Sunce je obasjavalo Sweetwater, čineći ga u tom trenutku jednim od najtoplijih gradića u Tenneessiu.
Ležala sam u ležaljci na trijemu svoje kuće, dok je Jake sjedio pored mene u stolici za ljuljanje.
U krilu mi je spavalo malo crno mače, nježno se protežući svakih nekoliko minuta. Njuškicu je zario između jastuka i mog trbuha; vjerojatno se tako osjećao sigurnijim.
Jake me jučer odveo do azila gdje je već prije dva tjedna „rezervirao“ jednog mačića za mene.
* * *
„Plavušo! Nisi normalan, odakle sad ovo?“-upitala sam ushićeno kad sam vidjela 5 zaigranih mačića kako skakuću jedni na druge.
„Ako se ne varam, slušam te već mjesecima kako bi sve dala da možeš imati još jednog crnog mačka kod kuće. Pa, evo ti jedan. Onaj tamo je tvoj; rezervirani već.“-pokazao je prstom prema mačetu poluduge ponoćno crne dlake, sa malom bijelom flekom ispod vrata.
„Kako baš taj ?“-nisam mogla odoljeti a da ne upitam. Iako je bio presladak, i Jake me definitivno poznavao mene bolje nego itko, htjela sam čuti njegovo mišljenje.
„Upravo zbog te bijele točkice ispod njegovog vrata. Ona ga čini posebnim, baš kao što si i ti posebna. Usto imate i nešto zajedničko. Točkice.“-namignuo mi je, a ja sam ga samo čvrsto uhvatila za nadlakticu objema rukama i privila se uz njega.
„Možete ga odvesti kući već sad. Drago nam je da barem netko želi udomiti ova malena stvorenja.“-jedan od suvlasnika azila prišao nam je s leđa i stavio ruku na Jakeovo rame.
Podigla sam mačića, a on je automatski počeo presti. Istog trena sam se zaljubila u njega, i njegovu bijelu točku ispod vrata. Zaista je bio poseban.
„Jake, hvala. Opet.“-rekla sam tiho kad smo se vraćali kući. Mačića sam privila uz prsa kako bi ga smirila, jer je zbog buke automobila bio prestravljen.
„Nema na čemu. Po stoti puta. Znam da bi ti isto učinila za mene. Za to i služe prijatelji.“-obgrlio me jednom rukom oko ramena, dok smo nastavili koračati preko željezničke pruge, a zatim i poveće livade, sve do njegove zgrade. On je ušao u zgradu, a ja sam sa novim „članom“ svoje obitelji krenula kući.
* * *
„U petak idem kod Giade.“-izletjelo mi je iznenada, kad sam se sjetila da Jakeu još nisam saopćila vijest.
„Ovaj petak, kod Giade, u Nashville?!“- upitao je začuđeno, primirivši ljuljanje stolice.
„Da. Točno tako. „-odgovorila sam ponosno
„A roditelji, a tvoja mama? Pustili su te da ideš samo tako ?“-i dalje mu se izraz lica nije mijenjao
„Jake, 20 mi je godina. Moram početi živjeti malo. Mama nije progovorila ni riječ protiv. Zapravo, rekla mi je da imam 20 godina i da se pazim. I to je sve. Znam, i ja sam bila začuđena, ali mislim da su me prestali tretirati kao malo dijete.“-rukom sam prešla preko pahuljasto mekane dlake mog mačića.
„Pa, mislim da je i vrijeme da je tako. Između ostalog, promjena okoline dobro će ti doći.“-nasmijao se a zatim se ponovno zavalio u stolicu i zaljuljao. Šutjeli smo nekoliko minuta. To nam nikad nije bio problem, niti smo se neugodno osjećali kad bi bilo tako. Jednostavno smo uživali u prekrasnom danu.
„Sammy!“-rekla sam pomalo ushićeno, i trznula se
„Tko ? O čemu sad ti pričaš?“-Jake je ponovno bio zbunjen.
„Nazvat ću ga Sammy.“-pogledala sam prema malom crnom stvorenju u mom krilu, i još jednom prešla rukom po njegovoj neodoljivo mekanoj dlaci.
„Aha. Zašto Sammy?“-i dalje onaj njegov zbunjen izraz.
„Stvarno si plavuša! Prvo, prestani toliko biti zbunjen, jer bi ti taj izraz lica mogao postati zaštitni znak. A drugo, Sammy je bio tvoj najdraži medvjedić iz djetinjstva, ako se ne varam. A uvjerena sam da se ne varam. Ti si mi poklonio ovo predivno mače, mogu mu barem nadjenuti ime koje je povezano sa tobom.“-odgovorila sam nasmiješeno, dok se Jake mrgodio zbog one prve činjenice koju sam rekla.
