U potrazi za samim sobom...

U novinama sam jednom naišao na vrlo zanimljiv članak o ibogainu, pa sam, inspiriran za ovaj post, potražio na internetu dodatne informacije... Što je ibogain, kako se koristi, koja je njegova nevjerojatna značajka, i još mnogo toga saznati ćete nastavite li čitati...

Ibogain je dugotrajni halucinogen koji se dobiva iz korijena biljke iboge(Tabernanthe iboga), koja raste u zapadnoj Africi. U tradicionalnoj afričkoj kulturi(odnosno, religiji), koristi se u različitim ritualima(inicijacije, plemenski plesovi), a uzima se žvakanjem korijena iboge.
Na Zapadu, obično se koristi u obliku finog bijelog praha ili laboritorijski sintentiziranog, ili kemijski ekstraktiranog iz korijena iboge.
Zašto se uopće koristi na Zapadu? Jer u njegovoj upotrebi postoji nešto što u novije vrijeme privlači sve veću pažnju znanstvenika.
Koliko god to nevjerojatno zvučalo, istraživanja pokazuju da ovaj prirodni lijek ima velik potencijal u liječenju ovisnosti o heroinu, kokainu, cracku, metadonu, alkoholu, a prema nekima, čak i cigaretama.

Djelovanje
Jedna jedina doza ima tipična tri efekta koja se koriste u liječenju ovisnosti o drogama.
Prvo, uzrokuje kompletno uklanjanje ili ogromno smanjenje simptoma apstinencijske krize (u 90% slučajeva), tako omogućujući relativno bezbolnu detoksifikaciju tijela. Drugo, o čemu svjedoče mnogi ovisnici, a znanstvena istraživanja potvrđuju, je smanjenje želje za uzimanjem droga neko vrijeme nakon tretmana ibogainom, obično između jednog tjedna i nekoliko mjeseci (u 60% slučajeva). I, na kraju, psihoaktivna priroda tvari (u većim dozama može uzrokovati stanje nalik sanjanju na više sati) pomogla je mnogima da shvate i riješe probleme koji stoje iza njihove ovisnosti (u 30% slučajeva)...
Ibogain se može lako dati, u obliku kapsule, a sam uopće ne izaziva ovisnost!
To je, u biti, jednokratni lijek koji se, korišten u klinici s odgovarajućim nadzorom pacijenta, do sada čini siguran za upotrebu.
Iako je rijetko da pojedinac stalno prestane uzimati droge samo zbog jedne jedine doze ibogaina, kao početna faza u cijelom rehabilitacijskom programu ova tvar bi mogla ponuditi mnogo.
Otkriće da može izliječiti ovisnost o drogi obično se pripisuje Howardu S.Lotsofu – bivšem ovisniku o heroinu iz New Yorka koji je uzeo ibogain 1962. godine, vjerujući da se radi o novoj drogi, ali, 30 sati kasnije, odjednom je shvatio da nije osjećao želju za heroinom.
Eksperimentiranjem na prijateljima ovisnicima otkrio je da je taj učinak uobičajan.
Ibogain je dozvoljen u medicinskim istraživanjima za tretiranje ovisnosti u SAD-u već početkom devedesetih, no problemi s financijskom podrškom usporavali su (i još uvijek usporavaju) njegov razvoj, pa sve do danas ostaje nerazvijen i nedostupan većini ovisnika u cijelom svijetu. Postoji nekoliko privatnih klinika koje su većinom smještene oko Kariba i Mexica, koje nude tretman ibogainom za cijenama od oko Ł4,000, a u Europi neki laici nude nižu cijenu tretmana, bez medicinskih klinika.
Uz to, ibogain, ili u čistom stanju ili kao ekstrakt biljke, postao je dostupan preko nekih amaterskih izvora na internetu.
Ima legalan status u Engleskoj, i velikom dijelu svijeta, kao eksperimentalni, neslužbeni lijek, i zbog toga posjedovanje ibogaina nije prekršaj, iako bi distribucija mogla biti kažnjiva zakonom. Kao tvar, zabranjen je u nekim zemljama(čak i samo posjedovanje), uključujući SAD, Švicarsku, Švedsku i Belgiju.

