U potrazi za samim sobom...

Prvi travnja je prosao, i vrijeme je da se malo uozbiljim.. :D
Unatoc šali, u prošlom postu mogli ste saznati i neke istinite stvari, nove.. Istina je da s onom curom iz razreda nema nista, jer sam napokon siguran da me gleda kao prijatelja, a i upitni su bili moji porivi u tome svemu... A isto tako je istina da postoji jedna osoba koju sam upoznao s bloga i zbog koje sam u zadnje vrijeme poprilicno dobrog raspolozenja.. :)) Ili, kako bi ona rekla, hepi! :D
Dakle.. imam online curu, da, znam da zvuci glupo..
ALI
Za tjedan dana idem u Zadar...
I sad sam ja kao trebao napisat neki super post sta ja znam sta ali trenutno me bas i ne puca inspiracija.. hmm.. Mozda mi bolje ide pisanje kad sam u depresiji nego kad sam sretan? :D
eh... ne znam bas, ali mislim da ipak ima veze s necim drugim.. I tako. uzivam ja sad ovdje malo, dogodi se da ne mogu zaspat poduze vrijeme, da sanjam pogodite koga (proslu noc, da), da precitavam njene poruke.. Ali nisam zaljubljen nego zatreskan. Ne volim pozurivati stvari, a isto tako, ni shvacati neke pojmove olako. :) I eto. napisao sam joj pjesmu. i ona meni dvije.. pa kad odem u Zadar onda ce bit razmjena.. :)) cijelo vrijeme razmisljam o njoj..vise manje..eh..da..osjecam se cudno.. Cudno mi je sve to, stvarno, i bojim se, razocaranja, patnje, svacega.. ali znam da strah ne vodi nikamo, i da ta udaljenost nije tolika prepreka jer srcu ne mozes zapovijedat. Nitko ne voli bas veze na daljinu.. ali kazem ja sebi - nek' bude sto bude, cemu se zamarati s time? kako bude, bude.. nda.. al opet znam da ce me uhvatit uzasna trema, vec me hvata pri samoj pomisli..uhh.. ma bit ce sve dobro valjda (vidite, vidite, i kod mene malo optimizma)..
i to bi bio jedan ako nista drugo onda iskren post.. :D

I da, zaboravio sam na ovo sto naslov kaze.. Da, dragi moji citatelji, 100 postova u nesto vise od pola godine.. eh.. kako vrijeme leti. A eto, nadam se ja da ce ih bit jos barem toliko! Hvala svima koji me citaju (po tko zna koji put)... i znam da ovaj post nije nesto, pogotovo ne za jubilarni, ali nadam se da cete mi oprostit ovaj manji nedostatak inspiracije! :P

A da malo začinim s jednim zanimljivim tekstom, procitajte ovo.. :)

Kako roditelji osijede?

Prolazeći pored sobe svog sina, otac je bio zapanjen vidjevši krevet lijepo poravnan i sve uredno i pospremljeno. Tada je vidio omotnicu na jastuku. Na njoj je pisalo "Tata". Sa najgorim slutnjama, otvorio je omotnicu i počeo čitati pismo držeći ga drhtavim rukama:

"Dragi tata,
Pišem ti s velikom žalosti i tugom.
Morao sam pobjeći sa mojom novom curom jer sam htio izbjeći scenu s tobom i mamom. U Jani sam našao pravu strast i ona je tako lijepa.... Znam da ju ti ne bi prihvatio zbog svih njenih piercinga, tetovaža i njene uske motorističke odjeće kao i zbog toga što je ona toliko starija od mene, ali - to nije samo ljubavna strast.
Tata, ona je trudna.
Jana kaže da ćemo biti jako sretni. Ona ima kamp-kućicu u šumi i hrpu drva za loženje što će nam biti dovoljno za cijelu zimu. Želimo imati još puno djece.
Jana mi je otvorila oči činjenicom da marihuana stvarno ne šteti nikome. Uzgajati ćemo je i razmijenjivati sa drugim ljudima u Komuni za kokain i ekstazy. U međuvremenu, moliti ćemo se da će znanost ipak uskoro naći lijek za AIDS da Jani bude bolje; ona to zasigurno zaslužuje.
Ne brini, tata, meni je sad 15 godina i znam se brinuti o sebi. Siguran sam da ćemo vam kad-tad doći u posjetu da vidite svoju unučad.

Tvoj sin Tvrtko

P.S. Tata, ništa od toga nije istinito. Ja sam preko puta kod Tomice doma. Htio sam te samo podsjetiti da u životu ima puno gorih stvari od one školske svjedodžbe na mom pisaćem stolu.
Volim te!
Nazovi kad bude sigurno da se mogu vratiti doma."

Dodatak:
Idem na vikendicu, nece me bit do ponedjeljka, pa vas pozdravljam sve...