„ Pa, hvala na tome.“ – usne su mu se razvukle u osmijeh, a on se po drugi puta danas zavalio u stolicu i zaljuljao.
Kosa mu se ljeskala na zrakama sunca koje su dopirale ispod trijema, oči je držao zatvorene, a na ramenima mu se ocrtavao svaki mišić kako se snažno držao za naslon. Jednog dana će neku djevojku učiniti vrlo sretnom
„Jane, koliko je sati?“-upitao je pomalo odsutno, ne otvarajući oči
„Dvadeset do 3, zašto ?“-pogledala sam na zidni sat u kuhinji koji se jasno mogao vidjeti kroz prozor
„U tri sam se dogovorio da se nađem sa Liamom. Morao bih krenuti za 5 minuta.“-položaj mu je i dalje ostao isti. Nije baš djelovao kao da mu se ide negdje, naprotiv, mislim da bi za tih 5 minuta bio u stanju i zaspati. Liam je išao sa Jaekom u razred. Usudila bi se i reći da mu je bio najbolji prijatelj. Muški prijatelj.
„Ja ionako moram do stare plesne škole. Tata mi je rekao da traže trenera latinoameričkih plesova, pa sam mislila pokušati.“-rekla sam nasmiješeno i čekala njegovu reakciju. Bila je neizbježna.
„Pa ti si danas puna iznenađenja. Ideja nije nimalo loša.“-sad je već otvorio oči, i ponovno bio u sjedećem položaju.
„Da, i ja mislim da je. Usto, fali mi ples.“-kimnula sam glavom, a zatim još jednom pogledala na sat u kuhinji. „Mislim da je vrijeme da krenemo.“-pridigla sam se polako, i odložila uspavanog mačića u njegovu košaru, a zatim ga odnijela u dnevnu sobu. Jake me pričekao vani, dok se nisam preobukla, a zatim smo oboje krenuli niz ulicu.
„Ja skrećem ovdje.“-rukom je pokazao na maleni puteljak. „Sretno, i javi kako je prošlo. Iako ne sumnjam da nećeš proći. Ipak si tamo plesala dugo godina, i to prilično dobro, moram priznati.“-razvukao je usne u osmijeh pritom otkrivši blještavo bijele zube.
„Hvala, čujemo se. I pozdravi Liama.“mahnula sam i krenula svojim putem.
Došla sam ispred stare, pomalo trošne građevine, čija je fasada boje trule višnje trebala hitnu obnovu. Četiri visoka, masivna stupa davala su građevini svojevrsnu snažnost. Kao da se nikad neće pokoriti vremenu.
„Oho, vidi tko nam je došao.“-rekao je samozadovoljno Mike kad me ugledao kako zatvaram staklena ulazna vrata
„Kiki, James, Maya! Dođite malo.“-proderao se iz sveg glasa, tako da su svi prisutni pogledali u našem smjeru. Uputila sam mu pomalo oštar, ali i sramežljiv pogled. Nisam voljela kad su ljudi buljili u mom smjeru.
Kiki, James, Mike, Leina, Terry, Sean i Daryl bili su moja stara ekipa. Izgleda da nisu svi ostali ovdje.
„Što je Mike?“-upitala je zbunjeno Kiki; Kristiana da budemo točni, a zatim stala na mjestu kao da se smrznula u sekundi.
„Jane?!“-promucala je.
„Kiki.“-zagonetno sam se nasmijala i pružila joj ruku. Umjesto toga, Kiki mi je skočila u zagrljaj i čvrsto me stisnula.
„Što je ovo, povratak „velike“ Jane Walsh ?“-upitao je Mike prekriživši ruke na prsima, i samozatajno podigavši obrvu.
„I dalje si isti egoista Mike.“-frknula sam, dok me Kiki još uvijek snažno grlila.
„Dosta Kiki, ugušit ćeš je.“-rekao je James svojim dubokim smirenim glasom. „Jane.“-pozdravio me i malo nakrivio glavu. Nije izgledao iznenađeno što me vidi kao što su to bili Kiki i Mike. Njegovo lice nije odavalo nikakve emocije. Kao da je to svakodnevna rutina; moj dolazak u školu. „Ovo je Maya, naša nova članica. Zapravo, stara, ovdje je već godinu dana. Samo tebe nije bilo.“-predstavio je mladu djevojku kestenjasto smeđe kose i tamnih velikih očiju, koja me zbunjeno gledala. „Fale još Leina, i Reon. On je također noviji ovdje.“-završio je i prebacio težinu na drugu nogu.