Pitate se zašto se ibogain zapravo još službeno ne koristi u liječenju ovisnika o drogi? Od njegovog otkrića, kroz povijest, bilo je mnogih problema. Osnovana je kompanija koja je radila na liječenju ovisnika ibogainom, ali zbog administrativnih problema između te kompanije i Sveučilišta u Miamiju, gdje je djelovala, zaustavila je kliničko liječenje ibogainom, koje je bilo odobreno. U pitanju nije uopće bila sigurnost korištenja ibogaina. 1995. godine, nakon nekoliko godina naglog interesa za ibogain, komitet za odobrenje ibogaina u NIDA-i (američki nacionalni institut za zloupotrebu droga) odlučio je uvelike smanjiti istraživanje tvari. O pravom razlogu tog postupka samo možemo nagađati...
Iako je vrijeme odmicalo, nije se mnogo poduzimalo oko korištenja ove tvari u liječenju... I tako je do danas...
Posao s drogom danas je vrlo razvijen u svijetu, radi se o razvijenim mrežama u kojima ponekad sudjeluju i političari, zastupnici cijelih država.. To je posao u kojem se vrte milijuni... A što bi se dogodilo da se to sve prekine zbog jednog jedinog lijeka? Koliko bi novca određeni ljudi na visokim položajima izgubili, što mislite? Eto, takav je današnji svijet...
Iako je očajnički potreban milijunima ovisnika diljem svijeta, ibogain danas nije mnogo bliže da postane dostupniji...

Na početku, želio bih vas obavijestiti, ako još to ne znate, da sam otvorio novi blog, koji se isključivo bavi temom maltretiranja u školama (bullyinga), pa da se jos malo izreklamiram... hehe... Ideju za blog dobio sam prije nekog vremena, i konačno sam je uspio pretočiti u djelo. Radi se zapravo o projektu u kojem bi trebalo sudjelovati više ljudi (uredništvo), koji pomažu u uređivanju bloga... Tako da ne moram sav posao sam raditi! Na blogu cete moci pronaci razne informacije vezane uz dotičnu temu, pa osvrte na neke postove koji se bave tom temom, istinite priče - slučajeve bullyinga, i slično...

A sad, prijeđimo malo na moj život, mislim da vam o tome već odavno nisam govorio... Zapravo, jesam, o Karlovcu, ali o mom svakodnevnom životu nisam... Ja se trudim biti društveniji, trudim se više izlaziti, ali pogledajte što se dogodi... Dogovorimo se ja i prijatelji za srijedu da idemo u ovaj jedan klub/disco na studentsku večer... Jučer, prvo ovaj jedan kaže da neće, drugi kaže da će ako bude išao treći, treći neće da ide - nitko ne ide... heh... i tako to izgleda, a ja sam ih cijelo vrijeme nagovarao da odemo vani... I sad, kažu da ćemo u subotu, ali ne znam baš... Ono, stvarno, oni nisu svi odavde, pa im je problem s autobusom... Ali gdje da ja to nađem prijatelje onda? Sjećam se jednog komentara u kojem me dotična osoba poticala da izlazim više, da se družim, da se sprijateljujem... Ali kako, gdje, s kim? Kad ne mogu... A gdje da ja nađem to društvo? U razredu sigurno ne. Naš razred ima 13-14 muških. Podijeljeni su na dvije grupe. Nas 4-5 koji smo nekakva ekipa, i njih 9-10 koji su druga ekipa... Oni popularni... heh... mda... Ne znam, ne znam gdje da upoznam nove ljude, ne znam gdje da nađem društvo, nekog tko je voljan ponekad izaći vani (recimo, bar 1-2 puta tjedno)... Možda sam trebao prije na to misliti, znam, ali sada su stvari ovakve kakve jesu... No, znate, tješim se jednom mišlju... Sada bar imam volje. Pa sad... Nadam se da će to pomoći... Ne znam što drugo da vam sada kažem, jednostavno nemam baš neke inspiracije za duge postove... No, zato, u idućem postu možete očekivati jednu meni vrlo interesantnu temu, nešto s čim je jako malo ljudi zapravo upoznato... To je jedan post koji već odavno pripremam, nadam se da nećete biti razočarani... Nešto više, onako, znanstveno, ali meni se čini dosta intrigantno i zanimljivo... Pa, eto, vidjet cete...

P.S. Zbog ovog drugog bloga pomalo i zanemarujem ovaj u zadnje vrijeme, bar što se komentiranja tiče, ali mislim da mogu ja to, a to je ionako samo na početku, dok se sve to malo ne pokrene... Pa eto, oprostite mi ako slučajno zaboravim koga komentirati... Pozdrav svima do idućeg posta!

