U potrazi za samim sobom...

Napokon sam se našao s onim tzv. prijateljem iz osnovne(govorio sam prije o njemu)...
I drago mi je što sam to učinio, jer na taj način zaista sam se oprostio od prošlosti... Ovaj put sve sam mu rekao. Rekao sam mu da je to poslijednji put da se nalazimo, i rekao sam mu da ja vise nisam isti kao i u osmom razredu, rekao sam mu koliko su me sve njegove grube riječi povrijedile, koliko sam patio zbog toga, rekao sam mu kako to nije smio raditi. Nismo dugo pričali, ali sve sam mu rekao, sve sto sam želio. Dobro, gotovo sve. Ali zato sam mu dao adresu ovog bloga, jer zelim da shvati sve, da shvati sto mi je osnovna znacila, da shvati zašto je to poslijednji put, i da shvati da mu nisam sve istinito rekao. Ali jedno sam mu zaboravio reći, a to je nešto što me zaista pogodilo, nešto što je za mene bila prava izdaja od njega, kao mog tadašnjeg najboljeg prijatelja. Od ljeta nakon 5. razreda do 8. razreda ja sam bio zaljubljen u jednu cehinju koja je dolazila kod mene na vikendicu preko ljeta. Bila je 2 godine starija od mene, nikad tu nista nije bilo, ali zato sam ja njemu obicno tvrdio drugacije, bar godinu-dvije. Govorio sam mu svasta, i kako ja s njom pricam, sve bi mi to preko telefona, ali meni je to bio nekakav bijeg od stvarnosti, bijeg u maštu, koja je bila puno ljepsa. A kad je dosao osmi razred, jedan put, kad smo bili na kupanju, sve sam mu priznao. Rekao sam mu istinu, on me nagovorio, i rekao sam mu istinu. A također sam mu rekao da ne govori to nikome, neka cuva tu tajnu, jer, iako je to bila laž, meni je ipak nešto značila. I on mi je rekao da hoće, naravno, ovo i ono, znate i sami... A onda, jednog dana, u skoli, dosao mi je jedan njegov prijatelj(moj bas i ne toliko), i pitao me nesto u vezi te zenske. I ja sam, naravno, nesto odgovoria u svom stilu... A onda mi je rekao da sve zna i ispriča mi je sve, čak i one najosobnije trenutke... E to stvarno nikad necu zaboraviti. Sad sigurno mislite kako je to sve glupost i kako ja nisam treba lagat, ali to je bio moj način bježanja od stvarnosti, moj pokušaj dobivanja popularnosti, iako nisam o tome govorio bas cijelom razredu, ali zelio sam da oni bar djelomicno povjeruju u to, pa da ja ispadnem cool ili tako nesto. Ali ovdje nije uopce vazno moji razlozi za laganje, vazno je to da sam ja njemu rekao tu stvar u povjerenju, a on me je iznevjerio. I nije to bio jedini put da me je razocarao, ali tako sam bio ovisan o njemu da sam mu sve oprastao. A sto sam dobivao zauzvrat? Ljubomoru, vrijeđanje. Da, bio je ljubomoran na mene, i to previse, i preuveličavao je razloge... Sve sam mu to rekao... Rekao sam mu da on ne zna kako je to bilo, sto je i istina. On se rješavao s time fizički. Ali zato je naučio ići kroz život kao neandertalac, bez ikakvog psihološkog razvoja. A i on mi je sam priznao da ne zeli biti dusevno razvijen sa 17 godina.... Bože mili kakvog svijeta ima... Ako i procita ovaj post, vise nije vazno. Rekao je da ce mi javit kad mi procita blog, ali ovo sve je vjerojatno bilo previse za njega...
A znate sta sam mu jos rekao, vrlo vazno? Rekao sam da mu opraštam zbog svega, i da mi je žao zbog svega, i rekao sam mu da sam ja već svima oprostio, pa ću tako i njemu. I zaista to mislim. Krajnje je vrijeme da steknem više samopouzdanja, ali ujedno i da otkrijem sebe, jer to je sve dio toga, unatoč tome što se čini da su to različite stvari.
Evo, opet sam puno napisa....Danas vjerojatno neću ništa više pisati, pa tako da me nema do kraja idućeg tjedna... Čitajte, pišite komentare i dalje, nadam se da će biti još zanimljivih postova kao što je onaj o maltretiranju u školama, možda još štogod i napišem o toj temi, vidjet ću, znam da su mi postovi užasno dugački, al eto, zanesem se, šta ćete, ispričavam se zbog toga... Drago mi je da je onaj post komentiralo toliko ljudi, i drago mi je što sam nekima pomogao da shvate ili priznaju neke stvari u svom životu, sigurno ću još pisati o temama koje bi trebale učiniti to isto, možda će to biti neke sasvim druge teme, ali još ćemo vidjeti, drago mi je da je onaj post polučio toliki uspjeh, i da je toliko ljudi posjetilo moj blog, nadam se da ćete nastaviti čitati i dalje, siguran sam da će iskrsnuti još pokoji dobar članak! Do idućeg posta!