„A znači ti si ta Jane Walsh.“-izgovorila je kao da je upravo riješila stoljetnu zagonetku. „Maya“ -pružila mi je ruku i nasmijala se pritom otkrivši dijamantni cirkon umetnut u drugi zub.
„Drago mi je.“-rekla sam sad već sasvim zbunjena. „ „Ta“ Jane Walsh?“-upitala sam i dalje gledajući zbunjeno u Mayu.
„Ovdje se uvelike priča o tebi. Pogotovo Mike, koji uporno tvrdi da ćeš se jednog dana vratiti jer je uvjeren da nisi pokazala sve svoje mogućnosti, i kako si mogla postati najuspješnija od svih ovdje.“-izgovorila je u jednom dahu a zatim pogledala u Mikea, kako bi se uvjerila da se nije naljutio.
„Aha, Mike.“-pogledala sam iskosa u njega „Još se nisi pomirio sa činjenicom da sam prosječni plesač ko i svi ovdje. Zapravo, Terry je bila najbolji plesač ovdje. Gdje je ona?“-iznenadila sam se kad sam shvatila da, djevojka koja je bila pokretač naše grupe, zapravo više nije ovdje.
„Otišla je u Kanadu. Zaljubila se u nekog 5 godina starijeg frajera i otišla je sa njim. Sean je odlučio da mu je dosta plesa i otišao je u Knoxville na faks. A Daryl je također odustao kad si i ti otišla.“- govorio je James i dalje ne pokazujući ni jednu emociju na licu, a glas mu je uvijek bio jednak. Pitala sam se odakle mu tolika hladnokrvnost. „Ja, Mike i Kiki smo sada glavni ovdje. Sve nam je prepustila i otišla.“-dovršio je a zatim pogledao u mene.
„Ja i dalje tvrdim da si ti bila najbolja ovdje. Priznaj da si se vratila da se pokažeš. Falio ti je ples.“-Mike nije odustajao a onaj iritirajući osmijeh nije skidao s lica.
„Kako god Mike. I ne, nisam se vratila da plešem. Došla sam zbog onog.“-prstom sam pokazala prema letku na vratima. „Zanimalo me da li još uvijek trebate trenera latinoameričkih plesova.“-dovršila sam i okrenula se nazad prema Mikeu, Jamesu, Kiki i Mayi.
„Nismo još zaposlili nikog. Imamo samo jednu prijavu do sad, ali mislim da si ti ipak više kvalificirana od njega.“-James se uputio prema glavnom stolu da uzme neke papire.
„Odlično! Što moram napraviti da me prihvatite kao stalnog trenera?“-upitala sam ushićeno, shvativši da sam jednom, za promjenu, došla na vrijeme.
„Moraš otplesati salsu, sa Mikeom.“-rekla je Kiki, pogledavši svojim široko otvorenim, zelenim očima u mene.
„Kiki, nisam plesala već više od godinu dana.“- skupila sam usne u ravnu crtu, i pogledala je poluzatvorenim očima.
„I to TVOJU salsu.“-dovršila je sa kristalnim sjajem u očima.
„Ne. Zaboravila sam već sve.“-pokušavala sam se izvući, ali očito bezuspješno. Mike je već bio pored mene, a njegova ruka na mom desnom ramenu. Nisam se morala okretati kako bih vidjela zadovoljstvo na njegovom licu, i onaj samodopadan smiješak. Došlo mi je da ga laktom lupim u trbuh, no umjesto toga odlučila sam ispuniti njihov „zahtjev“. Neću mu ja biti kriva ako će danas ići kući sa plavim nogama. James je već pustio glazbu, a Mike je oprezno napravio pola kruga oko mene, sve dok mi se nije skroz unio u lice.
„Spremna?“-prošaptao je, a od njegovog toplog dah na vratu, prošli su me trnci niz kralježnicu.
Nisam mu imala namjeru odgovoriti. Zgrabila sam njegovu ruku koju je još uvijek držao na mom ramenu, a zatim se zavrtjela oko njega. Čula sam kako se Kiki zadovoljno zahihotala, a zatim odmaknula dva koraka unazad.