Stigao je i drugi post za redom u kojem vam donosim vijest o svom povratku sa puta. Ovaj put sam bio u Karlovcu. Zašto i kod koga, pitate se? Pa, ako niste pročitali dodatak prethodnom postu, reći ću vam opet. U tom gradu sam upoznao dvije blogerice, Wall i Angie, s kojima sam inace u kontaktu negdje oko pola godine (s Wall malo manje)... Iako je sve pocelo od šale, na kraju sam otputovao vlakom do Karlovca, i, iskreno, nimalo nisam požalio zbog toga! Bilo mi je super, naravno, i nimalo me njih dvije nisu razocarale... Smjesten sam bio kod bake od Wall (spavao tamo)... Pa, počnimo od početka...
Vlakom sam u Karlovac stigao u srijedu u 6:00... Posto Angie (odsad Ana) nije mogla doci na kolodvor, docekala me samo Wall (Valentina), koje me kasnije povela u kraći obilazak grada... Kasnije sam upoznao i Anu, a vrijeme je jednostavno letjelo... Da vam ne pricam sve, izdvojit cu samo neke trenutke... Navecer bi igrali monopoly, kartali, ili nesto na kompjuteru... Zadnju vecer je doslo i do tuče jastucima (klasično)...
Eh, da, i nakon osam godina ponovno sam vozio bicikl, i to cijelo popodne... Jednog dana isli smo do Anine kuce, koja je na selu, pa smo tamo bili jedno popodne (to je taj dan kad sam bicikl vozio), a ona ima zivotinja, pa je i tu bilo svasta . Mazili smo zeca, psa, macku... hehe... mda.. Bili u šumi...
Vidi se da trenutno nemam neke inspiracije... Sve u svemu, bilo mi je super... Razočaran definitivno u njih dvije nisam, sada još više znam o njima... I to je lijepo...
Naravno, usput sam bio i u posjetu Zagrebu, kod svoje sada vec stare prijateljice (i opet, da, bilo mi je super)... Sto jos da vam pricam... Ne znam, ono, stvarno mi je drago sto sam se upoznao s njima, drago mi je sto imam prijatelje koji mozda nisu ovdje, ali barem su dostojni da nose taj naziv.

A za kraj, pošto sam ovu štafetu dobio od Minerve, pišem vam popis 5 stvari koje (valjda) niste znali o meni. Ako se sjetim 5...

1. Pišem dnevnik, iako na prekide.
2. Alkoholna apstinencija je prosla, pio sam alkohol cak i prije nove godine, ali opio sam se samo jednom u zivotu, i to na razrednom izletu. No, nakon petog mjeseca, jedino alkoholno pice koje sam pio je pivo.
3. Volim plesati.
4. Bojim se visine (hipsofobija), iako ne baš paranoično.
5. U zadnje vrijeme inspiracije mi znatno ponestaje... :D


Kome predajem štafetu?
Kao prvo, Angie, onda Tini, Gilraen
A za ostale... Ne zelim vas opterecivat ovim ako ne želite to, pa ću zato reći da predajem štafetu svima koji je žele... Ali dobro, evo i par prijedloga: horsey, uvijek_svoja, lookinforsoul, Festina Lente, nestala u beskraju, Rusalka, scientist, the crystal ship....

Nadam se na se nitko nece uvrijedit sto sam ga preskocio / predlozio, jer slobodno stavite ako zelite, ako ne želite ne morate, bez ikakve obaveze.

Sve ono brisem, ovo je potpuno novi post... Ionako nije bilo puno toga..
Dakle, novu godinu proveo sam u Klagenfurtu u Austriji. Pa, da vam prvo ispricam nesto o tom gradicu na jugu Austrije, koji ima cca 90.000 stanovnika.
Prema legendi, u blizini ovog srednjovjekovnog gradica zivio je strasan zmaj (ujedno i simbol grada) koji je terorizirao stanovnistvo, morali su mu davati zrtve u stoci, ali čak i ljudima. Mnogo hrabrih junaka pokušalo je ubiti zmaja, ali nikom to nije pošlo za rukom. Napokon, građani su smislili plan. Izgradili su kameni toranj, na njega su privezali lanac sa šiljcima, a za lanac su svezali vola. Zmaj se polakomio ugledavši vola, te ga progutao i tako se zabio za šiljke, pa se nije mogao micati, bio je poput ribe na udici. U tom trenutku, građani su izašli iz kamene kule oboružani toljagama i umlatili zmaja, te je zlo napokon nestalo iz tih podrucja (ili su bar tako mislili)...
Ovaj kameni toranj ugrađen je u najstariju kuću u Klagenfurtu, koja se zove "Kod zlatne patke". Na slikama ispod vidi se djelić tornja(lijevo) i zlatna patka, simbol na ulazu u samu zgradu.


