i tek uviđaš nove mane i vrline...nemam skladnu obitelj,puno sam toga prošla u svojih 16,namučila se itekako...al sad sam ovdje,kod majke čiju strogost ne podnosim,staroga posjećujem koliko god mogu,brine se za mene i ono najvažnije,popustljiviji je. Zato mogu reć da uživam ovako,da sam ispala normalno dijete s burnom prošlošću iz koje sam naučila mnoge pouke...kao da sam živjela dva života...jedan po mom ukusu gdje je većina toga bila dozvoljena i jedan savršeno suprotni...zato sam naučila neka mjerila,znam gdje su granice,što se može,što ne smije... i uživam kad viću "Jedinka je a vidi ju,dijete za poželjeti.Ni r od razmaženosti" Hvala mami i tati što su me naučili kako jednog dana biti savršen roditelj.
03.08.2007. (10:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sve je to stara istina. potrebno je to reći i ponavljati, jer mi lako zaboravljamo. ne treba međutim pomisliti da je to sve skupa dovoljno saznati i evo sad ću ja to tako učiniti i super! to je proces. polagan. to je mijenjanje sebe. to je naš najveći i najteži zadatak u životu. mi smo "posljedica" mnogih naših prošlih života i utjecaja roditelja i okoline i nije mala stvar uhvatiti se u koštac s time. pozdrav:)))
08.08.2007. (14:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Slažem se...uostalom, pa sve te istine svi mi već oduvijek nosimo u sebi, samo ih je potrebno izvući na svjetlo dana...spoznati da to znamo je samo jedan korak na putu koji je, kao što si i sama rekla jako, jako dugačak. I nimalo lak...no valja se potruditi. :)
08.08.2007. (14:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...ella...
Lijep post... Osobito posljednje rečenice... Treba pokušavati... Sve dok ne uspijemo...
27.07.2007. (00:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mishy
Živim u takvom okruženju, razumijem... Međutim, ja nikad nisam postala takva, nikad nisam povjerovala da je takvo okruženje (svađe, nerazumijevanje, nasilje) jedino moguće. Da, ja sam dijete, ali ipak sam zaključila da postoji nešto bolje i to tražim. Obitelj mi nikad u životu nije bila podrška i zato sam ih već prije mnogo godina izbacila sa svojeg popisa vrijednosti. Pronašla sam prijatelje, novu obitelj s kojom me veže mnogo više od krvi. Imam 17 godina, dakle, nisam odrasla... Pa ipak vjerujem da imam izbor... Naravno da svojim roditeljima opraštam, ne mogu drukčije, ne zato što su mi roditelji nego jer su ljudska bića. Ali kako da ih volim? Ne mrzim ih, ali suprotno od ljubavi nije mržnja nego ravnodušnost, a to je ono što osjećam.
29.07.2007. (16:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
*Pahuljisa...
Oporavila si se od toplinskih udara, vidim...
Još jedno izrazito lijepo djelo...
Volim tvoje postove...
Uvijek me natjeraju na razmišljanje...
Žrtve vlastitih žrtava...
Vlastitih gluposti...
Pogrešaka...
Ali slažem se...
Treba pokušavati...
Trejati dalje...
Truditi se...
Je čvrsto vjerujem, da će jdnog dana uroditi plodom...
Da ćemo jednog dana pronaći svoje jesto pod zvijezdom...
Da ćemo konačno uspjeti....
Respect.
31.07.2007. (03:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
inocka
nemam puno reći o napisanom..izgleda da sam ja jedna od sretnica koju netolerancija roditelja nije hvala Bogu dotakla, baš suprotno..
podsjetile su me zadnje riječi tvog posta na A.B.Šimića..čovječe pazi da ne ideš malen ispod zvijezda..samo veliki opraštaju, zar ne..i nisu maleni ispod zvijezda..što je njima proći ispod duge..
pozdrav ostavljam;)
31.07.2007. (17:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
obična prolaznica
moji starci su rastavljeni...da nisu,ne znam dal bi ikad okusila ovakav način života...
uvijek kad jedan pretjera spasi te bijeg onom drugom,slijediš dva sad razdvojena bića i tek uviđaš nove mane i vrline...nemam skladnu obitelj,puno sam toga prošla u svojih 16,namučila se itekako...al sad sam ovdje,kod majke čiju strogost ne podnosim,staroga posjećujem koliko god mogu,brine se za mene i ono najvažnije,popustljiviji je.
Zato mogu reć da uživam ovako,da sam ispala normalno dijete s burnom prošlošću iz koje sam naučila mnoge pouke...kao da sam živjela dva života...jedan po mom ukusu gdje je većina toga bila dozvoljena i jedan savršeno suprotni...zato sam naučila neka mjerila,znam gdje su granice,što se može,što ne smije...
i uživam kad viću "Jedinka je a vidi ju,dijete za poželjeti.Ni r od razmaženosti"
Hvala mami i tati što su me naučili kako jednog dana biti savršen roditelj.
03.08.2007. (10:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Furryan
E ovak nešt sam može Indigo iz glave prenijeti na blog :) Prekrasno :salute :kiss :love :hug
06.08.2007. (18:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
greentea
sve je to stara istina. potrebno je to reći i ponavljati, jer mi lako zaboravljamo. ne treba međutim pomisliti da je to sve skupa dovoljno saznati i evo sad ću ja to tako učiniti i super! to je proces. polagan. to je mijenjanje sebe. to je naš najveći i najteži zadatak u životu. mi smo "posljedica" mnogih naših prošlih života i utjecaja roditelja i okoline i nije mala stvar uhvatiti se u koštac s time. pozdrav:)))
08.08.2007. (14:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Irnan - NPZ
Slažem se...uostalom, pa sve te istine svi mi već oduvijek nosimo u sebi, samo ih je potrebno izvući na svjetlo dana...spoznati da to znamo je samo jedan korak na putu koji je, kao što si i sama rekla jako, jako dugačak. I nimalo lak...no valja se potruditi. :)
08.08.2007. (14:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ish
Ejla NPZ! :D
10.08.2007. (20:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Irnan - NPZ
Ejla, Ish! Dobrodošao u moj skromni, virtualni dom i osjećaj se kao kod kuće. :)
11.08.2007. (08:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...