Prepustila sam se glazbi i plesala kao da nikad nisam odustala. Dobro se snalazio s obzirom da nikad nije plesao samnom, Sean je bio moj partner 6 godina a Mike je samo uskočio koji puta kad Seana nije bilo. Osjećala sam se slobodnom i poletnom svakim pokretom koji bih napravila, a misli su mi bile usredotočene samo na pokrete koji su slijedili. Shvatila sam da mi je ovo sve zaista nedostajalo. Već dugo se nisam osjećala ovako smireno i ispunjeno. Vidjela sam u Mikeovim očima da uživa gledati me kako se krećem po taktovima glazbe, a svaki puta kad bih zanjihala bokovima ili izbacila nogu, oči su mu zaiskrile. Mogla sam se okladiti da je u tom trenutku pomislio kako se definitivno namjeravam vratiti plesu kao nekad. Nogom sam obuhvatila njegovu u visini koljena i uvila se gotovo do poda, dok je Mike stavio svoju ruku ispod mojih leđa. Muzika je stala, a ja sam završila sa okretom i poklonila se. Automatika.
Kiki i Maya u zapljeskale, a James je usporenim korakom došao do nas.
„Kao da nikad nisi ni prestala.“-rekao je ravnodušno, iako, ovaj puta lice mu je poprimilo nekakav izraz. Možda iznenađenosti ili nečeg drugog, toliko ipak nisam mogla procijeniti. Bio je jedan od onih koje je bilo teško pročitati.
„Velika Jane Wlash.“-rekao je Mike pomalo uspuhano i namignuo mi.
„Mike, prestani. Došla sam kako bih trenirala malu djecu.“-okrenula sam naglo glavu a pramen kose pao mi je na oko.
„Dobro, ako ti tako kažeš. Primljena si što se mene tiče.“-okrenuo se na peti i otišao po ručnik.
„Mislim da Mike govori u ime svih nas.“-javila se Kiki, i potapšala me po ramenu.
„Hvala vam! Kad mogu početi?“
„Službeno počinješ tek od 10.8 Tada počinjemo sa novim grupama. Ali uskoro imamo dobrotvornu priredbu pa bih trebalo istrenirati djecu do kraja kako bi to sve na nešto ličilo. A i…“-malo je zastao. James bi rijetko kad zastao u svom govoru, osim… „Nedostaje nam jedna plesačica za našu točku na priredbi.“-dovršio je i pogledao me ispod oka.
…osim kad bi nešto trebao. Samo, nije mi bilo jasno kako im jedna nedostaje. Bilo ih je točno na broj kako i treba biti. Reon i Maya, Mike i Leina, te James i Kiki.
„Ne nedostaje. Na broj vas je točno. James?“-ponovno sam skupila oči ovaj put pogledavši sumnjivo u Jamesa.
„Leina nemože doći. Mike je ostao bez partnerice.“-ravnodušnost mu se vratila u glas.
„A ne, ne, ne, ne. Mogu plesati sa tobom, ili onim malim Reonom. Ali Mike!? James, nemožeš tako.“-ustuknula sam dva koraka, dok sam rukama mahala po zraku.
„Što je Janey nije valjda da me se bojiš.“-prišao mi je bliže dok je ručnikom brisao kapljice znoja sa čela.
„Tebe Mike nikad. Bojim se tvog plesanja i za sigurnost svojih nogu.“-odgovorila sam cinično. Ali i izostavila jednu činjenicu. Dobrotvorna priredba znači mnoštvo publike, a ja nikako ne volim kad ljudi bulje u mene.
„Ne brini Janey, imamo dva tjedna da uvježbamo sve. A i mislim da nam je sad prilično dobro išlo.“-ponovno se zadovoljno nacerio i podigao obrvu. Kako sam mrzila taj njegov egoizam.
„Prestani me zvati Janey!“- dlanove sam približila glavi i uhvatila se za kosu. Kako me taj čovjek iritirao; ali nemogu poreći da je vraški dobar plesač.
„Treninzi su svaki dan osim subote i nedjelje od 19 do 21.30h. Vidimo se.“- zamahnuo je ručnikom i prebacio ga na rame, te se udaljio. Okrenula sam se i zgrabila prvo što mi je došlo pod ruku, nečiji upaljač, i bacila ga prema Mikeu. Nažalost proletio mu je točno pored glave. Okrenuo je glavu prema meni i podigao pogled, naravno uz neizbježan cerek.
Uzela sam torbicu sa poda i ljutitim korakom krenula prema izlaznim vratima. Zalupila sam vrata što sam jače mogla, a da pritom staklo ne pukne.
Koliko god iživcirana Mikeovim ispadima, morala sam priznati da sam se ponovno osjećala kao da se vratio dio mene. Samo da još naučim zanemarivati Mikea i njegov zapanjujuće velik ego, mislim da bih mogla sasvim normalno funkcionirati tamo.
Ples se vratio u moj život.

Uspjela sam objaviti zadnji prije nego odem...
a sad vas napustam skroz na 5 dana...
cujemo se kad se vratim iz Moskve..
velike puse svima..! Vasa Jane