Spomenik na ovo oslobođenje grada od zla nalazi se na središnjem trgu (slike ispod). Zmajoubojica je slimbolički prikazan kao Heraklo (snažni junak iz starogrčke mitologije). Na tom trgu održava se i božićni sajam, i da, nakupovali smo se i tamo(i stvarno mi se svidio taj sajam)!



Druga legenda govori o srednjovjekovnom razdoblju i inkviziciji u Austriji. I u Klagenfurtu su, kao i drugdje, palili vještice, ali ne samo to... Suđenja su im bila vrlo..hm... interesantna pojava. Kako bi teklo suđenje?
Nakon tužbe, odmah bi se objesilo optuženika, a tek onda provodilo suđenje. Ako se utvrdi da je optuženik nevin, pogreb bi placao grad. Ako bi optuzenik bio proglasen krivim, onda bi ga ostavili da visi...
I tako se provodila pravda... mda..


Na slici ispod možete vidjeti osnivača grada, ali o njemu baš i nisam upamtio puno!



Zapravo smo bili smjesteni u hotelu u blizini grada, jedno 5 km od samog mjesta. Vodiča smo imali samo jedno jutro, tako da nismo baš puno toga vidili, al eto, upamtio sam to i još jednu legendu, legendu o nastanku jezera (Werther See) pokraj Klagenfurta.
Prema legendi, prije tu nije bilo jezero, vec udolina s jednim gradom. No, stanovnici tog grada ogrezli su u grijehu. Jednog dana, dosao im je jedan patuljak i zapitao ih hoce li prestati s tim bakanalijama i svim time što su činili ili će ispaštati zbog toga, no oni su ga potjerali. Drugi dan opet je došao s upozorenjem, ali opet su ga potjerali.. Napokon, došao je i treći dan, a sa sobom je donio bačvicu. Stanovnici se opet nisu osvrćali na njega, a on je onda izvukao čep iz bačvice, a iz nje je počela teći voda u ogromnom mlazu. Voda je potopila cijeli grad te stvorila to jezero. Tako su stanovnici kažnjeni zbog svojih grijeha... Ljudi kažu da se, ponekad, pri punom mjesecu, još uvijek mogu vidjeti tamni obrisi zvonika te cuti zvuk zvona potonulog grada...

Jedan dan, otišli smo u posjet obližnjeg mjesta čije sam ime zaboravio, ali zato nisam na divnu tamošnju prirodu, pogled na šumu prekrivenu injem, jezero u magli... A i jedan samostan gdje nas je oduševljeno dočekao hrvatski svećenik koji vodi tamošnju župu. Pa, evo i par slika.




I tako... Sad malo kako mi je bilo... Pa ono, isli smo dosta po gradu i to, nije bilo lose tako... Drustvo, bili su malo stariji ljudi, to mi nije bas odgovaralo... Eh, da... Nismo mi bili na skijanju, vec na razgledavanju grada. Što još... Ma ne znam, iskreno, što uopće da vam kažem o tom putovanju.. Klagenfurt je lijep gradić, puno smo toga kupili, previše potrošili :D i tako... To bi vam bilo to, ukratko!

NAPOMENA: Sad su dodane i slike (koje sam osobno slikao), te sam malo preuredio tekst, pa se nadam da ćete imati ponešto dublji doživljaj ovih opisa!


Dodatak:
Tek toliko da znate, veceras putujem nocnim vlakom u Karlovac... Vracam se u subotu ili nedjelju ujutro, jos nisam skroz siguran. Eto, tako. Pitate se što ću u Karlovcu? Pa, eto, upoznat cu tamo dvije divne cure koje znam s bloga... I tako... Pricat cu vam kako je bilo kad se vratim! Pozdrav svima!